Za svakoga po nesto o najelitnijim vojnim jedinicam na svetu. Mozete postaviti klipove ili fotogravije Ili ostaviti vas komentaro o pojedinij jedinici... Hvala.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Specijalna antiteroristièka jedinica skraæeno SAJ, poznati i kao Sajevci, je specijalna policijska jedinica i spada meðu najelitnije organizacione jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije. Osnovna namena Specijalne antiteroristièke jedinice je da obavlja najsloženije zadatke i nareðenja za dejstvo na kopnu, vodi i iz vazduha, koje pred njih postavi direktor policije, a po odobrenju ministra unutrašnjih poslova. Slogan i jedino pravilo Jedinice je: bez prava na grešku.
U SFR Jugoslaviji su tadašnje službe bezbednosti donele odluku da se osnuje jedan specijalan tim, koji bi bio u stanju da odgovori na sve veæu pojavu terorizma u Evropi. Potreba za osnivanjem ovakve jedinice nastaje u vreme kada u Evropi deluju razne teroristièke grupe kao što su: IRA, ETA, nemaèki Bader-Majnhof, italijanske Crvene brigade i dr. Prvo je osnovan na federalnom nivou maja 1978. godine Bataljon za specijalna dejstva u okviru Saveznog sekretarijata unutrašnjih poslova – SSUP, a za prvog komandanta je postavljen Franc Kos. Nakon sedam meseci od osnivanja savezne Jedinice za specijalna dejstva, doneta je odluka da se i na republièkim i pokrajinskim nivoima osnuju jedinice sa istom namenom. Jedinica milicije za specijalna dejstva Republièkog sekretarijata unutrašnjih poslova Socijalistièke Republike Srbije - RSUP je osnovana 18. decembra 1978. godine. Te iste godine, širom Evrope osnovane su i druge specijalne jedinice: austrijske Kobre, italijanski NOCS i GIS i španski GEO.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Proci selekciju i obuku u mornarickim komandosima americke armije, poznatim SEAL timovima, teze je i napornije nego popeti se na Mont Everest. Program selektivne obuke sastoji se od cetiri faze u ukupnom trajanju od 26 nedelja, uz osnovni moto "NO PAIN -NO GAIN", tj. "bez bola -nema uspeha". Kurs je toliko naporan da izmedju 55% i 60% kandidata otpadne, koji se u principu najvise javljaju iz mornarice i marinaca.
Prva faza selektivne obuke izvodi se u mornarickoj bazi Coronado u San Dijegu, traje 6 nedelja, tokom kojih se kandidati izlazu fizickim naporima, postepeno uvode u tehnike ronjenja i upoznaju sa namenom i zadacima SEAL-a. Program intenzivnog sticanja fizicke kondicije i osnovne ronilacke obuke oznacen kao BUD/S - podeljen je na tri dela i sastoji se od svakodnevnih fizickih vezbi, trcanja, gimnastike, nosenja teskih balvana, savladjivanja staze sa preprekama, plivanja i postaje sve tezi kako proticu nedelje.
Preziveti obuku
Sesta nedelja prve faze BUD/S, poznata kao "paklena nedelja"(hell weak) predstavlja finalni test provere i traje 6 dana. Obuhvata neprekidne vezbe i marseve sa samo 6 sati sna i odmora za svo vreme i zamisljena je kao "ultimativni test" i provera za kandidatovu psihicku i fizicku spremu, njihovu izdrzljivost, upornost i borbeni duh. Od polaznika se trazi izmedju ostalog, da pretrce 4 milje za 32 minuta i preplivaju uz morsku struju 2 milje za 95 minuta.
Druga faza selektivnog kursa traje 7 nedelja, a prolaznost imaju kandidati koji prezive iskusenje "paklene nedelje". Fizicki trening se nastavlja, ali su vremenske norme za pojedine discipline poostrene:
savladjivanje staze sa preprekama 11 min. trcanje na 4 milje (pod opremom) 31 min. plivanje na 2 milje u bazenu, sa perajama 75 min. plivanje na 5,5 milja u okeanu, sa perajama -nije ograniceno
Akcenat je u ovom delu dat na ronilacku obuku i borbene podvodne tehnike, izucava se fiziologija ronjenja, koriscenja razlicitih vrsta ronilacke opreme i druge podvodne radnje. Radni dan traje 15 sati uz osnovni moto: "Jedini lak dan je bio juce, sledeci je jos naporniji". Dosta se upraznjava i naporno veslanje po grupama u gumenim camcima, uz jaku morsku struju.
Treca faza traje 9 nedelja, tokom kojih fizicki trening postaje jos naporniji, povecanjem daljina i smanjenjem vremenskih normi (trcanje na 14 milja za 110 minuta, plivanje na 2 milje u okeanu sa perajama za 70 minuta, savladjivanje staze sa preprekama za 10 minuta). Teziste je na diverzantskoj obuci, koriscenju eksploziva i upaljaca, radu izvidjackih grupa, borilackim vestinama, orijentaciji na moru i kopnu, prezivljavanju, veranju, taktici dejstava malih grupa i izvodjenja diverzija, zaseda, prepada i slicno.
Finalna faza selektivne obuke traje 4 nedelje i izvodi se na ostrvu San Klemente, gde polaznici, buduce mornaricke "foke" prakticno vezbaju i primenjuju znanja i vestine stecene u prethodnim fazama. U ovom periodu jedino ozbiljna povreda moze da natera kandidata da odustane. Uvezbavaju se nacini i tehnike ubacivanja i izvlacenja iz neprijateljske pozadine helikopterima i podmornicama, poznate kao SPIE tehnike, zatim vezbe provere, kada se kandidati iskrcaju iz podmornice ili helikoptera na otvoreno more, sa zadatkom da uz pomoc navigacijskih uredjaja i camaca preveslaju, preplivaju ili prerone do odredjene kontrolne tacke.
Znacka za odabrane
Da bi postali punopravni clanovi SEAL-a, polaznici prolaze i tronedeljni osnovni padobranski kurs u vojnoj padobranskoj skoli u Fort Beningu. Padobranska obuka se kasnije, tokom sluzbovanja u timovima usavrsava kroz skokove sa vecih visina u slobodnom padu (HAHO i HALO skokovi).
Po zavrsetku obuke, kandidati koji su prosli sve faze i testove, i koji su ispunili trazene kriterijume primaju se u sluzbu i upucuju u operativne timove. Nakon zavrsetka obuke "silsi" su kombinacija ronioca, padobranaca i diverzanata, koji tokom sluzenja u timovima nastavljaju sa daljim treniranjem (odrzavaju ronilacku kondiciju, izvode padobranske skokove, clanovi su raznih sportskih ekipa i ekspedicija).
Nakon dodeljivanja jednom od sedam SEAL timova i probnog perioda od sest meseci u jedinici, kvalifikovani komandosi se zvanicno upisuju u SEAL registar, dobijaju jedinstveni licni kod i srebrnu grudnu znacku mornarickih specijalnih snaga, poznatu kao "trajdent" (Trident).
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Evo malo nesto o amerièkim specijalnim jedinicama:
Specijalne jedinice Amerièke vojske (eng.: United States Army Special Forces), poznate i pod nadimkom Zelene beretke, su jedna od najelitnijih vojnih postrojbi na svijetu.
Ova posebna jedinica mada zasnovana prije, najviše dolazi do izražaja u Vijetnamskom ratu. Najèešæe su izvodili operacije spašavanja amerièkih vojnika i pilota iz mnogih zarobljenièkih logora duboko u prašumi.
Ljudstvo
U misiju najèešæe kreæu u grupi od 12 ljudi, koju èine:
* 2 struènjaka za naoružanje, uvježbani za rukovanje svim moguæim vrstama teškog i lakog naoružanja, oznaèavaju mete i sl. * 2 èlana saniteta, koji su eksperti za kirurgiju, javni vodovod i kanalizaciju, stomatologiju i optometriju. * 2 struènjaka za sve vrste inženjerijskih poslova, obuèeni posebno za rukovanje i deaktivaciju eksploziva, utvrðivanje, miniranje, sabotaže i dr. * 2 struènjaka za komunikaciju, koji poznaju sve vrste tehnologija, od najednostavnije Morseove abecede do najsuvremenijih raèunalnih i mrežnih sustava * ekspert za izviðanje, infiltraciju i prikupljanje podataka direktno od neprijatelja * asistent zapovjednika misije * zamjenik zapovjednika misije * zapovjednik misije
Namjena
Od prvih dana postojanja do danas, njihova tehnologija i strategija je uvelike poboljšana. Danas vrše protuteroristièka djelovanja diljem svijeta, vrše nekonvencionalno ratovanje, uvježbavanje gerila, uvježbavanje strane vojske i policije u kriznim situacijama, vrše direktnu akciju, spašavanja ljudi, uništavanja neprijateljskog naoružanja, graðevina, vojnika itd.
Sposobnosti
Uvježbani su za ekstremni alpinizam, HALO (High-Altitude Low-Opening) skokove iz aviona s visina od oko 21000 stopa te otvaraju padobrana jako blizu zemlje, vrsni su ronioci, plivaèi, veliki znalci borilaèkih vještina i hladnih oružja.
Njihovo tajno oružje je element iznenaðenja, gotovo su nezamjetljivi, njihove misije se odvijaju u mrtvoj tišini, neprijatelju pred nosom.
zelene beretke u akciji:
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Smatraju se verovatno najboljom antiteroristickom jedinicom na svetu i imaju gotovo mitski status, kako medju Izraelcima tako i medju kolegama širom sveta. U jeku debate o tome kako se suprotstaviti terorizmu, americki magazin ponudio je svojim citaocima pricu o elitnoj jedinici za cije pripadnike ne postoji nemoguca misija i kojima nisu potrebni politicari pregovaraci da bi obavili zadatak.
SAMO NAJBOLJI: Od svog nastanka 1957. godine Jedinica, koja se sastoji od 200 najboljih komandosa i nekoliko stotina rezervista, stekla je epitet verovatno najbolje antiteroristicke snage na svetu. U Izraelu, i uopšte u vojnim krugovima, postala je mit, tajno bratstvo vojnika koji u svom spartanskom i vectom ratu sa terorizmom udaraju niotkuda i koji su do sada ostvarili na desetine podviga. U Egiptu, Libanu, Jordanu i, u verovatno najbolje izvedenoj akciji u istoriji, na Entebeu, aerodromu u Ugandi Idija Amina u subsaharskoj Africi, gde je 1976. godine oteto 106 putnika Er Fransa. Pregledavši pasoše putnicima i ocenivši ih prema prezimenima, otmicari su izdvojili one jevrejskog porekla i odveli ih do zgrade starog aerodromskog terminala, oslobodivši istovremeno sve ostale. To je bilo suviše ocigledno podsecanje na nacisticku selekciju tokom Drugog svetskog rata, kada su milioni Jevreja u koncentracionim logorima birani da žive ili umru. Za Izraelce to je bilo kao da im istorija daje još jednu priliku i najednom daljina aerodroma Entebe, nekih 3600 kilometara od Izraela, jednog od poslednjih mesta na svetu gde bi izraelski komandosi trebalo da deluju, više nije bila nikakva prepreka za iznenadni napad. Komandosi su skupa sa lendroverima i mercedesima prebaèeni avionom na Entebe. Prerušeni u pripadnike Idi Aminove vojske, izveli su prepad na aerodromsku zgradu, pobili otmicare i spasli sve sem troje talaca
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Britanski premijer Vinston Cherchil je 19. 07. 1940. godine, sastavio kratak memorandum za svoj ratni kabinet, u kome je naznaèio formiranje SOE – Special Operations Exectuve, odnosno Uprave za specijalne operacije. Ona je trebalo koordinirati razliæite subverzivne i sabotažne akcije protiv neprijatelja preko mora. Cherchilovo uputstvo bilo je kratko – Zapalite Evropu!
Preteæa suvremenih specijalnih snaga – britanski odred, detasman L, formiran je srpnja 1941. godine od 60 vojnika, èasnika i doèasnika. Odred L specijalne zrakoplovne službe ubrzo je brojao oko 600 pripadnika, pa je preimenovan u 1. puk SAS-a, koji su æinile èetiri satnije – britanska A i B, francuska C i ceta D, koju su æinili Belgijanci, Norvežani, Grci i Èesi. Jedinica Malajskih izviðaèa – Malaya Scouts formirana je 1947. godine, a u 22. puk SAS-a preformirana je 1962. godine. Javnost je za nju prvi put èula 1960. godine za vrijeme akcije spasavanja talaca iz iranske ambasade u Londonu. Pripadnici SAS-a uèestvovali su u veæini vojnih operacija koje je sprovodila vojska Velike Britanije, a danas su angažirani u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Metohiji, te u Afganistanu i Iraku. IZBOR I OBUKA
Jedinica britanske armije, æiji su pripadnici iskljuèivo dobrovoljci, 22. puk SAS-a, smješten je u bazi u Herefordu. Od kandidata se zahtjeva da budu eksperti u rukovanju oružjem, eksplozivom i minsko-eksplozivnim sredstvima, odlièni plivaæi, padobranci, sposobni za preživljavanje u prirodi na duže vrijeme, da budu osposobljeni za pružanje prve pomoæi i samopomoæi, te da odlièno govore jezik zemlje u koju se upuèuju. Obuka buduæih pripadnika SAS-a obavlja se u nastavnim grupama od po 20 polaznika. Zapoèinje desetodnevnom nastavom iz topografije, a završava se maršem od 64 kilometra. Nakon tog poèetnog dijela, obuèavanje se razdvaja na opæe i specijalistièko, a svako obuhvaæa po tri faze. U prvom dijelu obuke kandidati uæe organizaciju, namjenu i zadatke specijalnih jedinica uopæe, akcije koje izvode u miru i ratu, topografiju i snalaženje u nepoznatom prostoru, potom, osnove sigurnosti, brzo prikupljanje informacija, borilaèke vještine i strane jezike. Druga faza je prilagoðavanje na boravak u borbenim uslovima, koja se izvodi na poligonu u planini Brikon Bikonz (Vels). Traje tri tjedna, a kandidati se osposobljavaju u penjanju, samostalnom kretanju i orijentaciji, izdržljivosti i izvoðenju marša na 64 kilometra za 20 sati, sa ograniæenim vremenom za spavanje i odmor, pod punim borbenim optereæenjem. Tada se organizira i teæaj za djelovanje u odreðenim podruèjima ili konkretnim zemljama, na kome se izuèavaju specifiæni geografski ulsovi dotiène regije, povijest, jezici i politièke prilike. Rukovanje razlièitim vrstama naoružanja, taktièki postupci u diverzantskim djelovanjima, izuèavanje sredstava veze, sanitetsko zbrinjavanje, teèajevi padobranske obuke i preživljavanje u prirodi jesu najvažniji sadržaji treæe faze obuke buduæih specijalaca. Kandidati koji uspješno završe sve tri faze dobivaju beretke boje pijeska, sa oznakom SAS, i nastavljaju specijalistièko osposobljavanje za djelovanje u pustinji, tropskim predjelima, Arktiku, amfibijska djelovanja i završavaju obavještajni kurs. Potom izuèavaju taktiku i metode borbe protiv gerile i terorista. Slede teèajevi za koristenje lakog stranog naoružanja i padobranska obuka – skokovi sa zadrškom ili skokovi noæu, skokovi u šumi, na vodi ili sa velikih visina. Na kraju osposobljavanja za kandidate se organizira i obuka u zraènoj bazi Midl Vilix – 60 letova na trenažnim avionima i pilotiranje lakim letelicama i to u trajanju od 35 sati i 115 sati letenja lakim avionima i helikopterima. Poslije kompleksnog osnovnog i specijalistièkog osposobljavanja, specijalci se rasporeðuju u eskadrone i odlaze na "kaljenje" širom svijeta. Obuku u SAS-u uspješno završava samo oko 20 posto najsnažnijih i najizdržljivijih kandidata, koji se poslije nekoliko godina boravka u tom sastavu (zbog starosnog limita) vraæaju u matiène jedinice. STRUKTURA SPECIJALNIH SNAGA
Specijalne jedinice Kopnene vojske – SAS imaju tri puka sastava – 21, 22. i 23, od kojih je samo 22, smješten u Herefordu, aktivan i kompletno popunjen, dok su ostala dva u rezervi, u sastavu Teritorijalne vojske. Puk se sastoji iz sljedeæih organizacijskih jedinica: zapovjedništvo, zapovjedna satnija, satnija veze, pozadinska satnija i pet borbenih grupa – eskadrona, oznaæenih slovima A, B, D, G i R, od kojih je posljedni prièuvni. Te jedinice æine 22. puk SAS.
Svaka od borbenih grupa dijeli se na èetiri voda sa po 16 specijalaca, koji borbena djelovanja izvode sa stalnim borbenim timovima od po èetiri vojnika. Osposobljeni su za zadatke izviðaèa, vezista, bolnièara, a struènjaci su za korisæenje razlièitog oružja i eksploziva. Vodovi u SAS-u specijalizirani su za djelovanja u posebnim uslovima. Istiæu se: jurišni vod, koji je nasljednik poznatih pustinjskih komandosa – pustinjski štakori, planinski vod za djelovanja na visokoplaninskom zemljištu i u arktièkim uslovima, zatim, padobranski vod za specijalne padobranske skokove sa velikih visina i amfibijski vod za ubacivanje u pozadinu neprijatelja podmornicama i površinskim brodovima. Procjene govore da 22. puk æini oko 700 pripadnika, a ukupan broj snaga SAS-a, sa rezervnim pukom, iznosi oko 2.000. specijalaca. STANDARDI
Standardi za vatrenu obuku u svim specijalnim, a posebno antiteroristickim jedinicama izrazito su visoki. Uobièajeno je da u toku obuke svaki pripadnik sastava ispali od 200 do 400 metaka. Program za održavanje kondicije u gaðanju predviða za svakog specijalca 100 do 200 metaka tjedno, ukoliko gaða iz poluautomatskog oružja, a ako koristi automatsko oružje od 500 do 1.000 metaka.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Takavaran je specijalna jedinica koja broji oko 200 ljudi. Komandosi su pažljivo birani i izuzetno pripremljeni za razlièite zadatke, ukljuèujuæi i misije na kopnu, daleko od vode. Naime, pored tradicionalnih mornarièkih operacija, kao što su nadzor, izviðanje i uništavanje pomorskih instalacija i plovila, Takavaranci su sposobni i za misije, u malim timovima, diverzija ili likvidacija, kao i hvatanja zarobljenika ili oslobaðanja talaca.
Sam naèin obuke su osmislili bivši pripadnici Sovjetskih Specnaz jedinica, kao i njemaèke KSK mornarièke specijalne jedinice (isto bivši pripadnici). Obuka traje dvanaest mjeseci. Kandidati moraju proèi rigorozne fizièke testove, a zatim kreæe obuka. Prvih osam tjedana je namjenjeno sticanju fizièke snage i kondicije, zatim škola ronjenja, škola padobranstva, škola za naoružanje i opremu, škola borilaèkih vještina, škola ratovanja i strategije, i na kraju škola borbe u naseljenim mjestima i objektima. Nakon što uspješno završe svu obuku, buduci komandos je sledecih šest meseci u jedinici na "probnom radu", nakon cega postaje pravi Takavaran komandos.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
GSG-9 je proizišao iz tragiènog dogaðaja, koji je završio pogibijom nekoliko Izraelskih atletièara tijekom Olimpijskih igara 1972. u Münchenu u Njemèkoj.Dva dogaðaja su vrlo znaèajna za razvoj elitne njemaèke antiteroristièke jedinice GSG 9: tragedija na minhenskoj olimpijadi 1972. godine kada su arapski teroristi masakrirali izraelsku olimpijsku ekipu, što je dovelo do stvaranja GSG9, i vatreno krštenje 1977. godine na aerodromu u Mogadisu (Somalija), kada je uspješno izvedena teška akcija oslobaðanja talaca iz otetog lufthanzinog zrakoplova "erbas" sa imenom "Landshut".
GSG 9 je praktièno nastala iz Devete grupe, tada postojeèih, jedinica BGS-bundesgrencsuc (Bundes Grenz Shutz) - Saveznih graniènih jedinica æije je sjedište u mjestu Hangelar koje je uzeto i za bazu GSG 9. Za komandanta je postavljen Ulrih K. Vegener, izuzetno energièni vojnik koji se u potpunosti posvetio izgradnji nove jedinice. U to vrijeme, sedamdesetih godina, nije se štedilo i sa novcem jer je to bilo doba eskalacije terorizma . Za antiteroristièku jedinicu morala su se naæi sredstva. Savezni ministar Genšer je tada odobrio prvih 6,3 milijuna DEM za opremanje GSG 9.
Procjenjuje se da je ukupno brojno stanje GSG 9 oko 200 ljudi, podjeljenih u pet borbenih (udarnih) grupa sa po 30 ljudi u svakoj, ali se najèesæe primenjuje dejstvovanje u malim timovima od 4 - 5 specijalaca. Svaka udarna grupa ima komandni deo i borbene celije jacine 5 ljudi. Svaki od ovih timova ima zapovjednika, "bombaša" (naoružan bacaèem bombi i automatom), "pokrivaèa" (snajper), "obilježivaæa" (snajper ili borbena saèmarica) i "strijelca" (automatsko naoružanje). U situacijama sa otetim taocima, "pokrivaè" i "obelezivaè" pruzaju vatrenu i snajpersku podršku udarnom paru. Jedan od dvojice snjaperista je po pravilu opremljen poluautomatskom PSG1, a drugi sa "Mauzerom" i dalekozorom, ukoliko treba da "navodi" kolegu. Zapovjednik tima koordinira akciju i prenosi instrukcije od zapovjednika grupe. Slièno kao i kod britanskog SAS-a, grupe u sastavu GSG 9 podjeljene su po odreðenim specijalnostima: za zraènodesantne i padobranske operacije, za ronilaèke akcije i djelovanja na vodi i pod vodom, grupa za penjaèke akcije i intervenciju u visokoplaninskim i snježnim uslovima i grupa za brze intervencije opremljesa terenskim i borbenim vozilima i helikopterima.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Snow Wolf Commando Unit (skraèeno: SWCU na kineskom 雪狼突 ) je posebna policijska jedinica Narodne Republike Kine. Primarni zadatak im je anti-terorizam, kontrola nereda ali i drugi posebni zadaci kao na primer borba protiv otmièara, i deaktivacija eksplozivnih naprava. SWCU, zajedno sa Police Peking SWAT jedinicom, osiguravale su Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine. SWCU i Pekinški SWAT prvi put su izveli zajednicki manevar na demonstraciji u okviru „Policijske Akademije Peking” 27. Aprila 2006 u okviru koje je prikazan dio odnosa s javnošæu, rjesavanje talaèke situacije, neutralisanje terorista, VIP zaštita, i sprovoðenje zakona i naredbi na Pekinškim Olimpijskim Igrama.
Zbog visoko-sofisticirane prirode njihovih operacija, jedinica nije pokazala ni jedan dio njihove visoko-tehnoloske opreme sa kojom raspolaže, niti izvela ni jedan naroèito poseban manevarski poduhvat tokom njihove demonstracije, iako su sa SWAT-om izvodili ekipne juriše na zgrade tokom te demonstracije. Jedino se policajci koji su služili u Narodnoj Miliciji Kine, period od 1 - 2 godine, mogu prijaviti u SWCU, nakon prijavljivanja svi prolaze proces intervjua, fizièke i psihološke testove i polažu kulturni ispit.
Trenutna prosjeèna starost SWCU policajca je 22 godine. Izabrani policajci prolaze kroz izuzetno težak period fizièke obuke, lekcije vožnje za razlièita vozila, obuke u rukovanju svim vrstama oružja, i razlièite druge testove. Snow Wolf, ime je bilo izabrano zbog poznate izdržljivosti arktièkih vukova i njihove sposobnosti preživljavanja u ekstremno surovim uslovima, koji oèekuju SWCU policajce. SWCU je naoružan sa QBZ-95 serijom pušaka i QSZ-92 pištolja, ali pored toga posjeduju najrazlièitije vrste naoružanja. Spadaju u red najopremljenijih jedinica na svijetu.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Osnovnu borbenu snagu i udarnu moæ talijanske policije u borbi protiv terorizma i organizovanog kriminala predstavlja specijalna jedinica pod nazivom “NOCS” (Nucelo Operativo Centrale di Sicurezza). Osnovana je 1978 godine i od tada vodi žestoke borbe protiv teroristièkih organizacija i mafijaških grupa u Italiji. Ostvareni rezultati zaista su impresivni, procjenjuje se da je NOCS do sada izvelo oko 5 tisuæa akcija i intervencija, od èega 400 zadataka na osiguranju važnih osoba i oko 200 uhiæenja “visokog rizika”. NOCS saèinjavaju dvije interventne grupe, od kojih je jedna uvijek u pripravnosti da intervenira u bilo kom dijelu Italije.
Osnovna borbena formacija interventne grupe sastoji se od èetiri èovjeka, a 3-4 ovakva tima saèinjavaju odjeljenje. Kandidati koji žele pristupiti u NOCS moraju imati najmanje èetiri godine službe u policiji i da nisu stariji od 28 godina. Obuka traje 10 mjeseci i sastoji se u nizu specijalistièkih obuka: borilaèkih vještina, penjanja, upotrebe oružja, protivteroristièke borbe, tehnike pregovaranja u talaèkim situacijama, zaštiti objekata i još mnogo drugih. U naoružanje pripadnika NOCS ulazi širok spektar sredstava i opreme; pištolji beretta 92 FS, Colt pyton .357, beretta cougar… od automatskog oružja treba navesti H&K MP5 (A5, SD6, 5K), beretta M-12 S u kalibru 9mm, naravno tu su jurišne puške (galil, mauser), snajperi i uvijek prisutne saèmare (Franchi, SPAS 15) u kalibru 12/70...
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Norveski jeger ili lovac radi duboko iza pozicija neprijatelja. On je jedan od najbolje obuèenih vojnika u svijetu. Kao dio NATO snaga u Evropi, glavna uloga jegera je izvršenje diverzija i sabotaža iza neprijateljskih linija. Vladina politika odbrane Norveške zasniva se na iskustvu koje su imali tokom njemaèke okupacije. Okupirana Norveška imala je lošu politiku odbrane. Sadašnja strategija oslonjena je na vještinu boraca pokreta otpora iz 1942. godine. Moto norveških komandosa ima dvije rijeæi: "Nikada više". Nikada više dovesti sebe u situaciju da budu okupirani.
Hladnokrvnost u strašnim situacijama Moderna norveška armija, sastoji se od 13.500 vojnika. Svake godine regrutira se 29.000 novih vojnika. Odabrani za norveške "lovce", prolaze kroz selekcijsku obuku. Propisani su testovi kojima se mjeri njihova psihièka i fizièka sposobnost uz veliku podršku vojnih psihijatara. "Lovci" imaju složen sistem obuke, a poèinje prelaženjem prepreka. Kako prolaze tjedni, obuka se intenzivira. Vježba se brutalna borba prsa u prsa. Ispituje se snaga svakog èoveka. Instruktori pokušavaju da nauæe ljude kako da se brane, ili da u najkraæem periodu pravilno reagiraju. Oni imaju pred sobom dva ekstrema - ljude koje treba spašavati i ljude koje treba ukloniti. Vojnici koji postanu "lovci", stiæu veliko samopouzdanje i veruju da mogu riješiti svaki problem. U toj obuci su dva tima suprotstavljena jedan drugome. Mogu upotrijebiti sva moguæa sredstva da bi izvršili zadatak. Pretpostavljeni od njih traže brutalnost i grubost. To je test, ne samo neprijatelja nego i osobne liènosti. Mnogi od tih momaka nemaju nikakvo prethodno iskustvo. Zato moraju imati puno adrenalina, da iskoriste fizièku snagu nasilja protiv nekog drugog. Mladiæi, takoðer, moraju da ostanu hladnokrvni i u stresnim situacijama, jer da bi postali "lovci" moraju da proðu veliki broj testova. Koristeæi tehniku gaðanja u pokretu, oni stiæu veliku preciznost u pucanju iz automatskih pušaka i drugog oružja. Osim toga, "lovci" prolaze i kroz vježbu povlaèenja. Tu se testiraju brzina i toènost. Jedan "lovac" koji je želio da ostane anoniman iz sigurnosnih razloga, opisao je kakvog èoveka oni traže. -Mi tražimo inteligentne momke koji koriste glavu, koji mogu improvizirati, koji imaju èvrstinu da nastave dalje i kada tijelo kaže da je dosta. Kada ljudi doðu ovdje trebaju imati dobru fizicku kondiciju i željeti uraditi nešto posebno. Zbog raznovrsnosti operacija koje izvode imaju i raznovrsnu opremu. Da bi prosli neopaženo "lovci" koriste ronilaèku opremu zatvorenog kruga, a to im daje autonomiju od tri sata, zavisno od toga koliko brzo ronite, i koliko opreme nosite sa sobom. Kajak je još jedno sredstvo, koje se koristi u priobalnim operacijama. To je mali èamac koji se kreæe bešumno u pozadini neprijatelja, a može da ponese 400 kg opreme.
Priroda ne oprašta Svi "lovci" imaju specijalnu obuku u prirodi. U surovim polarnim uslovima moraju napraviti obitavališta za preživljavanje, od borovog drveta. Moraju zapaliti i malu "nevidljivu" vatru. Poslije nepuna dva sata, kamenje koje su zagrijali u vatri može se koristiti za kuhanje, ili za grijanje kada se stavi pod pazuh, ispod koljena, na trbuh. Tako je moguæe održati tjelesnu temperaturu i spavati nekoliko sati, ako je temperatura -20 stupnjeva. Oslanjajuæi se na instinkte "lovci" mogu preživjeti u prirodi koja je obièno surova i koja ne oprašta. Trening slobodnog padanja vrlo je bitan u obuci svakog "lovca". Dva mjeseca se vježba na zemlji prije nego što se krene u zraèni prostor. Padobran omoguèava "lovcu" da se neopaženo ubaci iza neprijateljskih linija, a smetnja je samo buka aviona. Zbog toga avion mora biti daleko od zone doskoka. Ponekad avioni lete i na visini od 30.000 stopa, a 200 stopa u sekundi padobranac leti, i zatim, blizu zemlje otvara padobran. U drugim situacijama koristi se sistem "visokog" otvaranja padobrana. U tom sluèaju "lovac" se spusta padobranom tipa "krilo" za precizno manevriranje. Helikopteri su idealni za zadatke "lovca". Imaju veliku manevarsku sposobnost i mogu da lete dovoljno nisko, a da ih ne primjete neprijateljski radari. Kada jednom dospiju iza neprijateljskih linija glavni zadatak "lovca" je taktièko izviðanje.
Porast samopouzdanja Specijalisti za osmatranje i izviðanje su oèi i uši jedinice ovih posebno obuèenih komandosa. Osmatraju aktivnosti neprijatelja u odreðenim oblastima, a da pri tome ne budu otkriveni. Dok su na terenu, najbitnije su obavještajne informacije i podaci. Zatim se informacije prosljeðuju vezisti, koji æe ih dostaviti stožeru u kojem se oni usporeðuju sa drugim informacijama i podacima. Vjerovatno najopasniji posao u timu pripada specijalisti za minskoeksplozivna sredstva. On mora obratiti pažnju na svaki detalj, jer i najmanja greška može biti kobna. Koristeæi eksploziv C-4 "lovci" rade "konfiguraciju" koja se koristi za uništenje neprijateljskih vozila i drugih objekata. Kompletna norveška vojska, obuèava se u planinama arktièkog kruga. Potpuno mobilizirana Norveška, može skupiti vojsku od 250.000 vojnika. Svaki rezervist, svoje oružje i opremu ima kod kuæe. Ta lekcija nauèena je tokom njemaèke okupacije 1942. godine. Današnja strategija, razmatra i moguènosti konflikata niskog intenziteta i teroristièkih napada. Ni jedna grupa nije bolje pripremljena za takve sukobe kao što su "lovci". Za jednog norveškog vojnika nema veæe èasti od nošenja crvene beretke. Tokom jednogodišnjeg boravka u jedinicama "jegera", ovi mladiæi se toliko izmjene da ih je teško prepoznati u momentu kada odlaze iz vojarni svojim kuæama. Kada se uporedi njihov poèetak i njihov izlazak iz vojske, vide se potpuno razlièite osobe.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Grupa za specijalne intervencije - GIS, osnovana je sedamdesetih godina, a namjenjena je iskljuèivo za visokoriziène oružane akcije, kao što su oslobaðanje talaca, uhièivanje mafijaša i suzbijanje pobuna u zatvorima.
Karabinjeri, ili GIS, predstavljaju specifiènu oružanu formaciju (tzv. "terensku policiju"), mješavinu policije i vojske, koje osim što obavljaju visokoriziène policijske zadatke, vrši i osiguranje granice i poslove vojne policije. Iako uživaju odreðenu samostalnost, karabinjeri se nalaze pod zapovjedništvom vojske, slièno kao i francuska Žandarmerija i njihova specijalna jedinica GIGN, koji se takoðer nalaze u sastavu oružanih snaga svoje zemlje.
U Italiji, osim toga, postoji i standardna (klasiæna) policija kao što su "Polizia si Stato" i "Guardia di Finanza". Ove napomene su bitne zbog razumjevanja razlike izmeðu, takoðer, specijalne antiteroristièke jedinice policije NOSC i GIS-a, jer NOSC dobija nareðenje od Ministarstva unutarnjih poslova Italije, dok se GIS aktivira vojnom linijom preko Ministarstva odbrane i Glavne komande Karabinjera.
Ljudsvo iz GIS uglavnom se regrutira iz padobranskog bataljuna karabinjera "Tuskanija", koji ulazi u sastav padobranske brigade "Folgore" talijanske armije. Sjedište GIS-a je, taktièki gledano, povoljno smješteno u Livornu i udaljeno je samo dvadesetak kilometara od zrakoplovne baze u Pizi, gde je bazirana 46-a transportna zraèna brigada, koja pruža podršku GIS-u.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Du ikke har nok privilegies at svare i dette forum.
