|
|
 |
Svako vece od 20 casova okupljanje u Pricaonici. Dobrodosli!
|
 |
 |
|
|
Блог на zuluBrana 0 - 10 [Общо : 14]
| Тема | Ko-rak u nazad |
| Съобщение | Kad bih mogao da napravim korak u nazad i da bude juèe, koraèao bih tako do škole (meni) Neznanog Heroja, do velikog odmora u kome te je priroda vodila put novog, divnog oseæanja- prve ljubavi. Uèinio bih sve da ne zavoliš onog kog jesi, kao ni one posle njega... Trudio bih se da zavoliš mene, i èinio sve u okviru mojih neogranièenih moguænosti da me voliš do danas. Voleo bih te za sve one trenutke kad ti je ljubav bila potrebna a nije imao ko da ti je pruži. Meðutim, moje moguænosti ipak nisu neogranièene- fali mi taj prvi korak. |
| Дата на създаване: 05. Ю� 2011. 22:05:37 | |
|
|
| Тема | SLUÈAJNOSTI |
| Съобщение | Jednog oktobarskog dana 1960. Godine, mali proæelavi èovek užurbano se probijao kroz masu prolaznika. Delovao je komièno pokušavajuæi da pravi duže korake no što su dozvoljavale njegove kratke noge. Mala ležernost u proceni vremena i ’èašica više’ dovele su u pitanje vezu sa jednom ženom. Pogledao je èasovnik sa izrazom užasa i ubrzao korak.
Nekoliko blokova dalje, uzrok njegove uznemirenosti, takoðe je nervozno pogledao èasovnik. Proklinjala je svoju naivnost. U trenutku kada je napravila neodluèan korak ka samoæi, krajièkom oka, primetila je mladog, proæelavog èoveka koji se trèeæi sudarao sa ljudima.
Èudni su lavirinti ljudske sudbine. Dokle dosežu prirodni zakoni, a kada nastupaju nepoznate sile? Šta bi se dogodilo da je èovek bio trenutak neodgovorniji, a žena taj isti trenutak odluènija? Verovatno bi se izgubili u ljudskom mravinjaku. A ja? Da li bih bio posledica nekog drugog parenja? Da li bih bio kakav sam sada ili u nekom drugom obliku? Možda i ne bih postojao.
Sve stvari sudbonosnog karaktera su sprega sluèajnosti. Znam kako sam postao, ali kako æu umreti? Možda se se veæ priprema zbir sluèajnosti potreban za moju smrt. Možda se u Esenu pravi metak koji æe mi neki raspojasani terorista prosvirati kroz glavu. Možda cipele (koje planiram da kupim), imaju dovoljno glatke ðonove da završim u dnu stepeništa sa prelomljenom kièmom. Možda ova žena (koja mi se smeši),ima ljubomornog muža koji æe me zadaviti spašavajuæi èast. Možda æe biti tako, ali æu joj priæi i zgaziti sluèajnost na kurje oko. |
| Дата на създаване: 31. М� 2011. 17:08:08 | |
|
|
| Тема | xxl |
| Съобщение | Bože,kako ima bistre i nežne oèi- pomislih sinoæ gledajuæi starca dubokog pogleda. Imao je oèi svetle poput potoka koji æu kasnije sanjati. Pokušavaæeš da ga preskoèiš, pa æeš se baciti u travu i ležati upijajuæi u sebe vrelinu dana. Brisaæu ti kolena poljubcima i dlanovima smežuranim od duge potrage po dnu potoka za kamenèiæima zelenim kao ljubav u tvojim oèima. |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:48:23 | |
|
|
| Тема | iz porodiènih albuma |
| Съобщение | Igram ‚‚školice‚‚ dok se bata glasno smeje sa mojih krkaèa. Ona kaèi veš po strogo utvrðenim dimenzijama i nijansama boja štipaljki. Seka joj se okaèila o trenerku i svukla je do pola guze pevajuæi na ‚‚svom jeziku‚‚. Vièe na malu i pokušava da se otkaèi od rukica. Zajapurena je, zadihana, kosa joj neuredno pada na lice. Gleda u mene i èita sa usana:‚‚Volim te‚‚. Smeje se nemoæno i kaže:‚‚Èik napravi od ovog prièu.‚‚ |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:40:59 | |
|
|
| Тема | Ljubavna prièa o patetici |
| Съобщение | Zgužvao je papir i bacio ga kroz prozor. Mrzeo je izdavaèe i zadate teme, ali od neèega se moralo živeti. Dugo je buljio u papir, zatim zapisao:
"Marija, otkada sam Vas zavoleo definicija mog mentalnog zdravlja je teško - teško: ili pomislim na Vas pa mi je teško, ili mi je teško pa pomislim na Vas. Glava mi je u torbi, ruke u džepovima, èir u stomaku, voda u kolenima, jedna noga u grobu. Pa dobro, gde sam tu ja? Sveèano izjavljujem: Kada se budem osvedoèio da imate prijatelja, doæi æu kod Vas u kancelariju i izvršiti samoubistvo službenim oružjem. Ako promašim, a ne pogodim Vas, pokušajte da me ne prezrete."
Uèinkom šake papir je promenio oblik, pa se izletevši kroz prozor prepustio gravitaciji. Levica je podupirala èelo, desnica potražila olovku:
"Život bez Vas nije život. Ako sledimo tu logiku još se nisam rodio a veæ želim da umrem. Marija, Vi ste za mene prst sudbine. Onaj kaži-prst u oko. No-no prst što povlaèi oroz, gura sa simsa, proziva. Svojih æu deset sastaviti u molitvu - za više sam slab."
Ne mogu pisati patetiène svinjarije makar nikada ništa ne objavio - promumla bacajuæi patetiku u mrak. Legao je pored žene u krevet i prošaputao u sneno uvo:
- Draga, volim te.
Na spratu niže, izvesna Marija L., sedela je na terasi sa hrpom papira u krilu i užarenog pogleda èekala sledeæu papirnu pahuljicu. |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:38:01 | |
|
|
| Тема | Hodam s nadom kao sa tobom |
| Съобщение | Godine su mi prešle broj cipela a još te tražim. Ponekad te tako osetim, toliko budem pun tebe da jedva uspem da smestim dah u sebe- ne da bih preživeo, veæ da bih te opet doživeo. Znam da æemo jednom zajedno šetati sunèanom stranom u lice. Iako te još nisam upoznao ti si moja najbolnija uspomena. |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:35:32 | |
|
|
| Тема | Ona |
| Съобщение | Ona ima muža koji nikad nije tu. Ima i ljubavnika koji je uvek tu. Ljubavnik uvek dolazi kolima. Ja sedim na TA-oj peæi i gledam kako razmièe zavese, razoèarana što ga još nema. Ugleda me i viri iza zavese dok se ja pretvaram da je ne vidim Kasnije, prolazeæi pored njenih prozora, krajièkom oka primeæujem kako se zavese njišu. Ozbiljnog izraza lica palim cigaretu, a voda što bila je sneg curi u moje bordo "Starke". |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:33:45 | |
|
|
| Тема | "Idealna žena" |
| Съобщение | Levu ruku drži na knjizi dok desnom maže nokte lakom. Kad završi, obrisaæe prašinu sa knjige rukavom kuæne haljine i vratiti je na policu. Pri tom æe paziti na nokte. |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:31:54 | |
|
|
| Тема | Kaput što boli |
| Съобщение | Život bez tebe je hendikep. Kao kad èovek pruža tek zarasli patrljak odseèene ruke da bi ga gurnuo u rukavicu koju drži postojeæom rukom, a potom zastaje stoti put sleðen mišlju- nema ruke. Tako ja otvaram pregrade duše neznajuæi šta sa oseæanjima, drhtanjem i reèima koje više nemem kome uputiti,i što me muèe kao druga rukavica u džepu jednorukog kaputa. |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:30:16 | |
|
|
| Тема | Nalièje lica |
| Съобщение | Nebo mu se unelo u lice. On, likvidator, hrom, sed, pokajan, ne veruje u te smrti. Nije video kako èovek umire, kune se da je sebi vezivao oèi a ne žrtvi. Noæu, na meseèini, kada se piša, ne izgleda li to neKAKO DRUGaèije- kao da bešika prosipa biSERE? |
| Дата на създаване: 23. М� 2011. 22:27:52 | |
|
|
|
| Страници : [1] 2 Следващ |
|
|
|
