sudija je podigao ruku visoko u zrak, ja sam se nervirao...indirekt.... o Boze kako objasniti curki opstrukciju????..... cevenih obraza oci su mi isijavale muku... a ona se samo udobnije ugnjezdila u mome narucju.....
pricah ponovo sa drevnim mudracima...kroz mjesec...... pitah ih o ljudima, o zavisti copora....
i rekose mi:
" ljudi su se udruzili u copor da bi im bilo toplije...da li im je toplije, nije ustanovljeno...istorija te simbioze jos uvijek traje....."
pa razmilih o tome i zakljucih:
sve to je bilo prije i mimo nas, nama je copor dat kao sudbina, pred kojom nemamo izbora, tako se cini .......izbor jedan ipak postoji, i on nam se, koliko god bio nesvrsishodan, ne moze oduzeti- koliko nas copor grije, svako od nas, vlastitom kozom mora da izmjeri....
onda ugasim cigaretu, pogledam u mjesec.....bio je neodoljiv i osvajacki, kao carolija, kao prosaputano obecanje tajanstvene naslade.... nasmjesih mu se.......vidjela si????
ovdej ljudi pricaju o necemu...koliko nevaznih stvari na gomili- pominju resurse i psihicka zdravlja, kroje rasporede i prekrajaju areale......
niti me vide, niti se ljavljam, skupih se u redu posljednjem, i tako skupljen bolje vidim......pisem nekakva slova, njima govorim u korist samoce...ako bih cutao o mojim uzasima neko bi me mogao zavoljeti za cio zivot, pa bih ga morao izbjegavati.....zato ne cutim...neka zavoli moje uzase prvo.....
onda na papiru nacrtam curku.....i nasmijem se....
ne znam nista o resursima, ne znam nista o psihickom zdravlju...ali znam da se lavanda njise i opija, i onda kada joj, kako kazu, vreme nije, a vreme joj je uvek ...i znam za decaka i devojcicu i jednog leptira... i za magarecu klupu i sakrivanje iza laptopa...i znam za copor sacinjen od zaba, magaraca, bizona, curki, kitova, vetrova, granja, kikotanja, drugoligaskih utakmica...i kud ces vece srece
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
isao sam u zooloski vrt, pod rukom sam drzao curku.....ona je kljucala sladoled od maline, ja sam po usnama provlacio plavo......
podravili smo zebre, zirafe, medvjede i orlove......zacudjena svjetina se skupljala oko nas i zvizdala gromoglasno.....kreativnost je izbila na povrsinu, branici budnih od snova, poceli su da nas gadjaju bezvrijednim busenjem obicnim..... mi smo se smijali dok se busenje bestesko odbijalo od semipermibilnu membranu.... zatim smo, curka i ja, otsetali do vukova....otplesali smo ples za njih.....oni su zavijali..... pri odlasku svjetine nije bilo...... i eto ti jos vece srece.....
curka se smejala zbog toga sto provlacis plavo po usnama i zbog radosti sto je sladoled od maline...a svetinu, o kukavna curka, nije videla, niti cula necje negodovanje...ona je, znas, zasticena i u sreci ucaurena
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog