Ljudi se svrstavaju u «rodjacku grupu» koja se naziva hominoide......ovdje pored Ajnstajna, Brus Lia, Sandre Bulok i ostalih , ulaze jos: ja(ako me prime) , simpanze, gorile, orangutanii i jos neki kojima ime zaboravih......
prva/i hominoida koja/i je bila/o u svemiru nije bio Jurij Gagarin, bila je to simpanza sa imenom No 65....tri mjeseca prije Gagarina No 65 je bio u svemiru 15-16 minuta ......
simpanze i gorile su toliko slicne ljudima da je to malo i zastrasujuce cak .....ispod 1 % genetska je razlicitost izmedju mene i bilo koje simpanze ili gorile...orangutani su mi malo dalji, od njih se razlikujem nesto manje od 2 %...... 2%...?????..uh, nije ni to bas puno......a ako bih poceo od orangutana da odbijam cisto kozmeticke razlike , narandzastu kosu i iste takve dlake po tijelu, njihove duge ruke i nevjerovatno dugacke obraze, koliko bi istinske razlike ostalo????.....nije bas lako reci, a i bolje je ne reci.....
Orang Utan je malazijska rijec i znaci -stari covjek u sumi......orangutan je samotnjak i najvise vremena voli biti sam, nije bas tako socijalan sam od sebe (strah me od ove slicnosti...ili mi je drago???? )...popne se na drvo, ispusti svoj orangutanski krik, kojim objasnjava ostalim orangutanima da je on tu i da zeli da ga ostave na miru.... medjutim, zna se desiti da neka zenka, cuje taj njegov krik, pa pocne da misli.
« hmmmmm...... zvuci kao da dolazi od zgodnog i vrlo privlacnog momka, mozda bi trebala da navratim, kao slucajno, na bananu????..»
i onda, mozda, za manje od 9 mjeseci stigne jedan mali orangutan na svijet.... e to je idealna prica obzirom da je orangutana sve manje i manje a razlog sto ih je sve manje i manje je, naravno, druga hominoida-covjek, koja sjece drvece na koje se orangutan penje i pravi za sebe razne stvari od tog drveca- lajsne, parkete, krevete, ormare, sprave za mucenje......
ispod 2 % razlike???..ama nije to tako puno, sta je to????....slicnost je iznad 98%, doduse ja ne jedem bas toliko puno banana i nisam toliko vjesti u penjanju na drvo( mada banane volim a i uz drvo se penjati), ali osim toga slicnost izmedju mene i majmuna je tolika da od nje ne mogu, niti zelim, pobjeci....... 98 -99% slicnosti????...
majmuni se smiju, majmuni se svadjaju, majmuni placu...ako jedan majmun padne i povrijedi koljeno iz povijedjenog mjesta tece krv...majmuni cackaj nos, bas kao i ja , naravno ja to cinim podlije- krisom.....
na osnovu svega ovoga smatram ja, da simpanze, gorile i orangutani moraju biti priznati kao ljudi, trebaju im se podjeliti pasosi i naravno, moraju imati svog predstavnika u Generalnoj Skupstini Ujedinjenih Nacija..
protiv ovoga, sigurno, dolaze kontra misljenja, kao na primjer, da nije bas lako razumjeti sta majmuni govore pa im zbog toga nije mjesto u UN i medju ljudima, ali za mene je to potpuno nevazeci argument, jer meni je jasno sta majmuni porucuju meni ( da li i drugima???..ne znam ):
« Ne ubijaj me bolan, i ne sjeci mi sumu, ne otsjecaj granu na kojoj sjedim «......
Bragan, stocar i domacin....
ps. maskembal, a ako ih ne prime u ljude, pozivam te ovim putem javno, da zajedno predjemo u majmune...nas dvoje.....(ako to vec odavno nismo- b.t.w..)
gadjali su me sinoc gore u krosnji....onda sam poceo padati...zestok udar.....sjecam se da su me nekamo nosili.....
probudio sam se okrenut prema zidu...nisam se mogao okrenuti....pokusam s glavom, ali ni nju nisam uspio pokrenuti..... zbog toga sam zatvorio oci.....da ne vidim zid......
boljelo me negdje u glavi...niceg se ne sjecam....novcic sam tek izasao iz kovacke vatre i spreman da se nadjem na dlanu prvom koji naidje.....
i nakon nesjecanja, iz zida je izasao starac, sjedobrad, potpuni stranac...pozdravio me kao starog drugara...izmjenismo nekoliko rijeci i intimni stenografski jezik stare brace nadomjesti svaki govor.....komunikacija postade tajnovito cista, ostvarena lakocom i brzinom rodjenih nijemaka......
i poce prvi dan u novo ciklusu svjesnosti.....
ps. pozdravio te i rekao mi da ti tajno namignem.....
Vengo verso di te, un destino naturale Ti ricordi di me? Credo che si Boulevard des Italiennes Quella musica improvvisa, vedi? Non piove piu… e per noi… e per noi…
E’ per noi che una strada si chiude, mentre un’altra nel mondo lontano si perde, dove gli uomini confondono gli uomini, parlandosi lingue diverse e quest’unione di musica e pioggia da cui mi lascio bagnare, se fossi lo spirito di questa terra, se fossi lo spirito di questa pioggia, lo saprei spiegare…
Dall’orizzonte della strada per prima cosa vedo te, dietro la folla, sei sorpreso per le parole che non hai Tutti hanno fretta e vie di fuga, mi vieni incontro e sei sperduto, in una lacrima sola stai… dentro una lacrima…
Saranno tuoi questi giorni di vento, queste limpide gocce tremanti, mille volte cadute dal cielo nei mattini d’inverno… e ora e tuo questo insieme di musica e amore dal quale ci faremo scaldare Se fossi lo spirito di questo vento, se fossi li spirito di questa canzone, te lo saprei spiegare che e per noi, che e tutto per noi, qui intorno… e per noi…
C’e una stanza per due in questi alberghi sui viali del mondo Ti ricordi di me? Io credo che si… Io credo che si…
Saranno tuoi questi giorni di vento, queste limpide gocce tremanti, mille volte cadute dal cielo nei mattini d’inverno… e orae tuo questo insieme di musica e amore dal quale ci faremo scaldare Se fossi lo spirito di questo vento, se fossi lo lo spirito di questa canzone, te lo saprei spiegare che e per noi, che e tutto per noi, qui intorno e per noi.
Com´e cominciata io non saprei la storia infinita con te che sei diventata la mia lei di tuta una vita per me. Ci vuole passione con te e un briciolo di pazzia ci vuole pensiero percio lavoro di fantasia.
Ricordi la volta che ti cantai fu subito un brivido sì ti dico una cosa se non la sai per me vale ancora così. Ci vuole passione con te non deve mancare mai ci vuole mestiere perchélavoro di cuore lo sai.
Cantare d´amore non basta mai ne servira di piu per dirtelo ancora per dirti che più bella cosa non c´epiu bella cosa di te unica come sei immensa quando vuoi grazie di esistere...
Com´e che non passa con gli anni miei la voglia infinita di te cos´e quel mistero che ancora sei che porto di dentro di me. Saranno i momenti che ho quegli attimi che mi dai saranno parole pero lavoro di voce lo sai.
Cantare d´amore non basta mai ne servira di piu per dirtelo ancora per dirti chepiu bella cosa non c´epiu bella cosa di te unica come sei immensa quando vuoi grazie di esistere...
ima jedno mjesto, iznad jezera na koje kad se popnem mogu da vidim kuce koje se samo u snu inace mogu vidjeti...u jednoj od takvih kuca, zivi stvorenje blijedo i plasljivo, neodredjenog pola, koje pripada svijetu Mopasana, Cehova ili Diras...ime mu moze biti sa zavrsnim slovom A ili G, ime koje podsjeca na zlatne pletenice, fudbalsku loptu, sibirske oci, kukuruzni stas.....to stvorenje rijetko izlazi iz kuce, a i onda samo u jutarnje sate...... danas sam bio tamo i pusio......
komsijski odnosi zavise od kvaliteta kvake na prozoru...ukoliko je kvaka losa i nema joj leka, utoliko bolje...necu da minimiziram i ulogu bade-mantila, ali prozor je ipak prozor...a kvaka je pokvarena...sta coveku vise treba
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
komsijski odnosi zavise i od toga da li je rakija nemjerno prolivena..... zavise i od bolova u ledjima, nepostavljenih polica, sladoleda od maline, kao i od toga da li su se mravi pojavili....... mozda malo i od vlage u vazduhu, pare u kupatilu i kuhinjske krpe.....
a najvise od slucaja do slucaja, odnosno, slucajnosti slobodnih dana......
koliba je bila doslovno prekrivena drvecem i grmljem...nikakvog vidika,,,,cuo se samo zubor tekuce vode........ u zoru sam bio potpuno budan i cesao sam se kao lud.....nasuo sam vodu u vedro, umio kosu i usi, obukao se i brzo otisao odatle.....
i dok sam odlazio, sreo sam zenku cvrcka- cvrckicu.....pjevala mi je nekakvu melodiju prepunu teskih rijeci...bio sam radostan dok sam je slusao, cinilo mi se da je raskos sama usla u njeno grlo.... cesto bi prasnula u smijeh usred melodije.... boze kakav smijeh......!!!!!!!!
odoh do Madagarska tragom knjige - porijeklo vrsta, pregledah sva mjesta, sve kornjace zaustavih i pitah za oklop.....pokazase mi mnogo oklopa, svi su dobri, svi su lijepi, ali ni jedan raskosan ne nadjoh..... obicoh mora sjeverna i juzna, pitah , trazih.....ne nadjoh raskos u oklopima..... onda, koracah zabrinut, obalom djetinjstva i slucajno ispod panja vrbe ugledah- oklop plav sa sivom nijansom... raskosan oklop za kornjacu usnulu....savrsen.....
naucio sam da vrsim mnoga nemoguca djela, kao npr. da izletim kroz djelimicno otvoren prozor i vratim se istim putem, a da uopste ne poremetim odjecu niti rascupam kosu....
sve sto cinim vodi do necega, a to nesto ne dokazuje nista.....
pa upitah sve biljojede da mi objasne...i rekose mi ovako:
" da sebi dokazes da sanjas moras biti budan, a ako si budan, ne mozes sanjati, zar ne? "....
pa da.....shvatih...... tako je i Zaratustra govorio - nocu svi vodoskoci govore glasnije......
zapalih cigaretu i umrljah dlanove rdjom tockova......
slusao sam sinoc curlikanje... nista ne moze bolje da opise modulacija, disonance i esence tog jezika od rijeci alhemija.....kao jaka otopina taj jezik curlikanja, pretvara sliku, pojam, simbol ili metaforu u misterioznu prozirnu tekucinu kamfornog mirisa koja, svojim medenim rezonancama, izaziva predodzbu vjecnog mijenjanja i izmjenjivanja misli i impulsa.....
preurediti svijet????......radije bih ga povukao u bezdan.... jos vise se sklupcam i ususkam u plavom cebetu......
cesme ne rade, krevet ima slamaricu i paucina visi svuda...miris prasine gusi......kupio sam kucu.....
malo sam se divio kupljenom, pa sam otisao u trgovinu da kupujem...... kupio sam sira i maslina, vina i salame, ...kupio sam i dva frtalja kruha....... onda sam s tim u bijeloj kesi, presao granicu, sjeo sam na travu pod sjenovito stablo i napunio stomak...pa sam iskoracio iz sjenke i ispruzio se na suncu, popusio cigaretu i poceo pjevati......
kucu sam ostavio mravima da je srede i okrece.....
pred nemogucim sam zadatkom...tj, zadatak je moguc, i jasan je k’o dan, ali je njegovo izvrsenje u sferi nemoguceg...a moram...kako organizovati sebe u buducem vremenu, kada je ono stalo? muci me to...idem da disem na terasi
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
struja iz munje nebeske putuje ravno u dijelove mog tijela kojima je potrebna hrana i upravlja tim dijelovioma kao skretnicar koji regulise promet kroz moj autonomni sistem.....
duse nam imaju porijeklo i ono je slojevito, i sve sto smo naucili ranije o organskom podrucju u vezi s gradjom velikog mozga s mrofolosko-evolutivnog stanovista iz nestalih eona, to otkriva san, otkriva dijete, otkrivaju zabe u nama, otkriva psihoza kao jos uvijek postojecu stvarnost.... mi nosimo drevne narode u nasim dusama i kad kasnije steceni razum spava, oni se pojavljuju sa svojom pre-logickim mentalitetom i dozvoljavaju nam sat misticnog sudjelovanja.....
pa nam se i vrijeme uvuce u potpunu neorganizaciju.....
sudija je podigao ruku visoko u zrak, ja sam se nervirao...indirekt.... o Boze kako objasniti curki opstrukciju????..... cevenih obraza oci su mi isijavale muku... a ona se samo udobnije ugnjezdila u mome narucju.....
pricah ponovo sa drevnim mudracima...kroz mjesec...... pitah ih o ljudima, o zavisti copora....
i rekose mi:
" ljudi su se udruzili u copor da bi im bilo toplije...da li im je toplije, nije ustanovljeno...istorija te simbioze jos uvijek traje....."
pa razmilih o tome i zakljucih:
sve to je bilo prije i mimo nas, nama je copor dat kao sudbina, pred kojom nemamo izbora, tako se cini .......izbor jedan ipak postoji, i on nam se, koliko god bio nesvrsishodan, ne moze oduzeti- koliko nas copor grije, svako od nas, vlastitom kozom mora da izmjeri....
onda ugasim cigaretu, pogledam u mjesec.....bio je neodoljiv i osvajacki, kao carolija, kao prosaputano obecanje tajanstvene naslade.... nasmjesih mu se.......vidjela si????
ovdej ljudi pricaju o necemu...koliko nevaznih stvari na gomili- pominju resurse i psihicka zdravlja, kroje rasporede i prekrajaju areale......
niti me vide, niti se ljavljam, skupih se u redu posljednjem, i tako skupljen bolje vidim......pisem nekakva slova, njima govorim u korist samoce...ako bih cutao o mojim uzasima neko bi me mogao zavoljeti za cio zivot, pa bih ga morao izbjegavati.....zato ne cutim...neka zavoli moje uzase prvo.....
onda na papiru nacrtam curku.....i nasmijem se....
ne znam nista o resursima, ne znam nista o psihickom zdravlju...ali znam da se lavanda njise i opija, i onda kada joj, kako kazu, vreme nije, a vreme joj je uvek ...i znam za decaka i devojcicu i jednog leptira... i za magarecu klupu i sakrivanje iza laptopa...i znam za copor sacinjen od zaba, magaraca, bizona, curki, kitova, vetrova, granja, kikotanja, drugoligaskih utakmica...i kud ces vece srece
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
isao sam u zooloski vrt, pod rukom sam drzao curku.....ona je kljucala sladoled od maline, ja sam po usnama provlacio plavo......
podravili smo zebre, zirafe, medvjede i orlove......zacudjena svjetina se skupljala oko nas i zvizdala gromoglasno.....kreativnost je izbila na povrsinu, branici budnih od snova, poceli su da nas gadjaju bezvrijednim busenjem obicnim..... mi smo se smijali dok se busenje bestesko odbijalo od semipermibilnu membranu.... zatim smo, curka i ja, otsetali do vukova....otplesali smo ples za njih.....oni su zavijali..... pri odlasku svjetine nije bilo...... i eto ti jos vece srece.....
curka se smejala zbog toga sto provlacis plavo po usnama i zbog radosti sto je sladoled od maline...a svetinu, o kukavna curka, nije videla, niti cula necje negodovanje...ona je, znas, zasticena i u sreci ucaurena
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
otvori se rijeka pred mojim pogledom kao more pred prorokom..... rupa se crna pojavi do koje doproh....crna rupa mog osptanka, ravnodusna prema vremenu, uslovu mog bica, jer nije kadra da ga gubi....ona nije u vremenu..... kad svoje vrijeme sasvim unepostojim, kada se za svako sutra potpuno onemogucim, postavcu i ja nevremen, nestacu u crnoj rupi... postojacu ali me nece biti, ili, bice me , ali necu postojati......
nasmjesih se i odlucih- mijenjam pojavni oblik, postajem smreka i omorika......
stjeran sam na cistac..... nista mi drugo ne preostaje nego da ponizno ispovjedim svoje grijehe, propuste i mane......tako i cinim strizuci usima, bas kao sto bih i svesteniku, da sam covjek a ne velicanstveno sjeme magarece.....
vise ne pada meki bijeli snijeg...kisi, kisi duboko u meni...niz lice mi cure suze - suze radosti, i zahvale.....konacno sam ugledao lice svog pravog stvoritelja...sad znam sta to znaci....
videh odraz curke malopre...podocnjaci joj brisu patos, perje neke nezdrave boje, svaka peruska vodi svoju politiku, kljun ne otvara, posrce dok se gega...nije ni cudo: ceo dan u nemogusnosti da cuje arije njakanja...ne moze ni da curlikne od tuge
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
u ogledalu mi se ukazala pjesma....kao lud sam jurio u potrazi za papirom i olovkom......spazio sam ih u ruci zene koja je imala ruznu periku boje zohara......pocela je vristati i dala se u panicni trk...pratio sam je koraka zurna sve dok nije nestala, zajedno sa zirafama, bengalskim tigrom, devama, kikirikijem i mrzovoljnom rikom lavova..... sve cu ovo ispricati drugaru, njemu ce se to dopasti - pomislim...... a on je bio u razmahu reklame kampanje za najnovije brijace.....
kako da uticem na Peru da ne poljudi, da covjekolik ne postane????..... kako da mu objasnim u kolikoj je prednosti time sto macije gene ima, sto mu se primodijalna celija u macku razvi..????...
zatekoh se na vrhu planine zaogrnute snjeznim ogrtacem...svjetlost svjetlucava mnostva malih, prozirnih stakalaca, odaval je mir tihe noci..... i vidjeh...njih dvoje...iz starih njih, nastali su novi...plesali su gipko izmedju ogledala proslih zivota...plesali su u KRUG.....
fenjeri svitaca obavjestavaju muzijaka o prisustvu zenke...to su ljubavni signali.....ni jedan signal nije slican bilo kom drugom, i svaki imenuje samo odredjenu zenku i namjenjen je odredjenom muzijaku... time priroda zatvori krug.......
mislih tako, zasukanih rukava, dok skupkjah lisce...onda,odsukah rukave,ustrcah uz stpenice, pozvonih, udjoh, izuh se i izazvah ekolosku katastrofu......stanari su poceli da se iseljavaju......
odjevni predmet poletje kroz vazduh....kontejner nije promasen......
zna se to jos iz prvih razreda osnovne, iz prirode i durstva: Mesec ne isijava svoju svetlost, vec Suncevu...da nema Sunca, ne bi ni Mesec sijao ono sto covecanstvo tek treba da otkrije jeste da nije samo svetlost ono sto Mesec dobija od Sunca, vec i toplotu...Sunce daruje zivot
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
pa da...bez sunca nema nicega, kao i bez mjeseca.....oboje su krug, oboje su i dio kruga..... potrebna je i mladost i starost, i lijepo i ruzno, i asfalt i rijeka,i sunce i mjesec, da bi se krug zatvorio.... najljepsa ljubav je staracka ljubav, kad se androgeni umire, urazume....nije potrebno biti snazan, odlucan, samopouzdan...i slabe ruke su potrebne, i ruzno lice.....
gledam u dlanove...vidim crvene kapljice krvi na njima...to su kapljice tisine......
moj mjesec se u sunce uselio, pa je progovorila proslost,a oci vise ne proganjaju, oci sada vide i pomazu...
nisam bas bio duboko u sumi, izmedju stabala cetinara vidjelo se plavo jezero i jedan mali usidren camac...lijepo...udisao sam tu ljepotu...jezero, camac, nebo, sisarke, tisina.....zivot mi se stopio s tim trenutkom vjecne ljepote...
onda je jedna vjeverica sisla sa drveta...stala je na samo par koraka od mene i gledala me, nije se plasila a ni ja se nisam micao...gledala me svojim prelijepim ocima svekolikih boja....nesto se trglo u meni - to su njene oci, potpuno iste, ona je u toj vjeverici, ona je dosla ovamo samo da bi me vidjela, znam da je to u stanju, znam da ona to moze, ona moze sve sto pozeli...da, to su njene oci... njene oci nezamucene grijehom, bistre oci , i u tim ocima citavo nebo, citavo jezero, citava suma i vjecnost.... gledala me neko vrijeme i otisla...za sobom je ostavila miris raskosi....
ovo je divno vrijeme jeseni, vrijeme kada se divokoze do sita najedu jabuka koje dozrijevaju, a jeleni zvacu fine zelene mahune koje ljudi pazljivo uzgojise.....vrijeme lijepo , bez ikakvih briga..... sve je u savrsenom redu, sve vedro....lisce postaje zlatno i crveno, sara livade i ceste vatrenim mrljama.....
lebdim tri sprata iznad zemlje, lebdim u prstoru......a nemam iluziju.....kruzim.....
petak je, kraj odradjujuce nedelje...a umora nema... izasao je iz kruga... taj krug svojim okretanjem odstranjuje sve lose...i pomesa magarece ushi i cureci ponos, i tako nastade plavo-siva, to je boja kruga
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
tezak dan.....cetiri konkubine bile su razlicite, cak je i ruka carobnjaka zadrhtala...znoj je nedoumicom mirisao......
sredina dana je donijela raskos, njeznost i vjeru.......
zatim - sjekao sam ogradu na centimetre....komsije su se cudile.......mislio sam na kanap, ajvar, pekmez od sljiva i sunce balkansko......cuo sam blebetanje plemenitih i muku curecu..... onda sam nalozio vatru.....plamen je bio plavo-siv.... strignuo sam usima, na uglovima usana titrao mi je cinizam.......nesto se promjenilo, ima tome milenija.....
zaspah......u usima mi sum okeana odjekivao...svako sjecanje se ugusilo...bio sam duboko u labirintskoj skoljci, tako siguran i ziv kao elektron koji lebdi u zvjezdanom moru svjetlosti....
kad sam se probudio ponovo sam se rodio.....boze mili koliko pari obuce, pomislio sam.....
predvece se pruza preda mnom poput raskosnog cureceg perja .......
noc ce biti duga...magareci tvrdoglavo mi se uvukla u glavu, i tamo shiri miris hladnog mokrog asfalta...i san se magareci tvdoglavo protivi da dodje...samo, i ja se magareci tvrdoglavo ne dam, cuvam plavosivu, ne dam je
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
poslije plavosive je sve bilo prije toga.....ono sto se zove mojom sadasnjoscu, to povrsno sad-sad, biva stalno zasjenjeno jednim proslim sada, tako da se i put za bjekstvo prema neprijed, nazvan buducnost, moze preci samo u olovnim cipelama, i to u granicama cetiri zida ludila......
oblak mi s lica uklanja osmjeh.... ponovo pustam mislima na volju dok, negdje daleko, ptice divljakuse zamore nisko nad krovovima na koje se obrusava mokri snijeg i slaze se, sloj po sloj... nista se nije promjenilo....smijacu se poslije kada se na krov obrusi zuto sunce rasijano kao zlatno more...kad se sve promjeni, mjeces kad postane star.....
upali TV, dosadni drugologaski fudbal.....umotaj se u plavo cebe, curecu glavu nasloni na magarece rame,......postavi pitanje- sta je to ofsajd?.....pazljivo slusaj jer magaece oci ne vole ponavljanja....prste pusti da se udvaraju...... namjerno izgubi partiju table..... zatim, uzivaj u kuvanju kafe i istrpi nadmjeno hvalisanje o kartaskim vjestinama.....sljedi nagrada, visoko podignute ruke i prijatna hladnoca zida na ledjima....
obavezno mora biti nedelja a roletne spustene......
i nestace bojeve glave, sporazumi, konvenvionalno oruzje i revizije svih ratova.......a nastace mutnost u ocima.....
a znas...meni svaki dan nedelja...a i muti se u ocima...i nikad necu shvatiti sta je ofsajd, i sta je indirekt...i tablic obozavam, posebno kad gubim (a gubim namerno)...i kafu kuvam u serpi...i gajim veliku simpatiju prema zidu...a tek magarece ponavljanje..
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
Dok ova noæ lagano tone u beskraj, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, pokušavam tu, na drugom kraju svijeta, da budem sretan što znam da postojiš, stvarno postojiš, ali si jako, jako,jako,daleko…
Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trošne laðe i raspuknu kao baloni od sapunice... Polako, jedan po jedan... Ako se to i desi - valjda tad shvatiš da to i nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir maglièaste žudnje…
Zivim da kazem zlatnu bajku o ljubavi-o tebi. Bajka o tebi i za tebe bez prestanka cvjeta, a onda shvatam da premnogo rijeci mogu osusiti, razvodniti bajku, zato kazem, samo ti si moj zivot. ’’Zivot je igra, igraj ga. Zivot je san ,ostvari ga. Zivot je izazov, susretni ga. Zivot je ljubav, podijelimo je.’’ Pismo je djelo, a jedno delo je potpuno samo onda kad dostigne cilj….
" koliko njeznosti nosim na jeziku"...s tom frazom utonuo sam u san..... pregledao sam sobu djevojcice...njene su me igracke zanimale, lezale su posvuda....iznenada sam opazio staru pohabanu lutku kako lezi na polici u uglu...stavljam je pod ruku i idem....ne mogu izustiti ni rijec, drhtim i mucam.....
kad sam otvorio oci vidio sam lice pritisnuto na staklo prozora.....gledalo je u mene.....gledao sam ga dugo, uporno, znajuci dobro cije je to lice....oci su bile sivo-plave......
opet sam bio u zooloskom vrtu...Gospode ljepote!!!!!....nista tako ne cisti psiholoski sistem kao razgovor sa zivotinjama.... a majmuni, sa njima sam dugo pricao..... majmuni hej!!!!!...sam pogled na njih govori mi - ponovo si kod kuce.....vratise me majmuni u pradomovinu Adamovu gdje zmija imas vrhovnu vlast.... ma kakva evolucija, to je tek hipoteza....placebo za bolesne.... u raju svi bijasmo zajedno i zajedno cemo ostati do vjecnosti... sve putuje, kontinenti, okeani, zvijezde, mjesec, covjek putuje zajedno sa svojim komsijama- zmijom, mamutom, krokodilom, malim konjem iz Mongolije, sabljastim tigrom, bijelim medvjedom sa Aljaske... sve zajedno putuje prema nekoj putujucoj tacki..... i Bog stvoritelj svemoguci putuje sa svim onim sto je stvorio.....
samo ti pivo ohladi i onaj suvi sendvic spremi, otkrio sam tajnu neprolaznosti...odsaputacu ti je......
[img]http://www.tportal.hr/ResourceManager/GetImage.aspx?imgId=38296&fmtId=20[/img] nije ti trebalo,mislio sam da si se opametio, sad ces ispastati.Zao mi je, bice i kolateralne stete.
dobro je znati matematiku...matematika moze snove uciniti ljepsim, dici ih na kvadrat...moze razlomka linija u mnozenje pretvoriti, pa se srz pokaze sama u svoj svojoj moci..... matematika umije i tacan redoslijed slovima pronaci, pa se pojavi recenica:
CURKI IZ SNOVA ZA SNE.....
matematicki koretkna recenica - lijepa recenica, mogao bih se sa njom kucnuti i potom ogovarati svijet, toliko je bliska mojoj prirodi, jer, kao i meni, i njoj iz usta izbija plavo-sivi dah.....
odoh nekamo davno i postah svjestan svog stvarnog ritma, svog stvarnog bica.....moj magareci individualizam se za mene izrazava u obliku zivota s korijenom.......sve oko mene je svijet ciklicnog razvoja.....zbog toga ja poticem od kruga, iz kruga sam nastao, ne od nekakvih predaka...... njacem i postanem svjestan, supersvjestan...imam kopita pa mogu skociti u proslost jednim jedinim skokom.... a u proslosti cujem curlikanje......pa mi lijepo....
mozes li to nekako negdje pronaci pa mi poslati, ovako javno putem foruma, barem priblizne cijene.... ako mozes, molio bih te, da sve to lijepo i pregledno sortiras, po godinama i polu...
npr.napises:..
magarac muski , 1 god - toliko i toliko novaca....
bio bih ti zahvalan jer planiram i ja sebi da kupim magarca....treba mi prijatelj...
hvala unaprijed.....i to mnogo.... a ako ne mozes, ako nemas vremana, opet hvala......isto tako mnogo i unaprijed....
otpor sudbini se sastoji u odricanju sebe kao onoga sto jeste (kaze se)..... odatle u nekim ljudima nepredividvost, alo oni nisu (misli se)........ svijet nije tu vec nesto sto treba postati ( ne misli se ).... a kad to saznas, tad je lako biti puz koji lebdi, leti, roni.... kucica je postala i puz je postao....i trag za njima....
bio sam u gradu.. o kako je uzbudljivo gledati postavljanje novih kanalizacionih cijevi!!!...o da znas samo kako je ugodno posmatrati otvaranje novih kruznih tokova i njihovo konacno pokrivanje asfaltom.....stalno se dogadja NOVO....novo i traljavo....novo i tuzno....novo i besmisleno.....a sve za buducnost- hipoteka na blistavu buducnost....
jedan posjet gradu i odmah mi se javi ceznja za brvnarom u bukovoj sumi.....i brezom kao potpornim stubom.... magarac se ljuljuska na drvenom trijemu, gricka narandzastu mrkvu, a curka kljuca po avliji i priblizava se njegovom krilu.....
snagom svoje volje i snagom svog uma, kao i istrajnim i dugotrajnim radom neiscrpljujucim, savlado sam ( kao sveti Djuradj azdaju) gramatiku svih znanih i neznanih jezika....
ide ovako:
Koga, cega - curke raskosne...
Komu , cemu- mojoj magarecoj gubici...
S kim, s cim - samu, s cebetom plavim i sendvicem suvim.....
trosne su sve obolge kojima covjek stiti noge od vode...potrebno je samo zrnce nepredividjenog u njihovoj upotrebi pa da popuste i covjeka prepuste neprijateljskim silama.... zbog toga danas bijah kod kovaca....o da vidis potkove mi nove, remek dijelo ruku ljudskih.... sad plucima udisem mokar vazduh i osjecam da ja jesam, da je zivot drag, sladak, jedar, mirisan, opipljiv, zanimljiv....osjecam ga kao neodoljiv, kliktav podsticaj u dodiru kisnih kapi na vratu, osjecam ga kroz gnjecavo tolo koje mi hladi kopita nova....
divno je biti magarac na plavo-sivoj kisi i jesti narandzastu mrkvu u kopitama novim.......
sanjao sam da sam sultan....podvijenih nogu sjedio sam na svilenim, orjentalnim jastucima, pusio nargilu i pio kuvanu, zasladjenu rakiju.....korz prozor je ulazilo rzanje konja , a ispred mene je plesala plavo-siva robinja...svaki pomak njenih ruku odavao je porijeklo iskonske ljepote.... negdje prez zoru ponestalo mi je daha, a zidovi su poceli kukurikati.....
postavljah djerdane na trakaste zavjese....pomagao mi je mali macak svesrdno, toliko da je ostavio vidljiv trag na mojoj desnoj multimajstorskoj ruci.... zatecen novonastalom situacijom i zabrinut za zdravlje mi desnoruko, istrcah naplje u noc, sireci krajolikom visok glas bolni... zastadoh pred jednom brezom da je za pomoc upitam..... i breza mi pomoze...oziljcima tamnim na bijeloj joj kori prozbotri mi:
- pomc tvojoj multimajstorskoj desnici nalazi se u kljunu i na desnom bataku -.....
kaze meni danas cebe: ne zhesti se, nekad i iz ljutnje dodje nesto neocekivano lepo...i onda i ta ljutnja ima smisao i svrsishodnost...mada, veli cebe, ne preteruj sa tim curecim porivima... nisam razumela cebe, ali ga shvatih
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
iscesah kosu slusajuci kojekakve terce, kvarte i naglaske na drugom akordu, bubne mi opne otekle od bubnja masine... pet litara nije zezanje..... sjedim, grizem narandzu i pokusavam da upamtim svaki djelic te ljepote.....
sunce nekako nejasno sija pred mracak.....gledam u jabuku kroz staklo...malena je a ipak se ponosito uzdize.....dodrinem vlastito rame i osjetim plavo -sivu dublje i blize nego inace.... boju po boju galopiram ka nedokucivom zivotu.... veseo.....
da , Fredrik je djecak koji zna geografiju...on kad prospe slike zemalja i vremene , onda to lici na otvaranje japanske lepeze.... u njegovoj geografiji, curka i magarac mogu biti blizanci, a Sava se ulijeva u Crno More, zaobidje Dunav, jer Dunav nije nizasta drugo nego za setnju......
pa da...... imaju te crvene, plasticne cizme i navigator... znaju da putuju....zobidju polomljene kosti, nepouzdane zagrljaje, prerusene poljupce i izvale se na tamo nekom dvosjedu... primaknu se i disu....
ps. one jako vole da miluju korjen kose......te cizme plasticne...
u carstvu nicega, dok prsti poje svoju vlastitu litaniju, zurim kuci...medju korice ogromnih rijecnika, smotam se i cvrsto zaspim.... lezim izmedju sjevera i juga okruzen hilkjadama irvasa...topa dah iz mojih usta hlade jezerske vode, pa me obavija u izmaglicu..... kosuljica novorodjnceta mi je oko vrata, miluje me blago.... ime te kosuljice je IME MOJE.........
zadaca curece i magarece prirode je da spoznaju suprotnosti...isprva, upravo kao suprotnosti, a zatim kao polove jedne cjeline........ zbog toga curka i prelijece hilljadu milja jednim pokretom krila, dok magarac asvalt kopa udarcem kopita jednim.....
kljucne rijeci: kopita, krila, sila i pita........
kljucna recenica: perje ponekad zna zlatoruno biti......
zakljucana misao: e nju cu sapnuti pod natstresnicom, umrljan kajmakom i musav od rakije......
livada, dva kriva gola,iza jednog krava, 27 na obliznjoj padini koja predstavlja tribine, "sudija, ....bem ti mater", jedna topola...i celovecernje prepricavanje utakmice...eto srece
kad dopustim masti da se razigra i uznemiruje moje misli opasno na sjevernnom vjetru, u mene se usele poredjenja od kojih podrhtavam cio, osjecam ih jasno u ramenima, rukama, prstima....
citam na ekranu.....
ahahhhhhh....ahahhhhhhhaaaaaa...
magarce.....
ahahhhhha......ahahhhhhhhaaaaaaaaa
pa letim, postanem vazduh i ptica, vjetar u krosnjama breza.... slazem rijecima oblake u kule, a onda kule od oblaka, jednim zarezom dovedem u propast...
recenicom pustam krv mucenika da curi kao iz fontane.....
a onda se sklonim pod nastresnicu, da ovlas pogledom dotaknem raskos......
postadoh slobodan, oduze mi providjenje svaku mogucnost izbora.....
o ljepote....
samo iskoraknem, pocesem se po glavi i znam- glasovi se pomjesaju tek kad se jedan instrument svira zajedno...jedno drzi gudalo, drugo miluje vrat.......
a napolju svici pjevaju......uzalud vam lupa komsije.....
magarece-cureca unija moze da plese na saturnovom prstenu, da razgovara sa bukvama, da sa medvedima i vukovima slusa regge posle konzumacije sumnjivih pecuraka, da pomesa sva brda i planine i mora i Savu i suvo lisce....sve moze! samo ne moze u yambu da pobedi. eto muke...bozanstvene.
Noc se prostrla kao bojno polje imao je plan, generalsku mapu ceta jurisnika na lijevo krilo kockice u desnu ruku, "ma kakav bolasn retsoran, terasa ova...curko..."
misli i cuti, logisticka podrska s desnoga boka minimum, oklopna baterija, tecne samohotke uz masline jos malo votke, rezervne snage u noci na strazi iz ruke poker, desantna jedinica slabu tacku trazi simulacija nocnog udara slucajno dok olovku grabi tek lagan dodir prstiju....
na nebu se vatra sudara laserskih ociju, ha, ha, pa ti pojma nemas, lomi se koncantracija, otimacina olovke bljesak svjetlecih raketa bjezalica.....
napeta lica, prokleta sreca, tijelo nestrpljivo u rovu vrijeme za pokret- sta zvjerlas na tebe je red.....
a onda iza ponoci kad sve se utisa kad pocinje kisa, zadrzavanje daha poslednje prije jurisa...atak... usne na vrat, ruka na batak topovi u oratoriju prodire duboko u teritoriju kapitulacija....promjena vlasti slavi nacija., kockice cute na stolu dok muci se ropski u strasti.........
Bragan, stocar i dopmacin- svjetski sampion u yambu...
ima u psihologiji (u onom njenom segmentu koji se bavi ucenjem) primer za klasicno uslovljavanje - Pavlov i pas...a vazda je nekako lakse zamaptiti nesto nekim blizim primerom, necim dozivljenim...u ovom slucaju to je: Magarac (umesto Pavlova) i curka (umesto psa)
klasicno uslovljavanje ili uslovljeni refleks je ipak samo stvar sjecanja...nije to navika..... magarac pomjeri lijevo uvo i curka zna- vrijeme za rucak, ona je zapamtila, ona se sjeca rucka prvog... e sad, ono sto zapamti i zgusne pamcenje (curece pogotovo), preraste cas ovako, cas onako u ispricanu pricu i ne brine za njeno porijeklo i druge probleme..... i onda curka, slijedeci uslovljeni refleks, mora da zagnjuri kljun u magareci vrat, pa mu izlozi ta sjecanja u buducnosti, uslovljavajuci u magarcu refleks zastite.....
postave sto, rakiju naspu i hrane se, sasvim neuslovljeno.....
nekakav starac je drzao flasu naopako i iz nje izvlacio poslednju kapo iz najposlednjije kapi....
a onda se dogodilo cudo........
odjednom se pretvorio u magarca potpuno obucenog...poceo je da zivahno plese......ples mu nije bio dovoljan pa je zapjevao glasno..... kada je poceo pjevati, tri su se medvjeda tako prestrasila da su pala u nsvjest, najprije grizli, zatim sjeverni medvjed i na kraju djeciji medvjed....
a jedna curka zlatoruna je pljeskala rukama od uzivanja....
slike koje posmatram su magla sto se kovitla i od potpunog raspada spasava ih samo jednolicno kretanje metronoma u meni.... licim na mjesecara koji usima odrzava ravnotezu dok hoda..... ne volim, a citam, poeziju tuzbalica......moram.....
setao sam svu noc od jedne do druge barikade...dim mi je okvirio misli...... sa druge strane prozora srne su pasle u snijegu, a ja sam mislio na prolaze.... barikade jesu ....ali i prolazi jesu........
i poslah ti jednu zvijezdu nebesku...za uzglavlje....... ona pricati umije........
ima jedan grad i u tom gradu kuca.......u toj kuci zivi duh.......on ceka da bude oslobodjen.....treba mu lutak u plavim sandalama, slikovnica, poster pjesnika i krema 48......sve to, ispod prozra mora ostaviti posebna ruka raskosna, a na prag vrata poloziti pero curece kao zakletvu.... duh je zarobljen vec godina 20...skoro......
grad je nevidljiv oku prostom ......i da bi se doslo do njega mora se pregaziti rijeka.......poslije se kuca ukaze sama......
sjedim sinoc u optmjenom restoranu..oko mene drustvo visoko i neodabrano, sve licnost do licnosti vazna...konobar skupocjen, pice skupocjeno, umrljani tanjiri skupocjeni....
a neka curka se rastorokala, sve u sesnaest laprada o nekakvim stitonosama, vitezovima i kako je za njih prala plavetnilo....
ja sam se smjeskao, zbog svoje dobrocudne priorpde, ali malo i od vina.........
pa......
ispod stola krisom izuh desnu patiku, przuis nogu i zagolicah curku, palcem, sto je virio iz poderane carape, po njenom raskokodakanom listu ( jer ona, iako je curkja umije da kokodace, a kad ona kokodace radi to svakim djelicem sebe...pa i listovima)...
uvazena gomila se razbjeza, a moj se plan ostvari.......
" Ona je bolan vise nego obicna zena, znate li to????....ona ima neku dodatnu kvalitetu koja premasuje podjelu na polove...katkad me podsjeca na andjela, samo sto na njoj nema niceg etericnog ili dalekog.....ama ne....ona je zemaljska, povremeno i psuje....jedino vam mogu objasniti, ako kazem da je ona superiorno bice...uopste ne pripada ovome svijetu...ne znam kamo pripada ali sigurno ne ovamo...sam ton njenog glasa to kazuje.....to je neobican glas, slicniji pticijem- curecem, nego ljudskom......pa zasto onda ovo ovdje cuti?", postavio sam precizno pitanje velikoj kompaniji za ispiranje usiju...
" Ne vidimo gresku u nama, ali se ipak izvinjavamo ", odgovorili su mi ......
a ja se nisam naljutio......samo sam postao strasan......
kad je biser toliko cuvan, kada mu se toliko svega pruza, on postaje cuvar skoljke, on se obavije oko nje, pokruje je sedefom i stiti je od svakog zla.
pa skoljka mirno u pijesku lezi...ruka joj sluzi samo da se ispruzi do zagrljaja.......i pod morem svici svjetlucaju kad padne mrak...... biser i skljka se pretvore u zelatinu,.. i svijet se ponavlja od pocetka, jer ga prije nikad nije ni bilo......
meteorolozi najavljuju buru i upozoravaju brodove da ne isplovljavaju.......
sve je postalo plavosivo, sve je izgubilo konture. pipam u tom plavetnilu sivkastom, nabadam kao guska u magli...iako sam curka...ne znam da li je to nebo ili voda...letim li ili tonem
da, nije se vidio a bio je tu.....vidjeti- to je pojam..... a vec dugo pojmovni svijet je covjekov citav svijet...imenovati, definisati, objasniti...rezultat- neprestana tjeskoba.......
razgrnuh perje, razmaknuh cekinju....pokusah odgonetnuti pojedinacnu tajnu perja i cekinje.....zagledah, njusih, mjerih- i shvatih da je nemoguce.......
perje i cekinje su cjelina, zajednica u kojoj svako pero i svaka cekinja sudjeluju, kao sto svaka pcela ima udjela u sudbini svoga roja- spava njegov san, pati njegove patnje i drhti njegovim drhtanjem.....
fredrik i cecilia plesu anticku grcku igru...na jednom od Kikladskih ostrva...Dionis je malo ljut jer njih dvoje ne uzese njegov dar od fermentisanog grozdja...sta ce im, ionako su pijani...i slani...
vodjen jasnim porivom, magarac sa biljegom je ustao i krenuo ka sredistu kruga, a prikaze su posle za njim, obrazujuci unaokolo jedan manji krug koji bi ga sigurno zaklonio da oblicja nisu bila prozirna kao sloj vode kroz koji se lelujavo razabire dno....
pucketanje sunca i miris sjevera koji su pratili predstavu odjednom su se pojacali od cega je curki, koja je stajala u samom centru kruga, perje pocelo da iskri i svjetluca.......
i zaplesase anticku igru...tamo u sredistu njihova kruga...... jednom je lice bilo od paradaiza, drugom stomak........
Pao je trzav, nemiran san morali su da me nose slusali su uz put hrapavo buncanje, nerazumljivi govor tudjinca.....
polozili su me u more nisam se bunio.....
ona je prala paradajz pogaca na stolu cekala je mrvljenje, zagledala se ubrzavajuci slanost talasa slala je zelju nastojeci da mi sto vise saposti.......
sunce je klalo po licu prsnule su crvene kapljice po stolu napravio sam noc kad vec u budnosti sanjam.....
naglo smo klonuli u vlazan prostor, blistavost.....
iza nas su ostala ostrva, njeznim zaokama prodirali smo kroz gustu naseljenost vremena sirena, mornara i morskih Bogova.....
na plavoj stolici se smijao brkati predsjednik sindikata, njegovom oku prizor je prijao- dvoje postase na izlgled nagorjeli od prekomjerne izlozenosti varnicnom pucketanju i opipljivim dodirima prisustva...........
Ušunjam se u tvoj jastuk kao tišina perja, kao tršave šiške veèeri mirisave od lišæa, od meseèine na pešèanim obalama, od uvele svežine oktobra, - baš tako se ušunjam i slušam, slušam šta sanjaš.
Nikome neæu kazati. Ali hoæu da znaš: èuo sam, èuo sam sve što sanjaš, jer drugo ništa i ne znam samo se u snove razumem, kao što se kauboji razumeju u laso, kao što se tvoj tata razume u politiku, kao što se najveæi fudbaler razume u svoju veliku utakmicu, - tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih, kad se probudimo, gledamo nekud visoko, visoko, i rastemo, rastemo, produžujemo se kroz rukave i nogavice, rastemo, produžujemo se kroz oèi i srce kao putevi, kao pruge, kao nevidljive šare ptièjeg leta, daleko, daleko, bez Aladinovih lampi, bez èizama od sedam milja, ošamuæeni od bajke koja se zove detinjstvo.
Ušunjam se u tvoj jastuk da ne znaš, ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima, pokrivam te celu noæ, a pre no što se probudiš ostavim ti na rukama toplim od sna, na trepavicama i rumenim obrazima mali smotuljak jutra, jer drugo ništa i ne znam, samo se u jutro razumem i raznosim ga kao mlekarice mleko, kao pekari kifle, kao poštari pisma velikom belom koèijom koja neæu da ti kažem kako se zove, ali sam æeš se setiti.
... I neæe mi biti teško da se borim sa vetrovima i kišama koji æe me šibati i u hladim zimskim danima, jer znam da æe me grejati tvoj topli pogled koji æe me prepoznati meðu hiljadama galebova što lete iznad morskih talasa.
Dok bude tih belih ptica, znaj da ce živeti moja ljubav prema tebi ...
Sada si osetio kakvo perje imaju Zlatni Zmajevi, sada si iskusio iskonski strah na krilima zmaja u hladnim strujama vazduha! Poduhvat tvoj æe biti ako za pet dana uðeš u peæine planine Landuin i pripitomiš jednog Zlatnog Zmaja i uspeš sam da ga ukrotiš! To je prastaro pravilo zmajevog reda, ako ga želiš ukrotiti moraš mu sam priæi, a ako ne uspeš, onda je to znak da nisi dostojan ljubavi Princeze Raskošnog Perja, a kazna zmajeva je veoma, veoma surova! Ovo je izazov koji si prihvatio. Ali, ako uspeš, ja æu ti pred sam tvoj odlazak na zmajevim leðima darivati još nešto bez èega neæeš moæi da oslobodiš Princezu"
Bajka uvek ima sreæan kraj... proživite svoju bajku!
od kada osjetih perje i od kada saznah da bajku cuva zmaj, poceh vrludati naprijed i nazad, prozivljavajuci divne dane djetinjstva i klovnovske dozivljaje mladosti..... sve je raskosno, svaki i najsitniji detalj.....
i vise mi uopste ne pada na pamet da upotrebljavam zamjenicu JA.....
sta me sprecava????...
pa ...vise nikad necu biti onaj- JA mogu JA.......
dade mi curka pravo da postojim, pravo na zivot.......
objasni mi sta je to krug.....
otvori mi oci, pa sada znam.........sve zavrsava povratkom vajkadasnjih cinjenica krvi vjecne koja je jedno te isto sto i vjecno okruzujuce svemirsko strujanje.......
ili prostije....kad se zavrsi bosonogo plesanje, slijedi plavetnilo enterijera.......i tako u krug, uz karfiol na sjedistu i jabuku u zubima......poslije pelinkovca ukradenog......
sele mudre, sede glave pa rezimiraju proslu godinu...otpiju malo rakije, pa pogledaju u nocno nebo...tamo citaju da li ce naredna godina biti rodna...i da li ce sljiva vise da rodi ili jabuka...jedan medju njima, onako svetlokos i mladji ustade da baci jos koji krompir na zhar... jer vecanje ce potrajati do duboko u noc...vece mudraca...i niko od njih ne spomenu da vec 36 sati nema struje...sta ce im struja, kad imaju zhara...pred sobom, u sebi
i tako umoran od vukodlaka sto iz zara izlaze i sa prvom rakijom se pojave, cetvrti dan, negdje pred zoru, uvucem se na plazu...... trska zaklanja sunce i pravi hladovinu...pod lice neobrijano stavim krilo, a kljun mi mrsi kosu.....nema vukodlaka.... sad cujem muziku i znam da je ta muzika radovanje culima, sastoji se od zracenja daha, bojanja, trenja i drazenja......
a za svecanog otvaranja plakara, prinjecu moju desnu ruku, kao zrtveno jagnje , ukrasenu zlatom curece kose...... vjetar ce svirati violinu, mandarine ce plesati, a sljunak ce biti publika.....
sa kolicima pred sobom, medju deterdzentima i sapunima, zaprepasteni mnozinom, oboje u istom trenu, kao po komandi stadose...... stranci medju potrosacima, uplaseni, primakose se jedno drugom...... kruga dva pod stopalima njihovim u jedan se lik stopise kad pogled im potpun postade.....boja plavetna, plamicaka razuzdanih, pretvori se u neporocni smijeh...
iskoraknuh iz vlastitog sna sinoc, pomjerih se unazad tri koraka i ledja naslonih na sljunak zida...... pozeljeh da posmatram vlastiti san tako udaljen......ucinih to.... i dok sam posmatrao taj istodobno besmisleni i smisleni krug sna, u mom osjecanju je sanjac bio sad starac, sad djecak, sad postivalac, sad postovani.....
pocesao sam se po glavi......zbunjuje.......
trepnuh i umjesto prethodnih pretvorbi, nastupi trenutak kada sam bivao i jedno i drugo- bio sam u isti mah i profesor i ucenik, stajao sam iznad obojice, bio sam izumitelj i paor, upravljac i posmatrac kruznog toka.... iz tog stadija, razvila se nova predodzba, vec vise simbol nego san,vec vise spoznaja nego slika...spoznaja da je taj smisleno-besmisleni kruzni put starca i djecaka , ta teznja mladosti za mudroscu, ta beskrajna zanosna igra, da je to simbol LJUBAVI, igra zivota uopste, zivota koji bez kraja tece podvojen na staro i mlado, na dan i noc, na crno i crveno.....
odatle pronadjoh put iz svijeta slika u svijet mira...... par koraka u plavo, i postah oklop onoj koja mi oci otvori i cije mi disanje prija.... a ona se mrdnu, lijeno usnama mljacnu, i za sebe promrlja: " A tu li si magarce moj"......
sijalica ne radi...a plavo more isijava...plankton se igra, sve titra, tinja...mirise na so... sljunak posmatra taj prizor, svetlucaju, namiguju obluci i tako prenose jedan drugom svoja zapazanja...more se uzburkalo u drvenom camcu...iz njega izranja simbioza kornjace i oklopa...i ta simbioza, koja nema dva "ja" vec jedno novonastalo, gega se ka sljunku na kome se boravi vertikalno...i obluci zveckaju Ravelov "Bolero"
secam se svega sto ce biti...predvidjam ono sto je bilo...kada genije zanjace u krila cureca, ona progleda dusom, prodise ocima, ozivi vanvremenski, a u vremenu...vreme, oslobodjeno stega i ogranicenja koje ljudi postavljaju, jeste sloboda... i nosi rifle i bele patike
a u tom sjecanju nece biti uzmaka.... kad se izuju patike, molicu se nebesima, koje sam toliko puta izdao, da mi glas ne zadrhti.... a sjecas se sta cu ti reci????...
ja se sjecam- odmah ce ti sve biti jasno.......
pa cemo se gledati, svako sa svojim mislima i bez tjeskoba.......
setamo onako naokolo, jednom rukom gurajuci iznajmljene bicikle.... sjednemo da popijemo pivo..... odjednom, sviram gitaru, samo da bih ugodio curki...otkrivam da je curka satkana od sentimenta- moram se cesati po glavi da se sjetim sta to odgovoara trenutku.....
aha, znam- "ona vuce moje niti, ona cini moje sne......."
sa ovoga udubljenja , dize se pjesma.....pjesma je nesravnjivo zanosnija i nadahnutija od jednolicnog zavijanja copora, puna je mocnih uspona i visokih uzleta koji se razgranjavaju i zvuce savrsenije od zavrsnog urlika u tami visoravni.......
pjevam umotan u cebe plavo kao u more....sa zida iskacu kamencici, a necija kosa me skaklji po nosu......
ja znam gdje idu zarezi......znam stuju da izmislim, plakar da ukrivim, stol da izmrvim, cuda da umjesim, a znam i sta je to infundibulum......
i sva ta znanja vrijedila mi ne bi, da nisam ekspert za perad.....i to onu krupniju, sto se najbolje mljacka, pogotovo kad se na potihoj vatri pripremi pa umota u plavu foliju kao u talase.......
imam carobni recept, a ti imas sastojke.....bice slavlja.......
posto ce me urednik brisati, pa da ostavim makar neki trag o svom postojanju...:
posto rezisera opet nema, a ionako ce dati uopsteni i diskutabilni odgovor, ja cu ti odgovoriti o mom stavu, obzirom da sam bio vrlo uspesan mod vise sajtova.
niko ne sme da se koristi fotografijama drugih clanova, pa cak ni da je fotografija generalno uzeta sa drugog sajta. svako ima pravo zastite privatnosti i pravo da sam odredi stepen svoje privatnosti.
prikazivanje tudjih slika je zloupotreba koja ne samo da se kaznjava banovanjem sa cata vec takav clan se mora iskljuciti sa sajta i obrisati mu profil. problem je u tome to moderator nema dokaz o datoj radnji vec samo usmenu prijavu i sam mora proceniti sta ce raditi. ja bi u slucaju da dobijem dve nezavisne prijave ili druge indirektne dokaze, banovao clana na svoj rizik i prijavio bi ga adminu za brisanje profila. pretpostavljam da bi admin prvo pitao datog clana zasto to radi, pa bi naknadno odlucio o daljem postupku. kao mod svakako bi uzeo na sebi teret rizika da gresim jer mogu e neki i lazno zaliti. no svaka funkcija ima svoj rizik oji moramo prihvatiti, zar ne?
samo jedno ne umes - ne umes da se hvalis...ali, polako...i to ces savladati...ako ne ranije, ono sigurno kada budes plivao po plavom moru...ciji salinitet raste srazmerno aktivnostima u njemu...pa kad pocnes: "alaj plivam... alaj umem da ronim ...jes’ vidjela...nisi?!... evo, sad cu opet...gledaj"
a nakon ronjenja i plivanja, nakon ubjedjivanja, vremena hvalisanja i divljenja, nastace jedno cudno stvorenje, cije ce postojanje biti nezamislivo bez plavetnila mora....to stvorenje bice toliko uvjetovano duhom tog mora, njegovim salinitetom i razinom, da ce ga se moci nazivati slanovodnim....samo da mu nije onih njegovih usiju......
postoji jedna prica sto sanuje negdje u meni...prica kao svjedok nekog drugog vremena, vremena u kojem nije bilo sramota razgovarati sa bukvama i malim sumskim zecom.....
prica zivi u meni uvijek, i kad se cesem po glavi, i kad spavam, i kad me ruzni sat zorama budi...uvijek je nosim sa sobom, putovali smo zajedno preko mnogih granica i nikada je nisam prijavio carinicama......
toliko jos prica ima na nebu, i nocnom, i kada ga oblije jutarnja rumen... i u onom carobnom vremenu kada letnji dan, umoran od zhege, posustaje u rano predvecerje...i kakav je dar slusati bukve i sumskog zeca...i kolika je sreca curkina da slusa njakanje prica nepresusnih...slobodo ushata
Ako nemas ono sto zelis ti voli ono sto imas, jer zivot je ono sto jeste a ne ono sto bi trebalo da bude. I samo gledaj napred, ne okreci se nazad, zaboravi proslost i uvek budi nasmejana, ne dozvoli drugima da uzivaju u tvojim padovima, i tek ponekad se seti da imas druga koji ce biti uvek tu za tebe i koji te puno voli...
- Da na forumu prozivate bilo kojeg clana sa imenom & prezimenom, ostavljate telefonske brojeve, email adrese, reklame za druge sajtove...
- Da bilo koga od clanova na forumu vredjate, ismejavate, psujete ili pretite...
- Da se zalite nad radom moderatora! Zasto? Zato sto moderator kao odgovorna osoba za red na forumu, ne izvrsava svoj rad na principu nekih svojih pravila vec na osnovu PRAVILA FORUMA, koje je napisao Administrator foruma, a moderator ih samo sprovodi, nije mu se potrebno ni izjasnjavati ukoliko se bude nesto brisalo sa foruma, jer ste i sami upoznati sa pravilima igre. Nije dozvoljeno otvarati nove teme na forumu u vezi rada moderatora, niti je dozvoljeno komentarisati javno rad moderatora. Sve eventualne primedbe mozete razjasniti sa moderatorom ili administratorom sajta (admin korisnik ili klik na kontakt u meniju i poslati poruku).
jutros me hipnotisao prekidac...postavi mi pitanje- da li je zivot u odbijanju da se zaspi????.....
pozeljeh kafu tako bolestan.......cekajuci da se ohladi, ja odnekud dobih razumijevanje za neotvorene flase, klizna vrata plakara i preprzeni krompir.....
tri vrste kisele: malo kisela, srednje kisela i ona sto izbija na nos... opet cu sama crtati skicu... u pauzama dok sipam rasol...i necu moci da usisavam...ooo srece moje!
nije bio yamb nego poker...ama nije, videla sam, nisam corava...m? sta ces?...eheheheheh...pa jeste, bio je yamb...jeste, yamb, videla sam, nisam corava....aj dalje
naravno da jeste bio yamb....i uzalud se trudis da razumijes kako je bio, jer kockokineza je tajna poznata malobrojnim..... to je svetkovina i misterija, kao svecanost inicijacije, to je savez i kult ruku, kockica i opsjene.......
a sakriti naocare, zalud je i to.......nije okvir taj koji odredjuje..... mozda cokolada....
obuzela me bolan vatra...vrucina...samanstvo upale pluca..... prikazuju mi se paganski obicaji prinosenja zrtvi..... gledam kako ruku krvavih dzelati kolju svinje u cast Boga sunca....i posto umijem prizivati vrijeme, pomaknem se 3000 godina unaprijed.....i vidim iste dzelate, iste ruke krvave, samo ne kolju zivotinje Bogovima nego sebi, zderu masni i pijani u ime svoga stomaka a na slovo crveno.... pipni mi celo...... pogledaj u oci....plavom bojom u njima pise da je svijet samo igra i povrsina, samo dasak vjetra i mreksanje talasica nad neznanim dubinama.... dodji pod deku...uroni sa mnom kroz svijet povrsine do srzi bica u tajnu svih stvari, da na sebe ogrnemo carobnu mrezu cutanja i osluskujemo igru svjetla, sumova, boja i cula..... dodji pod deku da prebivamo cvrsto ukorijenjeni u sustinskom i nepromjenjivome....
pa sta ako crveno slovo nije????......dovoljno je sto oci su nam plave......
isjeckao sam salamu na kockice...sve su iste, 0,5 X 0,5, slobodno provjeri...narendao sam sir...jeste..... isprzio sam slaninu...da, sitno sam je isjeckao....i gljive....ma i njih sam isjeckao...nisam valjda lud...... skuvao sam spagete...tacno 12 minuta.....naravno, okrenuo sam na broj 4.....
a ti se sada igraj glavom, pa zaboravi da kupis kechup....
a...mogla bi nekad i da pobjegnes sa tih vasih vracanja o brojevima.... da znas.....
Mozda su ruke,bas ove ruke, previse trazile, mozda su oci,bas ove oci, suvise mastale, a mozda sam ja u nekom snu, pa kao hodam,a kao nisam tu.
Mozda si ti,bas ti, sve tako zelelo, ako si i zelelo,veruj,dobro si sakrio, i mozda je ovo tvoj standardni hir, al’ zasto ja,a sto bas ja, da te zagrlim.
Druge ce umeti bolje, druge ce vise da ti daju, ja nemam snage ni volje, da se sa tobom raspravljam.
Druge ce umeti vise, mozda i lepse lagati, al’ kao ja moja tugo, niko te nece voleti.
...plavi cuperak je genije... 
punooooooooooooooooooooooooooooooo poljubaca 
