| Sporoèilo | jos jedan dan prolazi,u tunelu izgubljenih snova,a ja cekam da vidim svjetlost i ljepotu ovoga svjeta.
Ja koji provedoh svoj zivot u zacaranom krugu;bola i straha,ljubav...ljubav za koju kazu da je vrednija od bilo kojeg bogatstva,ljubav koju covjek nemoze opisati.
Ja covjek od krvi i mesa,a ipak zatocenik u raljama nepobjedive zvjeri,kojoj covjek u neznanju dade ime "Bol"...tako kratko ime,a tako pakosno,da i sama pomisao na njega izaziva strah...
Ali jednoga dana,ugledah svjetlost na kraju svoga tunela,ugledah tebe,kako stojis,sva nevina i krhka zasticena od svega loseg,sto se desava u ovom svjetu,napravljenog od bola,jada i svih ostalih djela koje napravi covjek,,ali u svemu losem nadje se i nesto ljepo,od onoga dana kada si me spasila od zivota u; tami i neznanju,ja postah siromah sa neprocjenjivim bogatstvom....
ni svetac ni bludnik,a ipak prezivjeh toliku bol da bi na kraju spoznao pravi smisao rjeci LJUBAV...  |
