| Sider : [1] 2 3 Næste |
|
ana9
|
#1
|
Indlжg: 3879
25. Jan 2008. 17:31:45
|
Aleksa Šantiæ
U neprekidnoj ljudskoj igri sa svim i svaèim, u kojoj ni prošlost, s pravom, nije pošteðena, poneko ime koje se dugo èinilo blistavim i neugaslim - potamni kao zauvek, poneko izroni iz mraka godina kao Sjevernjaèa u nebu.
Kolièina svjetlosti koja se stekla u Aleksi Šantiæu i neizbježna sjenovitost koja meko pada sa njegove poetske figure, kao da ne podliježu nikakvom dodavanju, nikakvom oduzimanju.
Svaki preterani bljesak koji bi bio baèen na njegov lik - djelovao bi tuðe i izlišno, a svaka mutnija sena - sklizla bi za tren niz njegov glatki i definitivni sklad.
-----------------
 ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
|
slivco
|
#2
|
Indlжg: 2603
25. Jan 2008. 17:36:34
|
Dodi u moj cardak!… Samu mi je zima…
Svi duseci moji za te su prostrti…
Hocu poljubaca u kojima ima
I vatre, i sunca, zivota i smrti!…
Tvoji zagrljaji neka budu zmije,
Neka stezu divlje uz vihore zara!
U njima da umrem, Serifa, sto prije,
Mirisuci baste, tvojijeh njedara…
Aleksa Santic
-----------------
"svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are 
then everything would be in it’s place" 
|
|
|
ana9
|
#3
|
Indlжg: 3879
25. Jan 2008. 17:38:06
|
EMINA
Sinoæ, kad se vratih iz topla hamama,
Proðoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeæe i pleæima kreæe...
- Ni hodžin mi zapis više pomoæ neæe!...
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
Ne šæe ni da èuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti ðule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleæi puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne doðe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alèak, što za njome crko’!
-----------------
...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
|
slivco
|
#4
|
Indlжg: 2603
25. Jan 2008. 17:44:01
|
Dodji, cekacu te U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tjelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pise
Aleksa Santic
-----------------
"svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are
then everything would be in it’s place"
|
|
|
ana9
|
#5
|
Indlжg: 3879
25. Jan 2008. 23:36:48
|
I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA
I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni èista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oèi što se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života èeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih æe nova zagrmiti jeka...
(27. augusta 1896.)
-----------------
...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
|
ana9
|
#6
|
Indlжg: 3879
26. Jan 2008. 23:44:48
|
LJUBAV
O, da mi je nešto pa da budem reka,
Pa da teèem ispred tvoje kuæe male;
Pevajuæi tebi da razbijem vale
O pragove gde ti staje noga meka.
Pa kad niz pragove siðeš sa ibrikom
Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, više ne dam nikom.
Na dušeku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da poèivaš svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.
Samo moje oèi da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.
1923.
-----------------
...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
|
zelja66
|
#7
|
Indlжg: 7
31. Jan 2008. 21:22:57
|
PROLJECE
Nemoj, draga, nocas da te san obrva
I da sklopis oci na duseku mekom!
Kada mjesec sine nad nasom rijekom
I na zemlju pa`ne tiha rosa prva,
Rodice se mlado proljece! I svuda
Prosuce se miris plavih jorgovana;
I pahulje snjezne padace sa grana
U nas bistri potok sto bastom krivuda.
Uzvice se Ljeljo nad nasim Mostarom,
I svaki ce prozor zasuti beharom,
Da probudi srca stoljube i gore...
Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dodji i u basti budi ruza prva,
I na mome srcu mirisi do zore!
|
|
|
zelja66
|
#8
|
Indlжg: 7
31. Jan 2008. 21:33:14
|
GRIVNA
Kupicu ti zlatnu grivnu,
Divnu
grivnu!
Nek` se nize, ruzo b`jela,
Oko tvoga grla b`jela,
Pa kad skocis, sele laka,
Neka cini, cika, caka,
Cika, caka!
Kupicu ti zlatnu grivnu,
Divnu
Grivnu!
A u grivni bice slova
Od bisera, alemova:
Ovaj darak onaj dade,
Sto pred tvojim sjajem pade,
I sto sniva bez pokoja
Do dva mila oka tvoja!
Kupicu ti zlatnu grivnu
Divnu
Grivnu!
A svi snovi, zelje moje
Nek` u zlatnoj grivni stoje,
Nek` ti sapcu blago, ti`o:
"Zoro moja, dance mio,
Slatki raju moj,
Do groba sam tvoj, pa tvoj!..."
|
|
|
ana9
|
#9
|
Indlжg: 3879
01. Feb 2008. 16:39:25
|
>>>PRED PROLJEÆE<<<
Jošte samo malo dana -
Prohujaæe k’o za èas,
Pa sa naših milih strana
Veselja æe brujit’ glas.
Doæe milo pramaljeæe,
žuboriæe hladan vir,
Ono rosno meko cv’jeæe
Pružiti nam rajski mir.
Kroza dole i lugove
Horiæe se slavlja poj;
Navjestiæe dane nove
Vrjedni’ èela skladni roj.
Zarudiæe sv’jetla zora...
Da joj èujem sveti gred -
Zime ljute, tog zlotvora,
Rastopiæe tvrdi led.
Kroza mutne oblaèine
Zasinuæe sunèev sjaj,
Mile naše domovine
Ozariæe svaki kraj.
Oj doleti, pramaljeæe,
Iz sna dugog širi let! -
Ti si puno milja, sreæe,
Daj nam, daj nam dragi cv’jet!
Oj doleti, pramaljeæe,
Èekamo te željno svi,
Ta bez tebe nema sreæe
Našoj bujnoj mladosti.
Tek u tebi, u milini,
Blagovanja znamo sv’jet,
Oj proljeæe, sini, sini,
Daj nam onaj divni cv’jet...
(1889.)
-----------------
...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
|
zeko_peko
|
#10
|
Indlжg: 692
10. Feb 2008. 13:11:02
|
BOG SE SMILOVAO
Tiha noæ je, zvijezde trepte,
Meðu njima mjesec sjajni;
Na sve strane proljetnoga
Širi s’ cv’jeæa miris bajni.
Sva priroda stišala se,
Svaka duša mirno spava,
Samo tamo jednu sobu
žižak slabi osvjetljava.
U sobici tužna majka
Pokraj svoje šæerke kleèi,
Boga moli da s’ smiluje,
Da joj šæerku izlijeèi.
Bog milostiv smilova se,
Pa podiže šæerku bonu.
Od radosti velje majka
Na zemljicu doli klonu.
A više nje šæerka stade,
Poljupcima majku osu; -
I zorici bilo drago,
Pa na prozor zraèak prosu.
1887.
|
|
|
zeko_peko
|
#11
|
Indlжg: 692
10. Feb 2008. 13:12:24
|
PROLJETNA ZORA
Tihi vjetriæ grane kreæe,
Po livadi rosa pala,
Sa istoka mila zora
Zrakom nas je obasjala.
Sva priroda pozdravlja je,
Raduje se njenom baju,
A hvalu joj male tice
Sa umilnom pjesmom daju.
Šarni leptir popaja se
Sa ljubice sjajne rose,
A èelice hitre, lake
U košnicu meda nose.
Cariæ mali na granèici
Od veselja sve skakuæe,
Jer krilca mu ona mala
Obasjat’ æe sunca luèe.
Podigle se mile laste,
Pa u èistom zraku l’jeæu,
Katkad opet spuštaju se,
U potoèiæ kril’ma kreæu.
B’jeli janjci po poljani
Igraju se, travu pasu,
A uz frulu pastir svira,
Veseli se zore krasu.
Oh, zorice divna ljetna,
Ko te takvu nama stvara?!
Niko drugi, nego onaj
Što nam šalje svakog dara!
1887.
|
|
|
zeko_peko
|
#12
|
Indlжg: 692
10. Feb 2008. 13:15:02
|
SRBINU
Neka zima èini èuda,
Nek rasiplje snijeg svuda,
Proljeæe æe doæ’.
Neka nebo magla prati,
Sunašce æe zasijati,
Ružièasta moæ.
Priroda æe opet tajna
Raspuèiti njedra sjajna,
Darivat’ nam med.
Zabrujaæe potoèiæi,
Zamirisat’ baj-cvjetiæi
Svuda upored.
Pa nek zima èini èuda,
Nek rasiplje snijeg svuda,
Proljeæe æe doæ’.
I patnika, sirotana,
Koga gone sa svih strana,
Neæe satrt’ noæ.
Ne malakši bolom, jadom,
Veæ se uzdaj èvrstom nadom
U božju pomoæ!
U Mostaru, 29. decembra 1887.
|
|
|
zeko_peko
|
#13
|
Indlжg: 692
10. Feb 2008. 13:16:03
|
NA MJESEÈINI
Zvjezdice se nebom zlate,
Meðu njima mjesec plovi,
A po kuæa cijela sela
Svijetle se svuda krovi.
Po šumici glasak bruji,
Tièice ga mile daju,
A bubica sitna zuji
Po mjeseènom leti sjaju.
Pirka vjetriæ sa svih strana
Pa cvjetiæe zalelija,
A duša se moja mlada
Rajevanjem tu napija.
Tu sam sio na travicu,
Kraj potoka, meka, bajna,
Uz’o sitnu tamburicu,
Pa uživah svijeta sjajna.
Uzdahn’o sam dva, tri puta
Pjevajuæi prošlu slavu...
Tamburicu milu spustih,
I podigoh nebu glavu:
Kumovsku sam slamu gled’o,
Zv’jezde gled’o kako sjaju,
I bac’o sam, srpsko èedo,
Pogled svakom neba kraju.
Zamislih se: ko to tajno
Krasno, plavo nebo stvori?
I sa milim da se bajno
Zvjezdicama blista gori?
Ko sunašce žarko dade,
I one mu zlatne zrake?
Tu prirodu ko sazdade
I miline prosu svake?
Tada mi se izdaleka
Nešto milim glasom javi:
Bog sve stvori - i èovjeka -
Njega ljubi, njega slavi!
Ja se trgoh - glasak èujem -
Pa sa strahom prošaputa’:
Tebe ljubim, tebe štujem
Neizbrojno, Bože, puta!
1887.
|
|
|
zeko_peko
|
#14
|
Indlжg: 692
10. Feb 2008. 13:17:06
|
U SLAÐANOM GLASU...
U slaðanom glasu tvome
Sami anð’o milja zbori;
A u oku premilome
Plamen svetog raja gori.
Toplim žarom toga plama
Ja slabaèke zgr’jevam grudi; -
Zagrljeno milinama
U sreæi se srce budi...
Porušeni dvori nada
U duši se opet dižu;
Mjesto tuge, bola, jada
Ružièasti sanci stižu...
Kako su mi topla krila,
Oh, kako se kr’jepi žiæe!
K’o èelica kada mila
Spusti krilo na cvjetiæe.
Oh, pa hodi, rajski stvore,
Da plamenom oka tvoga
Snažim dušu, dižem dvore
Porušenog nada moga...
1887.
|
|
|
zeko_peko
|
#15
|
Indlжg: 692
10. Feb 2008. 13:17:50
|
RANJENIK
"Handžar i koplje grudi su moje
Proboli evo, - krvce je tek,
Ruka mi klonu, snaga mi panu,
Još samo što mi postoji jek...
Spušta se sunce za gore èarne,
Veæ skriva topli sa neba sjaj...
Još samo malo, pa noæca crna.
Tu æe mi doæi mog žiæa kraj...
Sklopiæu oèi, ukoèen stati,
Za sve se rastat’ od roda mog...
Ne plaèi, mati, ne plaèi, sestro,
Ko s’ za dom bori, tog voli Bog!
Ja padoh, evo, al’ slava stoji:
Za rod sam dao život i sv’jet...
Od moje miš’ce, od maèa ljutog,
Mnogi je pao dušmanin klet!
Slavno je, slavno ginut’ za narod,
Širit’ mu staze kuda æe poæ’,
I palit’ zublju, nek vida daje -
Kroz gustu tamu, golemu noæ!
Oj, srpska zemljo, koljevko mila,
Veæ neæu mlaðan gledat’ te ja...
Gasi se luèa sunašca moga,
Što nekad tako predivno sja...
Ali æu mirno ispustit’ dušu,
Bio sam borac, trudbenik tvoj!
Gusle æe mene vjeèito slavit’
K’o svakog - ko je Milošev soj!"
To reèe sveti ranjenik mladi
A srce stanu - umuknu glas. -
I noæ se spusti, mrtvom junaku
Na polju vjetar leluja vlas.
1887.
|
|
| Sider : [1] 2 3 Næste |
|
Du ikke har nok privilegies at svare i dette forum.
|
