Poezija

ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ :: ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ :: ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ :: ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½

1. Ljubavne nezne i drugarske teme > Ljubavna poezija > Poezija

ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ : ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ 1 . . . 25 26 27 [28] 29 30 31 . . . 36 ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½
Vanessa	#1
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 472 26. ï؟½ï؟½ï؟½ 2006. 15:11:23	Poezija GRESAN SI Da si gresan, to sam od pocetka znala Ali ne i da si zao. Nisam ni slutila da bi mi srce ukrao, A sutra ga odbacio i otisao njoj; vernoj, i zaljubljenoj Kao da nista bilo nije, na uvo saptao. Sve vise i ja gresna postajem, Sve cesce sama ostajem jer dodirujem druge lazno, i kada najlepse postane, svaki put pobegnem. Za sve to krivim grenu dusu tvoju, koja je tako duboko u proslosti povredila moju. Sve manje sanjam, sve vise pijem. Sve mi je vise gorak osmeh kojim zavodim druge, dok zelim da ih povredim kao sto si ti mene. Gusi me alkohola kiselina; prizemna sam postala, I svestna pravog smisla naseg zivota- Svestna da svaka zena jednom u zivota zavoli idiota ----------------- Dok zivis.. budi ziv !

black_rose	#380
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 263 05. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 05:39:21	----------------- Onog trena kada shvatiإ، da si spreman da se odrekneإ، svoje sreأ¦e zarad sreأ¦e osobe koju voliإ،, trenutak kada se ne stidiإ، i uradiإ، ili kaإ¾eإ، bilo إ،ta jer znaإ، da ceإ، biti podrإ¾an a ne ismejan, znaj da si na pravom putu. Kada sedneإ، da jedeإ، i pitaإ، se dali je tvoja ljubav gladna, legneإ، da spavas i razmiإ،ljaإ، da li joj je hladno, smejeإ، se i nadaإ، se da nije tuإ¾naâ€¦ onda shvatiإ، jaأ¨inu reأ¨i ljubav. Kada ti suza krene iz oka i grudi ti zadrhte a usne ti se smeju ne bi li prikrila tugu i patnju i to je ljubav, kada istu pesmu presluإ،aإ، milionima puta i svaki put je doإ¾iviإ، kao da je prvi, kad bezazleno gledaإ، u telefon u nadi da ce zazvoniti, bolji dokaz ti ne treba...

ljikiniki	#381
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 749 06. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 01:46:18	ZATVORI OCI Zatvori oci i sanjaj snove Njezno me ljubi, srecu pozeli Srce te moje odavno zove Od prvog dana kad smo se sreli Zatvori oci i ne govori Pusti da nasa srca se vole Od srca srcu vrata otvori Ne reci nista, jer rijeci bole Zatvori oci, miluj me dugo Umjesto rijeci nek tijela zbore Rijeci su jedno, ljubav je drugo Ljubav je pozar gdje srca gore Zatvori oci zelene svoje Vatra ljubavi nek’ vjecno gori Otvori srce za srce moje I dok me ljubis oci zatvori ----------------- I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA

ludwig	#382
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 50 09. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 23:11:56	Pesma za nas dvoje Znam, mora biti da je tako: nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se traإ¾imo podjednako zbog sreأ¦e njene i sreأ¦e moje. Po obrazima vetar me mlati. أˆupa drveأ¦u إ¾utu kosu. U koji deo grada da svratim? Dan je niz mutne ulice prosut. Vucaram okolo dva prazna oka, gledam u lica prolaznika. Koga da pitam, smeإ،an i mokar, zaإ،to je nisam sreo nikad? Il’ je veأ¦ bilo? Trebalo korak? Moإ¾da je sasvim do mene doإ،la, Al’ ja, za ugao skrenuo, gorak, a ona ne znajuأ¦i - proإ،la. Moإ¾da smo celu jesen obiإ،li u إ¾udnji ludoj, podjednakoj, a za korak se mimoiإ،li? Da. Mora da je tako... Miroslav Antiأ¦ ----------------- Svi ljudi bivaju u svojim nadama razoأ¨arani, u svojim iإ،أ¨ekivanjima prevareni.

crvenaruza	#383
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 304 10. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 22:39:10	...... Da li da ti kazem da si poput majskog dana? Ti imas vise drazesti i milja pupoljke majske vihor kida sa grana a ljetno vrijeme prekratko je zbilja.. W.Shakspeare

ludwig	#384
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 50 13. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 23:43:56	Okrutnost Bila je tako lijepa one veأ¨eri i tako vedrih oأ¨iju. U smionoj igri dopustila je da joj skinem s ramena bijelu maramu. A kada je noأ¦ spustila preko nas svoju crnu zavjesu, postao sam joإ، odvaإ¾niji. No onda mi se istrgla i rekla:" Priأ¨ekaj- do sutra!" Drugog dana, kada sam je sreo, bila je joإ، divnija. I ja joj uzdrhtavإ،i od sreأ¦e rekoh إ،to mi je obeأ¦ala. No ona mi je na to odgovorila: "Mutne rijeأ¨i إ،to se kazuju u noأ¦i gube danju svaki smisao!" I nasmijeإ،ivإ،i se blago reأ¨e mi na odlasku: Budi strpljiv i ne gubi nade nikada!" Abu Nuvas ----------------- Svi ljudi bivaju u svojim nadama razoأ¨arani, u svojim iإ،أ¨ekivanjima prevareni.

nosorog	#385
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 24 14. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 02:03:16	pas laje, a ja mislim ti si otiإ،o si sarmu probo nisi

bizon	#386
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 58 14. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 02:07:09	nosorog na poeziji,hahahahaaahahahahahahahahahaha pa to mi sasvim normalno zvuci obzirom da znam gde sam trenutno ,,nerazdvojni smo ko korpa i kvacilo,,

nosorog	#387
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 24 14. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 02:09:20	tako je, bizoأ¨ino moja! suzama su lepili tapete, dok su neki bacali konfete

bizon	#388
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 58 14. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 02:11:43	ma sta suama,de je lama da vi’s kako se lepi sas shlajmaricu lamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

black_rose	#389
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 263 14. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 08:48:47	أˆekaj me أˆekaj me, i ja cu doأ¦i, samo me أ¨ekaj dugo. أˆekaj me i kada إ¾ute kiإ،e noأ¦i ispune tugom. أˆekaj me i kada vruأ¦ine zapeku, i kada meأ¦ava briإ،e, أ¨ekaj i kada druge nitko ne bude أ¨ekao viإ،e. أˆekaj i kada أ¨ekanje dojadi svakome koji أ¨eka. أˆekaj me, i ja أ¦u sigurno doأ¦i. Ne sluإ،aj kad ti kaإ¾u kako je vreme da se zaboraviإ، i da te nade laإ¾u. Nek poveruju i sin i mati da viإ،e ne postojim, neka se tako umore أ¨ekati i svi drugovi moji, i gorko vino za moju duإ،u nek piju kod ognjiإ،ta. أˆekaj i nemoj sesti s njima, i nemoj piti niإ،ta. أˆekaj me, i ja cu sigurno doأ¦i, sve smrti me ubit neأ¦e. Nek kaإ¾e tko me أ¨ekao nije Taj je imao sreأ¦e! Tko أ¨ekati ne zna, taj neأ¦e shvatit, niti أ¦e znati drugi da si me spasila ti jedina أ¨ekanjem svojim dugim. Nas dvoje samo znat أ¦e mo kako preإ¾ivjeh vatru kletu - naprosto, ti si أ¨ekati znala kao nitko na svetu... Konstantin Simonov *** Poأ°em tako, sam sred puta toga; Drum kremenit kroz maglu se sja; Noأ¦ je tiha, pustoإ، sluإ،a boga, Sjajne zvezde besede bez sna. Dok na nebu svetli praznik vlada, Uz sjaj plavi, zemlja spi pod njim . . . إ to je meni tako teإ،ko sada? Da l إ،ta أ¨ekam? إ½alim li za أ¨im? Od إ¾ivota veأ¦ ne traإ¾im niإ،ta, I ne إ¾alim minuli svoj dan; Traإ¾im joإ، slobodu, i mir iإ،tem! Traإ¾im samo zaborav i san! Al ne onaj hladni san iz rake . . . San bih zadnji hteo tako plah, Da mi veأ¨no إ¾ive grudi lake, Da mi prsa puni tihi dah; Da svu noأ¦, sav dan mi uho gali, Slatkim glasom pesma budi strast, Da me tamo gde me إ¾ivot svali Veأ¨no senom أ¨uva إ،umni hrast. Ljermontov Kazivanje gnostiأ¨ara Vasilisa o postanju svemira Pre prvih drhtaja i prvih mena, Pre svih poأ¨etaka i svih konأ¨ina, U nezamisliva, u tamna pravremena Predbivstvovaإ،e jedino Dubina, To jedno neإ،to, neأ¨ega, Dubina, Predveأ¨na, predstvorena. U svojoj samotniأ¨koj boli Zaإ¾elela je ona plamsaj nekog nepoznatog إ¾ara. I poأ¨ela je najzad svetove da stvara - Jer nije imala ovako إ،ta da voli. Irena Grickat Stranci poput nas... U snu u kojem je cijeli dan ponoأ¦... ...hodam s otvorenom ranom ne oأ¨ekujuأ¦i pomoأ¦... Spuإ،tam glavu na dno te isuإ،ene doline... ...usidren uspavankom tek probuأ°ene planine... I dok snenim oأ¨ima gledam pokoإ،ene pustinje vlastite svijesti... ...namjeإ،tam oblak i pokuإ،avam sjesti... Kako bih lakإ،e mogao rijeإ،iti zagonetku... ...koju je luأ°ak poput mene urezao u pripovijetku... O izgubljenoj noأ¦i u kojoj sja mjesec إ¾uti... ...o spoznaji koliko je i Bogu teإ،ko priznati da se na nas ljuti... Ali i on ogorأ¨en u svom jadu... ...gubi svaku nadu.... Da bi stranci poput nas mogli zajedno biti... ...puzati, letjeti , sniti... Ivan Jukiأ¦ Nisi moj Trudim se da gledam neke druge oأ¨i da أ¨ujem neki drugi smeh da vidim neke druge usne blizu mojih ali ti mi ne daإ، Previإ،e si mi dozvoljavao da u tebi uإ¾ivam kao da si pokuإ،ao da me navuأ¨eإ، da budem zavisna pa da posle ne mogu da te se okanem Sada se samo seأ¦am jer to je sve إ،to mogu mada ne bi trebalo Iako pokuإ،avam da te naأ°em negde drugde u nekom drugom kroz njih uvek tebe vidim i uvek me opomene to seأ¦anje da si samo jedan a da nisi moj. Ozdraviأ¦emo** Razbolesmo se svesni svoje tame. Krivi su slutim razni Paganini. Golubi ognja sleأ¦u joj na rame, a ja se kupam hodeأ¦ po tiإ،ini. I niإ،ta nisu kaإ¾em sarkofazi Kad cveأ¦e vene u najlepإ،oj vazi. I niإ،ta nisu stare piramide kad smrt zelena svima isto ide. I niإ،ta vina, niإ،ta restorani kroz koje ludo provitlaإ،e dani. Ozdraviأ¦emo svesni svoga zraka zahvalni moإ¾da nekoj maloj ptici. I sluإ،aأ¦emo svakog sreأ¦nog mraka kako gudalo umire na إ¾ici. Slobodan Markoviأ¦ ----------------- Onog trena kada shvatiإ، da si spreman da se odrekneإ، svoje sreأ¦e zarad sreأ¦e osobe koju voliإ،, trenutak kada se ne stidiإ، i uradiإ، ili kaإ¾eإ، bilo إ،ta jer znaإ، da ceإ، biti podrإ¾an a ne ismejan, znaj da si na pravom putu. Kada sedneإ، da jedeإ، i pitaإ، se dali je tvoja ljubav gladna, legneإ، da spavas i razmiإ،ljaإ، da li joj je hladno, smejeإ، se i nadaإ، se da nije tuإ¾naâ€¦ onda shvatiإ، jaأ¨inu reأ¨i ljubav. Kada ti suza krene iz oka i grudi ti zadrhte a usne ti se smeju ne bi li prikrila tugu i patnju i to je ljubav, kada istu pesmu presluإ،aإ، milionima puta i svaki put je doإ¾iviإ، kao da je prvi, kad bezazleno gledaإ، u telefon u nadi da ce zazvoniti, bolji dokaz ti ne treba...

ljikiniki	#390
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 749 20. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 02:02:03	Jos jednom bar pogledaj,pogledaj u oci me pogledaj pa mi reci da ti ne znaci sto smo tu,evo tu ko stranca dva i da te ne privlacim,pogledaj,pogledaj i vise se ne vracaj ako istinu mi govoris ali znaj,samo znaj da volecu te sve dok ti mene ne volis... ----------------- I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA

ordinary	#391
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 9 27. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 10:36:22	Ropstvo - Vesna Parun Zena sam... Moja ispovjest prastara i tuzna drhtala je neizgovorena pred nepomicnom savjescu planina. Ostanite bezazleni dok pjevam ovu himnu istinitu o robinji i zeni i orlu koji je uzletio u modrine. Ljubila sam najljepse mladice u ovoj dolini i u svim dolinama kojima proticu necujne rjeke bezbriznosti. Da znate kako sam ih ljubila vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih vi nikad nebi spavali spokojno pokraj zene ili pokraj sume ni pokraj ognja skitnica. Ljubila sam ih kao istrazivac predio neznani u koji se zaputi, ni od koga pracen. Nema mocvare koju ne pregazih ni stabla pred kojim neklonuh ni brda put kojeg ne dizah oci trazeci spas. Ljubav je bila jaca od mene. Moje tjelo je strepilo. Dodirujuc srecu, cestu otkritu koja izmice u nedogled. O, vi koji trosite suze za svaki rastanak, za svaki cvjet za svaki krug koji nedostaje na vodi, vi, koji bedra svoja cuvate za najvecu bol i ostajete ponizeni pred sudbinom; Pomozite mi da izreknem nistavilo naseg sjaja prasinu ljepote koja nas zasipa. Breme ljubavi pod kojim smo se slomile noseci ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod svoje crne utrobe. Kao da nosimo zapaljenu buktinju zivota. Ja nisam nista mudrija od vas. Moj put je isti put kao vodonose koji nemoze izbjeci strminu izvora i pocinkom neumanjuje jaram svoj. Gledajte moja ramena. Oziljci na njima isti su kao i vasi. I bore oko mojih usana gorke su od godina strpljenja i od pelina sutnje. Ne zatvarajte prozore, djevojke! Ovo je i vas glas, ovaj glas preplasene noci sto je prezrela svoje ropstvo, i hoce da postane orao. Izadjite na ulice i vidjet cete kako klecim na svakom pragu na kojem je klecala Zena. Nijedna od vas nije bila tako pokorna kao ja. I nijedna od vas nije tako prkosno i gnjevno uspravila svoje lice, i pogledala nad vrhove smreka gdje su orlovi i gdje je Ljubav. O, sta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu, sta mi je da pregorim nekoliko proljeca nekoliko izvora, i zetve najljepse koje se nece vratiti nikada! Sta je meni da prebolim travu svog djetinstva i grad svoje mladosti. Bila sam odana miru ljubavi. I plakala sam kad bi vjetar zatresao njene krosnje u nevrijeme. Ljubav je bila jaca od mene, A muskarac je bio hram s proceljem zlatnim od mojih sanja na stupovima moje smjernosti. Dok je spavao, na prstima sam silazila pred prag, i legla na kamen pokrivsi se mokrim zvjezdama. A kad je ustajao, zalila sam njegove ruke jednako umorne kad stiscu hljeb i kad nose oruzje i stijegove. Govorila sam da moju mladost jos nije dodirnula noc. I skrivah suze da bi mi vjerovao. I kad su prepoznali u mojim ocima osmijeh kojim zena sebe dariva zauvjek onom s kim ce podjeliti tajnu, oni su odvrnuli svoje lice od mene i gledali su nekuda u daljinu ljubomorni na slobodu visoko raskriljenih ptica, sto su odabrale pustocu vidika i odrekle se ljupke doline koje se oni nisu mogli odreci. I grlili su me odsutno i mrzovoljno. I svlacili me kao krivca, ne kao zenu. I te noge su me gazile, te ruke su me bicevale, ta usta narugala su se cjelovima. Ali ja sam se smjesila i dalje postojano i bezazleno. Ja sam ih ljubila. Govorila sam da su dobri i mudri i skrivala suze, da bi mi vjerovali. Zatim su me milovali kao sto kraljevi miluju robinju najdrazu. A ja sam se u njihovim rukama osjecala usplamtjeli zar bica. I u njihovu glasu zavijanje vukova u divljini. Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke, prah ove ceste i ovaj zdenac kome zazvah vodu duboku. Kad ih pogleda, to bjehu vukovi. To bjese zaista divljina i noc, a ja tek plijen, pred pecinu domamljen u brlog pohotnika, pred noge osvajaca. A oni su i dalje gledali spokojno u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis, i za koju mislim da bijase orao sto je kruzio nad dolinama. I kad su vec sasvim vjerovali u moju blizinu i moju postojanost, ja sam pogledala onam kud su gledali oni u daljine modre i raskopane, u visine put kojih se vinuse najsmjeliji. I pozeljeh da sam ja ta zlatna ptica, raskriljeni orao nasred neba. Tada stadoh da se smijem. Otvarala sam vrata siroka i smijala se, smijala mimo trave i plastove psenice, do crne vjetrometne zemlje kojom su mi snagu opasali. I smjeh moj budio se u zoru i prosipao do prvih zvijezda. A onda sam zaspala umorna kao od hoda kroz planinu. Cudila sam se tom putniku podmuklom koji je zaustvio konja pod ovim brdom, na ovom pijesku. I trazeci nociste na pragu zene. I zeli da mu pjevam uspavanku ja, koja cu prezreti njeznost da bih dosegla svoju istinu. Ja, koja svoju sutrasnju ceznju vec citam u ljetu ptice izgubljene. I odvrnula sam svoje lice da zelju na njegovu licu ne vidim. I prestala se smijati. I krisom placuci odoh.Odoh posve sigurno. Odoh na put zalosnih da budem pjevac lutanja. Ja vise ne trazim. I ne vjerujem... Ne vjerujem u vrlinu gospodara. Pamtim kako ruke bicevi postaju, i kako je zagrljaj muskarca strasan kada se odmaraju osvajaci i kad se u njihovu zahvalnu glasu opet cuje zavijnje vukova. Zato, mladici iz moje doline, ne vjerujte mi kad lezim pored vas u travi krotka i pokorna kao srna. Ni kad vas napajam i tetosim, ni kad istem vasu vjernost u zamjenu za proljetni oblk u visini, za oluje mog promjenljivog srca. Jer, jao onom ko mi povjeruje i ko dovede svoje stado pred moj sator, da ga othranim. Ja cu ga napustiti u cas kad tama obavije polja. Uspravit cu svoje lice i stresti cvijece kojim ste me okitili. I drhtat cu, jer je stablo u daljini velicanstveno, a vasa ljubav nistavna. I vasi ognjevi pred ognjem zore krzljavi i turobni. Idite svojim putem zaljubljeni! Moja svirka nije za vase uho! Ljubav je bila jaca od mene. Ali pjesma postade orao i napusta svoju dolinu. Put modrih gora lete orlovi i ne okrecu se. To je ispovjest zene i robinje. Himna ponizene ljubavi. To je pjesma o mojoj istini sto je istina ostavljenih...

ljikiniki	#392
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 749 30. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 09:40:07	U praskozorju vremena postajahu samo duإ،e إ،to po bespuأ¦ima svemira zvezdana jata grle svakim svojim uzdahom po horizontima se ruإ،e slike ljubavne إ،to ka njima hrle. Da, to behu neka أ¨udna vremena kada nisu postajale إ¾elje ni htenja bez أ¨eإ¾nji, bez uzdaha, bez imena nije postajalo niأ¨ega da to menja. A onda nastupi vreme stvaranja postasmo smrtnici od miliona إ¾elja i andjeli i greإ،nici satkani od nadanja od ljubavi i tuge إ،to nas menja. ----------------- I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA

zaaana01	#393
ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½: 3205 08. ï؟½ï؟½ï؟½ 2010. 05:45:03	"Elegija" Zasto se meni javljas tajno Kada mi dusa tiho sniva? I zasto tvoje oko sjajno Golemu tugu i jad skriva? Zasto me kroz noc stanes zvati, I sta ti jadno srce iste? Ta ja ti nemam nista dati, O, ja sam pusto pepeliste. Sve sto sam imo ja sam dao, Nevjerno hladna ljubavi moje, - Sve sto sam svojim blagom zvao: Mladost i oganj duse svoje. Pa zasto meni stupas snova, Sta trazis ovdje u mrtvaca? Hladna je, hladna ruka ova Sto nekad na te ruze baca. Pusti me! Pusti i ne mori! Nek sam ovako trajem dane, Sve dok mi srce ne izgori, Sve dok mi dusa ne izda’ne. Aleksa Santic "Tajna" Svako ima neku tajnu: su-su-su... neko lepu i beskrajnu, neko tuznu ili smesnu, neko zlu. Neko svoju tajnu slaze. Neko odmah mami kaze. Neko svoju tajnu ne bi ispricao ni u snu. Neko sapne: samo tebi... kao drugu - su-su-su... Obicno su tajne glavne izmisljene i ljubavne. Al i druge kad se zbroje, nase, vase, moje, tvoje, leve, desne, cudne, sjajne, sve jednako mnogo znace, jer - inace zasto bi se zvale tajne? I ja imam jednu tajnu vrlo vaznu, vrlo vrednu. Nikom drugom - samo tebi prisapnucu jutros nju. Hodi blize: su-su-su... Sutra rano... su-su-su... Bas onamo... su-su-su... Ali nikom to ne kazi. Sam potrazi. Su-su-su... Pronaci ces vrlo lako i videces da je tako. Miroslav Antic "Ne vjeruj..." Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kazu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime- Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh krsa, Tamo gdje u grmu proljece leprsa I gdje slatko spava na jorgovan plavi, Dodji, cekacu te! U casima tijem, Kad na grudi moje priljubis se cvrsce, Osjetis li, draga, da mi tijelo drze, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise! Jer istinska ljubav za rijeci ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove pise! Aleska Santic "Povratak" Ko zna (ah, niko nista ne zna. Krhko je znanje!) Mozda je pao trak istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je zelim, Ili ne zelim. U moru zivota sto vjecito kipi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Mozda iste kapi- I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem Jedna vjecnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naci Neka ista usta. Mozda ces se jednom uvece pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteci da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pisem srcem punim tebe Ove cudne rime, Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i dusa u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ce glasom zaglusiti razum Sve sto slutnja sapne; Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vezu Neki stari lanci. No vrijeme se krece, no vrijeme se krece Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono sto je bilo: I radost, i tugu. I sinut ce oci, naci ce se ruke, A srca se dici- I slijepi za stope bivseg zivota Njima cemo ici. Dobrica Cesaric " ..... " Siri se nebom pozar plavi, Rodne daljine sam zaboravio. Prvi put pevam o ljubavi I vidim da sam se gorko zapio. Bio sam nekad zapustena suma, Voleo sam zene i novca sjaj. Plesao sam i pio bez racuna - Snagu trosio do u beskraj. Sad je dosta, draga, da te pogledam, Da zaronim u oka mutni vir. Da pobegnes ja ti ne dam ni da u drugom potrazis mir. Pusti, mila, svoj struk tanak: Skloni taj pogled preuporan, Mozda istinu nisi znala Da i mangup bude pokoran. Znao bih da ostavim krcme, I svoje stihove - decu bosu, Samo da ti milujem prste zgrcene I kitim jesenjim cvecem kosu. Ti si za mene pozar plavi, Sa tobom bi negde gnezdo svio, Prvi put pevam o ljubavi I vidim da sam se gorko zapio. ----------------- Zivot je jedan i nema reprizu

ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ : ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ 1 . . . 25 26 27 [28] 29 30 31 . . . 36 ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½

ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½ï؟½