| Þinutë | Jedan, nijedan,
uvek stran i bedan.
Sam, sa njima,
cilj je bezvredan.
Uzaludno trazi,
Uzaludno gleda,
uzaludno otima,
uzaludno ne da!
I opet jedan, ali..
i opet ko nijedan,
u gluho doba uzbunu svira
medjutim...mala soba
bese planeta ova
prljava i tamna
krvava i zlobna.
I na kraju opet jedan..
ali i opet ko nijedan,
jer u nizu beskrajnom redjamo se svi,
trazimo skloniste, a zaborav nas gleda,
na kraju ce od nas ostati,
samo prah i dim!! |
