������� : ������ 1 . . . 10 11 12 [13] 14 15 16 . . . 36 ������ |
Vanessa
|
#1
|
��������: 472
26. ��� 2006. 15:11:23
|
Poezija
GRESAN SI
Da si gresan, to sam od pocetka znala Ali ne i da si zao.
Nisam ni slutila da bi mi srce ukrao, A sutra ga odbacio i otisao njoj; vernoj, i zaljubljenoj Kao da nista bilo nije, na uvo saptao.
Sve vise i ja gresna postajem, Sve cesce sama ostajem jer dodirujem druge lazno, i kada najlepse postane, svaki put pobegnem. Za sve to krivim grenu dusu tvoju, koja je tako duboko u proslosti povredila moju.
Sve manje sanjam, sve vise pijem. Sve mi je vise gorak osmeh kojim zavodim druge, dok zelim da ih povredim kao sto si ti mene.
Gusi me alkohola kiselina; prizemna sam postala, I svestna pravog smisla naseg zivota- Svestna da svaka zena jednom u zivota zavoli idiota
----------------- Dok zivis.. budi ziv !
|
|
ana9
|
#170
|
��������: 3879
21. ��� 2008. 22:43:49
|
BITI SRETAN
U životu ne postoji nikakva dužnost osim dužnosti: biti sretan. Samo smo zato na svijetu, a sa svim dužnostima, svim moralom i svim zapovijedima rijetko èinimo jedno drugoga sretnim, jer i sebe time ne èinimo sretnima. Ako èovjek može biti dobar, može to samo onda kada je sretan, kada u sebi ima sklada dakle kada voli. To je bilo uèenje, jedino uèenje na svijetu. To je rekao Isus, To je rekao Buda, To je rekao Hegel. Za svakoga je na ovome svijetu jedino važno njegovo vlastito najunutarnjije, njegova duša, njegova sposobnost da voli. Ako je ona u redu, onda je svejedno jede li se proso ili kolaèi, nose li se dragulji ili rite; onda svijet zvuèi zajedno
Herman Hese
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
slivco
|
#171
|
��������: 2603
22. ��� 2008. 16:31:39
|
Jesi li....
jesi li ikad bila na rubu odakle se kapi u moru broje naoruzana samo osmjehom jednim jesi li ikad galebu rekla da tiho snove odnese tvoje tamo gdje zivot se ucini vrijednim...
ja jesam, i nije lose i more ravno moze da bude ako je pogled dovoljno snen iz uzdaha ponekad rodi se snaga i krila sa ruba ponesu dusu tamo gdje sretna ce biti bar tren...
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
zeko_peko
|
#172
|
��������: 692
22. ��� 2008. 19:35:33
|
NOÆ U TRPNJU
Trpanj æuti. Pred njim leži voda plava. U daljini s laðe laterna se žari. U obruèu spila, ko same utvari Što iz mora streme, mali zaton spava.
Sinoæ otploviše ribari daleko, Samo po zatonu vidim jednu barku, S èeljadima, plovi. Neko vozi, neko Stao, ostve drži i vreba, dok žarku
Rasplamtjelu zublju diže cura jedna I njome svijetli. S mora nepregledna Tiho vjetar doðe, i pramenje meko
Mrsi joj. Sve æuti. Samo s hridi one Gladan èagalj vièe. I mjesec daleko, Ko tepsija zlatna, za puèinu tone.
Aleksa Šantiæ
|
|
zeko_peko
|
#173
|
��������: 692
22. ��� 2008. 19:39:09
|
JEDNA SUZA
Ponoæ je. Ležim, a sve mislim na te. – U tvojoj bašti ja te vidjeh juèe, Gdje bereš krupne raspukle granate.
Mila, ko zlatno nebo poslje tuèe, U tihu hladu stare kruške one, Sjede ti djeca i zadaæu uèe.
Nad sedrvanom leptiri se gone I sjajne kapi, sa bezbroj rubina, Rasipaju se, dok polako tone
Jesenje sunce... I, ko sa visina Olovni oblak po duši mi pade, Najcrnji pokrov bola i gorèina.
I kobna miso moriti me stade: Å to moja nisi, i Å¡to smiraj dana Ne nosi meni zvijezde, no jade?
Što moje bašte ostaše bez grana I slatka ploda, što raða i zrije Na vatri sunca?... Gdje su jorgovana
Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je? Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te, I sve te gledam, kroz suzu što lije, Gdje bereš slatke, raspukle granate.
Aleksa Šantiæ
|
|
zeko_peko
|
#174
|
��������: 692
22. ��� 2008. 19:41:40
|
NA POTOKU
Polako suton prikrada se, slazi U lisnu goru – u zavièaj mio; Raða se mjesec i po dugoj stazi Padaju sjenke, i san trepti ti’o.
Šumore breze, dršæe list do lista, Mrmori potok ispod vrba stari’; Odbleskom mekim dijamanta èista Modru mu trsku zlatan crviæ zari.
Noseæi snoplje preko niske brvi Na drugu stranu potoka, u selo Seljanka hodi, mlada, puna krvi; Lice joj mramor, mjeseèina èelo.
Gdje li je rasla ta ruža što gori? Visoko, tamo gdje se jelen krije, Gdje vjetar tiho s jasikama zbori I bistra voda iz kamena bije.
Odar su njezin Å¡iroki velenci Od modrih trava. Tu, gdje ona sanja, Potomci Å¡ume u dubokoj sjenci I slavuj pjeva pod svodom od granja.
Nju plava jutra umivaju rosom, A vjetar trepti i lako mirisnim Èeslja je krilom, i svilenom kosom Vihori dugo pod brezama lisnim.
U vedre noæi njen je pokrov mio Od plava neba, mjeseèine meke; Njena su njedra vrt u kome ti’o Poèiva miris bagrena i smreke.
Ja za njom ginem! Njoj me duša vodi! O, daj mi ruku, ja æu s tobom poæi U goru, u tvoj zavièaj! O, hodi, S tobom æu biti i dane i noæi!
I tamo, gdje se vodopadi dime, Ljubiæu tebe svojim srcem zdravim. I tvoje slatko govoriti ime Nebu i suncu i gorama plavim!
Aleksa Šantiæ
|
|
slivco
|
#175
|
��������: 2603
22. ��� 2008. 19:46:19
|
Za jednu zvjezdicu...
Tvoja rec, Ti mi pises poruke a ne znas koliko mi znace, one su kao cvjetno proljetno polje iz koje ljubav zrace. Svako tvoje slovo daje mi sila, ljubav,nada ,sreca, upija se u mene kao rjeka u more kao kad se sjene spoje.
Tvoji poljupci, Ti mi saljes poljupce a ne znas kako mi znace, one su kao leptiri koji lete od cvjet do cvjet, kao duga kad izviri i oboji ceo svjet. Ljubavi moja,poljupce tvoje meni sudbinu kroje.
Tvoje ime, Tvoje ime neznas koliko mi znaci, ta tvoja slova uvjek talasaju, kroz mojih snova. Uvjek kad ga cujem srce mi zadrhti, kao list na grani, kad vjetar puse i sve me sruse.
Tvoje rodjenje, tvoje rodjenje,zvjezdice moja nemas pojma koliko mi znaci, dosla si na svjet prosla i tugu i srece i na kraj nasla svog andjela, koji pred tebe klece i baca pred tebe sve za da ti stavi prsten na ruku i kaze volim te....
................Slivco
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
zeko_peko
|
#176
|
��������: 692
22. ��� 2008. 19:48:05
|
Slap
Teèe i teèe, teèe jedan slap;
Što u njem znaèi moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršæe u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišæa i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama
Dobrisa Cesaric
|
|
zeko_peko
|
#177
|
��������: 692
22. ��� 2008. 19:50:53
|
ZEKA, ZEKA IZ JENDEKA
Skoèi zeka iz jendeka, Pa po snegu lako prti. Za njim skoèi drugi, treæi, A za treæim i èetvrti.
Po æilimu belom skaèu Jedan drugom na krkaèu; Premetnu se preko njuške, Valjaju se poleðuške.
Gurkaju se u tom trku, ÆuÅ¡kaju se u tom huku, Ko ih gleda ne mož’ znati Igraju l’ se il’ se tuku.
Gledao ih lovac stari, Pucati mu beše žao. Uze listak knjige bele, Pa je zeke - nacrtao.
Zeka, zeka iz jendeka, Danaske si sreæan bio! Danas ti je - dece radi - Stari lovac oprostio.
Jovan Jovanoviæ Zmaj
|
|
ana9
|
#178
|
��������: 3879
24. ��� 2008. 17:08:03
|
>>>>KRILA<<<<
Leteti, leteti, leteti visoko, Neznanom prostoru kao starom drugu, Vitlati se kao omaðijan soko, I umreti, sjajan, u sunèanom krugu.
Èuti samo zamah svoj u prostorima- Muziku svog krila! I na samom kraju, Svoj trag izgubiti i cilj meðu svima, Išèeznuvši tako u nebu i sjaju.
Da mi žeð osete kobnu i sve višu Oèi što su tude dugo svetlost pile, Kao vir dve ovce sa runom od svile, Kao krv dve noæne sablasti što sišu.
Da ne pamtim nisko roðenje pod mrakom; Da kao gnev svetlost sva ispuni mene; Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom, Tu gde gore veène podnevi bez sene.
I strasna raskršæa sunaca, i puti Kud oluj svetlost neprekidno ide, Kroz nemi predeo gde vlada i æuti Bog koji ubija oèi kad ga vide.
Da samo s visina za ponore znadnem Bacivši u prostor konce svojih žila; I letim veèito, i letim dok padnem Samo pod teretom ozarenih krila.
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
slivco
|
#179
|
��������: 2603
24. ��� 2008. 17:41:50
|
Koracam bos tvojim tragom Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu U tvom odelu trazim odlutalu toplotu Pogledom doticem sve sto si ti gledala Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho Blagosiljam dane kad cuvas svoje zdravlje Ponavljam sve nezne reci koje smo ikad rekli Secam se zaveta tvojih ociju Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene Sa svakim danom se suocavam umorna srca tromih nogu To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage A ostatak mi treba da bih te sacekao....
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
ana9
|
#180
|
��������: 3879
24. ��� 2008. 22:18:48
|
NE DAJ SE, INES
Ne daj se Ines Ne daj se godinama moja Ines Drukèijim pokretima i navikama Jer još ti je soba topla Prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si više ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala Po boji papira svojih pisama, po poklonima Pratila me sljedeæeg jutra oko devet do stanice I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom Kao list niz jednu beogradsku padinu u veèernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
dugo je pripremano naše poznanstvo I onda sluèajno uz vruæu rakiju I sa svega nekoliko reèenica, loše prikrivena želja Tvoj je naèin gospoðe i obrazi seljanke Prostakušo i plemkinjo moja Pa tvoje grudi, krevet I moja soba obješena u zraku kao naranèa Kao naranèasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39. kod Grkoviæ Pokisla ulica od prozora dalje i šum predveèernjih tramvaja Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva Upotreba zajednièke kupaonice I "Molim Vas ako me tko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploèu Da li je to nepristojno u ovakvom èasu Mozart Requiem Agnus Dei Meni je ipak najdraži poèetak Raspolažem s jos milion njeznih I bezobraznih podataka naše mladosti Koja nas pred vlastitim oèima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži veèeru, prevari muža Odlazeæi da se poèesljaš u nekom boljem hotelu Dodirni me ispod stola koljenom Generacijo moja, ljubavnice
Znam da æe jos biti mladosti, Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938 Ja neæu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite I ta æe mi mladost teško pasti A bit æe ipak da ste vi u pravu Jer sam sam na ovoj obali Koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo poèinje kiša, Kao sto veæ kiši u listopadu na otocima More od olova i nebo od borova Udaljeni glasovi koji se miješaju Glas majke prijatelja, kæeri, ljubavnice, broda, brata Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu I nestalo je svjetla s tom bjelinom Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines........
Arsen Dediæ
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
slivco
|
#181
|
��������: 2603
26. ��� 2008. 19:53:27
|
Volim te - Iskra Tanodi
Sjedni. Ne tu. Preko puta. Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Suti.
Pusti me da ti kazem ono sto sam vec trebala reci.
Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska. Zbog nedolaska. Jer, ako kasnis samo pet minuta srce mi je u dlanu i moja me ljubav ili mozda strah boli.
I zato ne smijem kasniti. Vec sutra moze biti kasno. A nisam ti jos rekla kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima. Volim te smijehom i suzama. Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastraseno. Ljubav, ma kakva bila: neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna prava i zauvijek...
Boli.
Kad dolazim, pitam se cekas li me.
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.
Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka, svjetla.
A nisam ti rekla: najvise se bojim vremena koje ne ceka. A ja kasnim.
Volim te. I volim sve sto si ti.
Tvoje oci pitajuce. Tvoj smjesak oprastajuci. Tvoj korak ohrabrujuci.
Volim tvoju nesigurnost. I moja je najcesca.
Bore na tvom licu i moje su.
I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe ljubavi moja.
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
pilemajo
|
#182
|
��������: 1
29. ��� 2008. 19:36:48
|
STRAH OD GODINA
U meni vlada seta, mislima dodirujem tvoje lice, a ruke traze neznost i dodire. Zudim za tvojim pogledima i susretima. Moram ti reci da sam se bojala tvojih godina, tebe, nepoznati. Stvarima sam davala tvoje ime i prkosila svojim godinam. Jos uvek se bojim svojih godina. s’toga cutanja moja traju, u mislima te svojim nosim i bojim se reci koliko te volim.
|
|
Marijeta
|
#183
|
��������: 285
30. ��� 2008. 01:08:17
|
Poljupci zatvorenih oèiju
"Da uvek zajedno poljupce sanjamo To znam, i to kad u plaè brizne. Da li je ona na koju mislim? Uvek oseæam Kad joj noæu pokrivaè sklizne.
Mi se možda nikada neæemo sresti, Tužni putnici, nas dvoje. Al’ sam kraj nje kad god zaželi I ona uvek doðe Kroz ljubav tuðinke ma koje.
Možda joj je bujna i crna kosa, Takvu kosu želim. Jaoj: njenu tešku, crnu kosu Koliko su donele Plave devojèice u noæima zrelim.
Ja æu jednom, tako zatvoriti oèi Pod poljupcem druge žene: Kad i ona tako nekog bude ljubila Zatvorenih oèiju, Jer više neæe moæi èekati na mene."
Endre Adi
----------------- "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje, veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
|
|
������� : ������ 1 . . . 10 11 12 [13] 14 15 16 . . . 36 ������ |
|
�� ���� ���� �������� ���� ��� �� ��� �������
|