JOSIP BROZ TITO - KLASNA PODLOGA NACIZMA Sa dosljednim razvojem samoÂupravljanja usko su povezani produbljivanje ravnopravnosti i dalji svestrani razvoj naroda i narodnosti Jugoslavije. SvaÂko odstupanje od toga vodi u nacionalizam koji je jedan od najopasnijih protivnika samoupravljanja i socijalizma uopæe. A do toga je kod nas dolazilo do 21. sjednice PredÂsjedniÅ¡tva SKJ. Tom sjednicom i akcijama koje su slijedile mi smo nacionalizmu zadali odluèujuæe udarce, ali borba protiv njega nije zavrÅ¡ena. Osnovno je da se Savez komuniÂsta i progresivne snage èitavog naÅ¡eg druÅ¡tva i dalje odluèÂno bore protiv njega, bilo gdje i bilo u kom obliku se pojaÂvio, jer on je u suÅ¡tini opasni klasni neprijatelj. A u toj borbi prednjaèi radnièka klasa kojoj je zbog njenog jedinÂstvenog klasnog interesa, tuð svaki vid nacionalizma. Ona je ta snaga koja najèvršæe povezuje naÅ¡e narode i narodÂnosti.
Iz ekspozea na Prvoj sjednici Opæeg sabora federacije, Borba 24. IV 1973.
ViÅ¡e puta, osobito u posljednje vrijeme, isticao sam to da je podloga nacionalizma klasna, da se tu radi o borbi klasnog protivnika. Nacionalizam i socijalizam apsolutno ne mogu iæi zajedno. To su dvije suprotne stvari. NacionaÂlizam ima duboke korijene u buržoaskim vremenima, u poÂraženom buržoaskom sistemu, gdje privatno vlasniÅ¡tvo caÂruje. On se suprotstavlja socijalistièkom razvitku u kome privatno vlasniÅ¡tvo ne može biti dominirajuæe. Razne nacionalistièke parole o takozvanom nacionalnom porobljavanju, o nacionalnoj opljaèkanosti itd. — najpovoljÂnije su za djelovanje klasnog neprijatelja. U suÅ¡tini radi se o klasnoj borbi, Å¡to oni, dakako, neæe da priznaju. Rijeè je, dakle, o klasnom neprijatelju i s njim treba obraèunati. Htio bih tu joÅ¡ neÅ¡to da kažem. Ja sam govorio o nacioÂnalizmu, o tim negativnim antisocijalistièkim i klasnim asÂpektima. Ja, dakako, ne govorim o pozitivnim nacionalnim tekovinama koje treba da budu doprinos naÅ¡em daljnjem druÅ¡tvenom i kulturnom razvitku. Mi moramo težiti i ka ujeÂdinjavanju na kulturnom planu, to jest meðusobnoj prisnoj suradnji i ispomaganju, a ne razdvajati naÅ¡e narode. Nama je potrebno da se i kultura — i u Srbiji, i u Hrvatskoj, i u svim drugim republikama — razvija Å¡to je moguæe ravnoÂmjernije. Mi prihvaæamo pozitivne tekovine proÅ¡losti, ali odbaÂcujemo ono Å¡to je negativno. A negativno je i to ako se stalno vraæa u proÅ¡lost. Mi moramo gledati u buduænost, a ne glorificirati stalno ono Å¡to je bilo. Historija je èesto i krivotvorena, pa moramo oživjeti ono Å¡to je doista najpozitivnije, Å¡to je u svijetu bilo priznato kao pozitivno, i u kulÂturi i u povijesti naÅ¡ih naroda. Na tim osnovama valja razÂvijati i suradnju meðu naÅ¡im narodima: sa pogledom napriÂjed, a ne unazad. Sada je na nama komunistima, u prvom redu, da se amandmani, koji su usvojeni i kojima se upotpunjuju i naÂcionalna prava, pravilno sprovedu, bez ikakvog skretanja. Onda se ja ne bojim niÅ¡ta. To æe uèvrstiti naÅ¡e druÅ¡tvo, djelovat æe kao koheziona snaga. NaÅ¡a zemlja æe, i prema svijetu, i unutra, biti solidna tvorevina.
Iz intervjua za Vjesnik: »Moramo imati avangardnu i jedinstvenu Partiju«, Vjesnik 8. X 1972
Pored toga, rekao sam da se ne slažem da je stalno na jeziku taj unitarizam pa sam tražio da se jedanput utvrdi o kakvom unitarizmu je rijeè. Ako se radi o unitarizmu versajske Jugoslavije, ja sam, razumije se, takoðer najoÅ¡trije protiv njega. Ako se, pak radi o ostacima dogmatskog, ja sam naravno, isto tako protiv njega. Ali, ako se radi o jedinÂstvu naÅ¡e zemlje, o Jugoslaviji kao nedjeljivoj cjelini — onda sam ja za takav »unitarizam«, za takvu jedinstvenu JugoslaÂviju. A onda to nije unitarizam, nego jednostavno — naÅ¡e jedinstvo. Ali, dobro je da razlikujemo dvije stvari: nacionalizam i Å¡ovinizam i — unitarizam. Ja ne vjerujem da hrvatskih unitarista ima viÅ¡e od nekoliko stotina. Meðutim, nacionaliÂsti i Å¡ovinisti imaju Å¡iroku bazu i oni to iskoriÅ¡tavaju. Osim toga, amandmani su dali najjaèe oružje za borbu protiv uniÂtarista i njih se ne treba bojati. Oni se ne mogu postavljati kao neka paralelna snaga, jer pored politièkih, mogu se koÂristiti i administrativna sredstva. Ali, nemojte se zavaravati i oslabiti budnost prema zbilja najopasnijem klasnom nepriÂjatelju, a to su Å¡ovinizam i nacionalizam koji su baza klasnog neprijatelja. To je osnovna opasnost. Meni se èini da bi mnogi i iz drugih republika trebalo da izvuku izvjesne pouke iz svega o èemu smo govorili. Jer toga ima i drugdje.
Izlaganja na 21. sjednici Predsjedništva SKJ, Komunist 9. XII 1971.
Kod nas joÅ¡ ima i nacionalistièkih tendencija koje žive kod malograðanskih elemenata, mada nisu tako aktualne. Na žalost, moram da kažem, takvim tendencijama ni neki komunisti nisu davali otpora. Ima, naime, ljudi koji joÅ¡ nisu shvatili da mi, ako ostvarujemo decentralizaciju, ne idemo na atomiziranje države. Decentralizacija znaèi samo veæu slobodu inicijative i samoupravljanja. A mi smo, u stvari, takva zajednica u kojoj su svi dijelovi usko povezani u jedÂnu cjelinu i kojoj je èitav niz najveæih problema zajednièki. Zato bi svaki pokuÅ¡aj da se ta cjelina razdvoji ili da se uzaÂjamna povezanost na neki naèin olabavi, znaèio nanoÅ¡enje Å¡tete i pojedinim dijelovima te zajednice i èitavoj zajednici. Mi to, razumije se, neæemo dozvoliti. Toèno je da elemenata Å¡ovinizma, ili bolje reæi lokalizma ima negdje viÅ¡e negdje manje. Ono najgore u tome mogu biti razni vidovi ekonomske diskriminacije, razne nepravilÂnosti ekonomskog karaktera. Neki traže previÅ¡e za sebe, a neki imaju i moguænosti da malo viÅ¡e uzmu. To se onda odražava i na ostale stvari. U Sloveniji su ljudi bili nezadovoljni zbog toga Å¡to neke republike — koje su dobivale dotacije i kojima je pružana pomoæ — smatraju da bi se plaæe radnih ljudi i standardi morali izravnati sa plaæama i standardima u Sloveniji. To, meðutim, ne bi bilo pravilno, jer radnik u Sloveniji bolje radi i mnogo viÅ¡e daje od sebe, u odnosu na onoga koji joÅ¡ nije dovoljno osposobljen u jednom do nedavno zaostalom kraju, ili u jednom poduzeæu èiji se kapacitet, recimo, iskoriÅ¡tava jedva sa 40%. Razumljivo je da se radnik èija je proÂduktivnost rada ispod prosjeka ne može nagraditi kao onaj koji ulaže sve svoje snage i sposobnosti i èija je produktivÂnost daleko veæa. Radnik èija je produktivnost veæa, bio on iz Hrvatske, Slovenije, Srbije ili kog drugog naÅ¡eg kraja, ne može èekati sa svojim standardom dok se do tog njegovog nivoa ne uzdigne i onaj drugi radnik èija je produktivnost manja. Mi se moramo truditi da se standard poveæava i na jednom i na drugom mjestu, ali to ne znaèi da onaj koji viÅ¡e doprinosi treba da èeka. Naprotiv, on treba viÅ¡e i da dobije da bi bio stimuliran da joÅ¡ viÅ¡e proizvodi i da bi se-od tog njegovog rada, moglo dati i onima gdje rad i doÂprinos joÅ¡ nisu na tako visokom nivou. Vi znate da sam se ja uvijek zalagao za izgradnju i Pomoæ nerazvijenim krajevima i u Crnoj Gori, i u Makedoniji i na Kosmetu, i drugdje. Ali, ako želimo da razvijemo te kraÂjeve, mi pri tome nemamo prava da tražimo da radni ljudi u krajevima koji su razvijeniji nemaju stimulansa u svom radu i da ne dobivaju neÅ¡to viÅ¡e od svog rada, poÅ¡to su struèÂniji i daju veæi doprinos zajednici. A toèno je da je radnik u Sloveniji struèniji. Slovenija je èak i u Austriji bila meðu razvijenijim krajevima. S druge strane, kad sam veæ uzeo Sloveniju kao primÂjer dodao bih joÅ¡ i to da Slovenci ne bi imali prava da kažu da oni ne treba da daju onima kojima je potrebno — reÂcimo Makedoniji, Crnoj Gori, itd. Sve je ovo naÅ¡a zajednièka socijalistièka zajednica. Pojedini ljudi, bilo da su u Sloveniji ili u kojoj drugoj republici, koji govore da takvim krajevima ne bi trebalo pomagati, grijeÅ¡e. Tim krajevima se mora poÂmoæi i pomagati, ali pri tom i ovi kojima se pomaže moÂraju imati u vidu ono Å¡to sam maloprije kazao o standardu ljudi u razvijenim krajevima naÅ¡e zajednice. Sve su to proÂblemi koje treba objasniti ljudima i pravilno ih kanalisati. Jer, kod nas se uvijek najveæa diskusija vodila kad se radilo o raspodjeli investicionih sredstava. Ja to prosto ne mogu da razumijem i htio bih da to nekako ide mirnije i ravnomjerÂnije. Makedonija i Crna Gora lijepo se razvijaju, ali treba shvatiti da se ni tamo, a ni u drugim nedovoljno razvijenim krajevima, ne može sve postiæi u toku nekoliko godina. Uostalom, i ne moramo sve mi sada izgraditi. A bilo bi Å¡tetÂno, kao Å¡to sam rekao, da na drugoj strani nekim nepravilÂnim odnosom, ukoèimo inicijativu najproduktivnijih elemeÂnata, kao Å¡to su oni u Sloveniji, gdje je produktivnost ipak na najviÅ¡em, odnosno na evropskom nivou. Ponegdje i ponekad postavlja se i nacionalno pitanje. A zaÅ¡to treba postavljati to pitanje? Mi smo nacionalno pitanje rijeÅ¡ili. RijeÅ¡ili smo ga u ratu — i odmah poslije rata i svaÂkome je bilo jasno Å¡to hoæemo. ZaÅ¡to nam je sada potrebno da ponovo postavljamo nacionalno pitanje? To pitanje poÂkreæu razni tuði elementi, a ponekad nasjedaju i komunisti. Velikim dijelom tome doprinose i nepravilni postupci izvjesnih ljudi u oblasti ekonomije, tako da se kroz ekonomske stvaraju i nacionalni problemi. Po mom miÅ¡ljenju, tu se, ne radi toliko o nekom nacionalnom Å¡ovinizmu, veæ viÅ¡e o lokalizmu, o težnji da se za sebe izvuèe Å¡to viÅ¡e koristi. Do toga je velikim dijelom dolazilo i zbog toga Å¡to su ljudi stalno gledali jedan drugom u lonac, a kad se radilo o izgradnji – onda i zbog toga Å¡to se nije pazilo na rentabilnost pojedinih poduzeæa.
Iz razgovora s delegacijom Visoke škole politièkih nauka, 1962, GÈ/XVII, str. 249-251.
Izvor: Slobodna Jugoslavija
----------------- "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit æe karijeru u nižerazrednom Vratniku" - dr Karajliæ
"Titova Å tafeta" --- "Dan Mladosti" --- "I Posle Tita Tito"
Jedan od simbola koji je Tito praktièno ugradio u svoj lik i svoje delo. Ujedno znaèajan praznik države koju je i sam Tito gradio, jednake važnosti kao i Dan Republike, odnosno 1. Maj meðunarodni praznik rada iako je kao takav mlaði od njih. Prema Titovim reèima, razmišljanjima i zaostavštini u vidu njegovog dela, Dan Mladosti je bio i najvažniji dogaðaj, odnosno "živi" praznik, ne predstavlja prošlost, simbolizuje život i buduænost na èemu je i sam Tito insistirao svojim delom. Bio on kontroverzan ili ne, sam jeste živeo u sadašnjosti, ne od prošlosti, ali je sigurno svim svojim biæem buduænost gradio upravo za mladost koju je stvarao, ma kako to zvuèalo. Tito je praktièno sam ili na sosptvenu inicijativu ovaj dogaðaj pretvorio u praznik i svetkovinu, dakle sveti dan komunistièke revolucije, prozvavši ga "Danom Mladosti" po ugledu na ono što je i predstavljao. Prvobitna namena štafeta jeste bila da mu se izmeðu ostalog predaju i roðendanske èestitke od strane celokupne Omladine, a u režiji ili po odluci CK SKOJ. Nisu svi omladinci imali obavezu biti u èlanstvu, iako im jeste na neki naèin sugerisana takva potreba od strane komunistièkog liderstva, jer naravno neko je ipak kasnije morao nastaviti to što oni rade, a za to su bili potrebni najbolji. Na njihovu žalost istorija je pokazala da nisu birani, selektovani na pravi naèin prema svojim zaslugama, željama i interesovanjima, veæ u narodu poznatim "grebatorskim metodama". Kako seješ tako æeš i žnjeti. Za razliku od omladine, deca jesu imala obavezu biti u èlanstvu pionirskog saveza, meðutim bilo je iskljuèivanja iz istog, što se dogodilo mojoj malenkosti totalitarnom odlukom uèiteljice. Ne znam u èemu je bila poenta samo ja sam imao od tada manje obaveza od ostale dece dok nisam kasnije odlukom drugih vraæen u isti savez.
Sama manifestacija je potekla od omladine Šumadije, odnosno omladinci i omladinke Kragujevca su došli na ideju da izraze na neki naèin zahvalnost Titu za nedavno izvojevanu slobodu i prostor za njihovo stasavanje u miru, odnosno da mu upute roðendanske èestitke. Predlog je prihvaæen, i štafeta mu je uruèena u Zagrebu. Kasnije je štafete primao ispred Belog Dvora sve do svoje odluke da tu svetkovinu proglasi Danom Mladosti koji se praznuje od 1957. od kada se štafeta dodeljuje na stadionu "JNA". Kao što rekoh njegova želja nije bila da se ikada ta manifestacija prekine, niti bilo šta da se menja, meðutim nakon njegove smrti menja se naziv manifestacije u "I Posle Tita Tito" i nastavlja se sa nošenjima štafeta sve do 1988. godine kada se ova manifestacija zvanièno gasi. Meðutim ne više pod okriljem države, ili omladinskih organizacija, ova manifestacija i danas postoji u režiji jugonostalgièara i naravno pod Titovim nazivom: Dan Mladosti. Dakle stvarno je i posle Tita ostao Tito, onako kako je on hteo. Štafetu nisu uvek nosile "mlade pionirke" kako su to zli jezici voleli da predstavlajju, èak šta više pioniri nisu omladinci tako da i nisu imali tu moguænost, a nisu ni mlade omladinke, niti po Titovom izboru ili njegovim odlukama. Nije bilo ni ravnopravnosti, veæinu štafeta su predali muškarci, doduše poslednju Titu u ruke je predala studentkinja iz Prištine Sanija Hiseni. Inaèe štafetu su predavali radnici, studenti, uèenici. Na žalost vremenom se stvar institucionalizuje, gubi na svojoj vedrini, sadržaju, maštovitosti i ulazi u protokolarne vode i "Republièki kljuè" koji je funkcionisao i u ostalim sferama življenja. Po tom kljuèu su se birali autori, nosioci, uruèioci, èak i izgled same završne manifestacije što je tehnièki narušavalo osnovnu tekovinu revolucije bratsvo i jedistvo, što opet ni Tito, ni oni koji su mu bili slepi sledbenici nisu primeæivali niti shvatali. Takva stvar je praktièno i uništila manifestaciju, ili je neko želeo možda da je uništi, uglavnom spor je izbio oko izbora štafete 1987. godine kada je prihvaæeno rešenje Novog Kolektivizma iz Slovenije kada sus e uvele neke novine u izradi štafete, prvi put nije bila od drveta ili metala, veæ od plastike i sporan je bio plakat koji je ustvari bio replika nacistièkog plakata, gde su nacistièki simboli zamenjeni jugoslovenskim. Meðutim ovakav umetnièki izražaj nije naravno mogao naiæi na razumevanje, niti je tako nešto inaèe bilo moguæe po komunistièkim standardima kada se stvar realno sagleda sa distance. Moglo se to tumaèiti svakojako, pa i vedro da su komunistièki simboli poništili nacistièke, uklonili ih, doneli nov izgled i vedrinu, kao i da se radi o podmetanju, neonacizmu, urušavanju tekovina revolucije. Nepristrasno gledano takvo rešenje ipak niej prema standardima moglo biti prihvaæeno. Zanimljivost je da su svi bili oduševljeni plakatom kada je predstavljen i to bukvalno svim elementima što je nekako i logièno jer se znaju vrednosti koje je Hitler propagirao po pitanju razvoja nemaèke omladine. Bilo kako bilo samo još jedna potvrda iste energije suprotnog naelektrisanja, levice i desnice. Sporni poster je izgledao ovako: Nakon toga na brzinu je kreirano novo rešenje i štafeta je krenula sa Triglava. Meðutim i ovo rešenje je napadano, napadana je i sama manifestacija te godine, tako da je veæ sledeæe održana manifestacija bez štafete, da bi savez Omladine 1989. godine ukinuo i manifestaciju.
----------------- "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit æe karijeru u nižerazrednom Vratniku" - dr Karajliæ
