Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079 Orkestar (2011) - Pjer Žalica
Dokumentarni film koji je doživeo svakojake kritike, veæinom loše. Zašto mislim da treba pogledati ovaj film? Film prikazuje sliku jednog vremena u kome sam i sam odrastao i prilièno je verno prikazuje, a mnoge èinjenice iznosi u (pre)kratkim crtama. Ali istinito. Zašto loše kritike? Zamišljen je prvobitno kao film o Plavom Orkestru, meðutim kako veæina kritièara tvrdi, tu nije bilo materijala za dugometražni film i onda se režiser odluèio za posmatranje fenomena Plavog Orkestra kroz prizmu vremena u kojem je nastajao. Koliko je uopšte Plavi Orkestar fenomen kada se svi slažu da je prvi album ostao najbolji od svih? Mislim i da je Žalica isto uvideo i film i skoncentrisao na to vreme. Poèetak kraja je praktièno drugi album, koji je po mom mišljenju veoma teèan, znaèi može da se sluša u celini, ali nema više ni žar ni udar kojima je odisao prvenac. Zašto? Gotvovo svaka pesma Plavog Orkestra je ljubavna i svaka posveæena jednoj jedinoj ženi, dakle ceo opus... U pitanju je veèita neostvarena ljubav Loše, Duška Jovaniæ.
Da li je dobro uraðen ovaj dokumentarac? Jeste po mom mišljenju, bez obzira što nisam filmski kritièar. Nigde film ne iznosi otvoreno èinjenicu da su mnoge pesme posveæene Duški, niti gledalac to može naslutiti osim ako veæ ne poznaje materiju iz osamdesetih. Ali naravno i ona je prisutna u ovom filmu, jednako onoliko koliko je prisutna i u Lošinom životu i liènosti. Film u njenom intervjuu dostiže svoj vrhunac. Stoji i èinjenica da je ona starija od Loše.
Ostala dva naglašena momenta jesu pesme Fašista i Bolje biti Pijan Nego Star. Koliko su umetnici u tom "gluvom" vremenu mogli biti shvaæeni? Ni malo i film to izvanredno u krtakim, najkraæim crtama pokazuje. Dakle Tito je posejao seme da radiš ono što govoriš i to se nekako preslikalo meðu partijašima, nikako ideolozima. Tako da su isti oni koji su sudili Pušenju, sudili i Orkestru, tj. Loši za pesmu Fašista i albumu Smrt Fašizmu. Fašista je njemu bila Duška... odbijala ga je nebrojeno puta. Nije u filmu prikazano šta je sve Loša zbog nje radio u životu, ali film i nije o Loši, veæ o Orkestru, a uopšte ne naglašava ime da se radi baš o Plavom. Orkestra jednog vremena koje je ostalo zauvek za nama. Èinjenica da ni parola "Smrt Fašizmu" nije prošla medijski mnogo bolje od èuvene "Crk’o Maršal". Kasniji dogaðaji i zbivanja u bivšoj SFRJ pokazuju i zašto. Da li su tada vladajuæi slojevi bili plitki? Jesu i nisu. Smatralo se da Loša poziva na bunt i traži "Slobodu Narodu", jer u biti cela parola iz NOB-a glasila je "Smrt Fašizmu - Sloboda Narodu". Toliki bum je napravio Plavi Orkestar meðu ženskom populacijom osamdesetih da se može reæi da je iza sebe imao masu. To dokazuje i èinjenica da je lošiji drugi album imao mnogo veæu posetu na koncertima od prvog. Jasno je da je Lošino "Smrt Fašizmu" parola onoliko koliko je parola i "Crk’o Maršal"... samo u neèijim politièko-finansijskim interesima. Mogli su se skupljati politièki poeni koji se onda nisu skupljali u narodu, jer u pitanju je jednopartijski sistem, veæ u slojevima same partije besklasnog društva. Po mom mišljenju Žalica Lošu i Plavi Orkestar kritièki vezuje za Novi Primitivizam nego što su oni realno tom pokretu pripadali. O pripadnosti dovoljno govori reèenica u filmu krunisanog kralja Elvisa J. Kurtoviæa da je to narodnjak(govorio je o jednoj pesmi). Ne može biti u pokretu nešto što je narodnjak, nema izleta, manifest NP strogo propisuje kako mora izgledati pesma koja pripada Novom Primitivizmu. I to je delom obraðeno u filmu na lep naèin. Šta je zajednièko? Uh... taèno je svaka pesma koju je Loša pisao ima neku vezu sa Duškom, ali nije ona junakinja u svakoj pesmi, niti svaka Lošina pesma ima glavnog junaka. Lepo je žalicino poreðenje sa vestern filmovima, jer pokret i jeste nastao iz jednog od partizanskih "vesterna" jednim svojim delom, Valter Brani Sarajevo. Krah Loše, ratnog vremena, kada mu je sva lova ostala u banci i do nje nije više mogao doæi, kada je završio u Ljubljani i kada je "živeo" od pesme Bolje Biti Pijan Nego Star, je lepo opisan. Sve to æe možda dobiti smisao u onom stihu pokojnog Neše Leptira "srešæemo se u staraèkom domu" odnosno možda æe Loša ipak zapevati da je bolje biti star, nego pijan...
----------------- "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit æe karijeru u nižerazrednom Vratniku" - dr Karajliæ
Zašto (NE)treba pogledati film OrkeStar (jedna od kritika)
Dokumentarni film Pjera Zalice - Orkestar, koji je (pre)dugo najavljivan, premijeru je doživio drugog dana najveceg regionalnog filmskog festivala.
Zanemarit cemo cinjenicu da je rijec o visemilionskom projektu, kojeg su finansirali porezni obveznici BiH, a da sigurno nije potroseno ni trecina tog novca.
Postavlja se pitanje zašto bas film o Plavom orkestru kada ima toliko, da ne kazem kvalitetnijih, ali bendova koji su ostavili veci trag u Sarajevu, BiH, pa i Jugoslaviji. Losi kao autoru muzike za film svaka cast. U tom poslu sigurno je jedan od najboljih, ako ne i najbolji na prostorima bivse Jugoslavije. Grupa Plavi orkestar je nesto sasvim drugo.
Moje vidjenje Plavog orkestra kao benda: Znam skoro sve njihove pjesme, ali nikad nisam bio neki vel’ki fan. To je R’N’R bend za mase, sa primjesama folka. Preteca muzickog pravca - turbofolk. Cini mi se da je Abdulah Sidran u navedenom filmu rekao da se niposto ne smijemo stiditi nicega iz svoje istorije. Slozio bih se sa time, pa zato je plavi Orkestar grupa koja treba stajati u istorijskom-mozickom muzeju Sarajevske muzike.
Pjer Zalica odlucio napraviti film svom jaranu, ito u vlastitoj produkcijskoj kuci (da je ne reklamiramo, proGooglajte). Kada je nakon 4 godine snimanja (!?) shvatio da Plavi orkestar, ipak, nije toliko veliki bend da bi imao samostalan dugometrazni dokumentarni film, odlucio se da to ne bude film o Plavom orkestru, ’nego o jednom vremenu koje je iza nas’, a u kojem glavnu rijec vodi sarajevski Plavci.
Kada pregledate film steknete osjecaj da su "Plavci" bili revolucionari i da su oni preteca svih pobuna u tadasnjem drustvu. "Odgovor Sex Pistolsima u Engleskoj".... Vrsni muzicari koji su nakon samo jednog albuma postali (i ostali) hiperpopularni u Jugoslaviji.
Koliko su popularni u Sarajevu svjestan je i sam Sasa koji se ne smije usuditi da napravi koncert u glavnom gradu BiH. Vjerovatno se boji debakla. Potvrda tome je i "velika povratnicka turneja" iz 2010. godine koja je punila dvorane u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, a koja je nekako zaobisla Sarajevo. Do duse, ne treba zaboraviti da su Losa i drustvo su svirali "samo za pravu raju" na Akademiji scenskih umjetnosti.
Iako prica ima neki istorijski tok... ono od kada je tata prodao auto da kupi sinu gitaru, do prvog i drugog albuma, pa rata, pa do puta na mjesec, nekako se cinii da film ipak nije povezan
Okrenimo se problemu samog filma...
Stotinu i pet mninuta trajanja filma cinilo se kao vjecnost.
Iako nisam neki filmski strucnjak, ali mi se cinilo da je film o jednom bendu, nekako izmakao kontroli i otisao u skroz drugom pravcu. Tako da vise od pola filma otpada na Jugoslaviju, nostalgiju za istom i pocetku rata.
Izuzmemo li par imena koja su zaista, iskreno pricala o Orkestru i frontmenu benda, Sasi Losicu, ostali su bili totalni smor.
Pocevsi od potpuno nepotrebnih intervjua sa bivsim predsjednicima Slovenije i Hrvatske, par generala , pa do razgovora sa kosarkaskom legendom Jugoslavije Dinom Radjom, koji manje-vise i nisu spomenuli Orkestar.
Razgovor sa Bogicem Bogicevicem i snimak Ivice Osima kako daje ostavku na mjestu selektora nekadasnje drzave bio je sasvim dovoljan da se objasni raspad Jugoslavije i tadasnje situacije.
Srecom u toj monotoniji i prici koja je mnogima sigurno dosadila ima i nekoliko scena koje ce sigurno mnoge nasmijati.
Posebno treba naglasiti iskrenost Radeta Serbedzije i njegove price o Losi pocetkom 1992. godine. Iskrenost se vidi i u rijecima Ramba Amadeusa, ali i Elvisa J. Kurtovicha. To zaista treba pogledati.
Koliko su zaista jaki tekstovi pjesama ovog ovjekolicenog sarajevskog benda govori i to da je i sam gospodin Pjer, osim pjesme Fasista koja je napravila veliki bum, nije pozabavio ostalim pjesmama, a nedaj Boze da ih analizira.
Cak i sam Losic u pojedinim trenucima priznaje da su se stidi pojedinih pjesama iz njegove karijere. Ko prizna, pola mu se prasta.
Ono sto je zaista neoprostivo jeste suptilno dovodjenje u istu ravan Plavog orkestra i velikanea jugoslovenske R’N’R scene. Vrhunac bezobrazluka bio je razgovor "Na kafi sa" gdje su Pjer i Sasa istakli kako je Plavom orkestru bilo teze kritikovati sistem, nego Branimiru Stulicu. Uz nagalsavanje da je Azra jedan dobar bend, ali da je Orkestar bio popularniji.
Prepotnstnost je nevjerovatna, pogotovo kada Sasa kaze: "I sami smo se uplasili ulaska u mainstream, mame su htjele udavati kcerke za nas, momci zakljucavali avlije, pa smo odlucili da malo spustimo euforiju i izdali Smrt fasizmu". - Eto nakon godinu dana slave, dosadila im je popularnost, pa su namjerno, izdali losiji album da ih prestanu spopadati djevojke.
Ne mogu kritikovati Losu zato sto je BiH napustio u ratu. I ja bih da sam mogao i bio pri ovoj svijesti. Ali vas zaista mora dirnuti njegova prica kako je pet puta uzastopno alkoholicarima u kaficu, uz cestu, pjevao Bolje biti pijan, nego star.
Moje misljenje o Sasi Losicu se nije promijenilo ovim filmom, samo sam ga potvrdio. Film OrkeStar definitivno mi je promjenio misljenje o Pjeru Zalici.
Po carsiji se prica da se profesor rezije na ASU i osoba koja je radila na nekoliko bitnih kinematografskih ostvarenja u BiH, vec bacio na sljedeci posao. Rijec je o dvosatnim dokumentarcima o popularnim bh. muzicarima koji su punili dvorane u Sarajevu, a koje je odbacio (neki) sistem. Naravno, pogadjate, to su Samir Mujagic SMS-u i Rizo Ruza.
Za kraj, izjava gospodina Pjera Zalice koji je za 271. izdanje magazina Dani iz avgusta 2002. godine rekao da smo mi suvise siromasni da bismo sebi priustili luksuz pravljenja losih stvari.
Srecom, desetak godina kasnije, postadosmo bogati, pa si mozemo prijustiti takvu ’stvar’.
----------------- "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit æe karijeru u nižerazrednom Vratniku" - dr Karajliæ
Du ikke har nok privilegies at svare i dette forum.