sele mudre, sede glave pa rezimiraju proslu godinu...otpiju malo rakije, pa pogledaju u nocno nebo...tamo citaju da li ce naredna godina biti rodna...i da li ce sljiva vise da rodi ili jabuka...jedan medju njima, onako svetlokos i mladji ustade da baci jos koji krompir na zhar... jer vecanje ce potrajati do duboko u noc...vece mudraca...i niko od njih ne spomenu da vec 36 sati nema struje...sta ce im struja, kad imaju zhara...pred sobom, u sebi
i tako umoran od vukodlaka sto iz zara izlaze i sa prvom rakijom se pojave, cetvrti dan, negdje pred zoru, uvucem se na plazu...... trska zaklanja sunce i pravi hladovinu...pod lice neobrijano stavim krilo, a kljun mi mrsi kosu.....nema vukodlaka.... sad cujem muziku i znam da je ta muzika radovanje culima, sastoji se od zracenja daha, bojanja, trenja i drazenja......
a za svecanog otvaranja plakara, prinjecu moju desnu ruku, kao zrtveno jagnje , ukrasenu zlatom curece kose...... vjetar ce svirati violinu, mandarine ce plesati, a sljunak ce biti publika.....
sa kolicima pred sobom, medju deterdzentima i sapunima, zaprepasteni mnozinom, oboje u istom trenu, kao po komandi stadose...... stranci medju potrosacima, uplaseni, primakose se jedno drugom...... kruga dva pod stopalima njihovim u jedan se lik stopise kad pogled im potpun postade.....boja plavetna, plamicaka razuzdanih, pretvori se u neporocni smijeh...
iskoraknuh iz vlastitog sna sinoc, pomjerih se unazad tri koraka i ledja naslonih na sljunak zida...... pozeljeh da posmatram vlastiti san tako udaljen......ucinih to.... i dok sam posmatrao taj istodobno besmisleni i smisleni krug sna, u mom osjecanju je sanjac bio sad starac, sad djecak, sad postivalac, sad postovani.....
pocesao sam se po glavi......zbunjuje.......
trepnuh i umjesto prethodnih pretvorbi, nastupi trenutak kada sam bivao i jedno i drugo- bio sam u isti mah i profesor i ucenik, stajao sam iznad obojice, bio sam izumitelj i paor, upravljac i posmatrac kruznog toka.... iz tog stadija, razvila se nova predodzba, vec vise simbol nego san,vec vise spoznaja nego slika...spoznaja da je taj smisleno-besmisleni kruzni put starca i djecaka , ta teznja mladosti za mudroscu, ta beskrajna zanosna igra, da je to simbol LJUBAVI, igra zivota uopste, zivota koji bez kraja tece podvojen na staro i mlado, na dan i noc, na crno i crveno.....
odatle pronadjoh put iz svijeta slika u svijet mira...... par koraka u plavo, i postah oklop onoj koja mi oci otvori i cije mi disanje prija.... a ona se mrdnu, lijeno usnama mljacnu, i za sebe promrlja: " A tu li si magarce moj"......
sijalica ne radi...a plavo more isijava...plankton se igra, sve titra, tinja...mirise na so... sljunak posmatra taj prizor, svetlucaju, namiguju obluci i tako prenose jedan drugom svoja zapazanja...more se uzburkalo u drvenom camcu...iz njega izranja simbioza kornjace i oklopa...i ta simbioza, koja nema dva "ja" vec jedno novonastalo, gega se ka sljunku na kome se boravi vertikalno...i obluci zveckaju Ravelov "Bolero"
secam se svega sto ce biti...predvidjam ono sto je bilo...kada genije zanjace u krila cureca, ona progleda dusom, prodise ocima, ozivi vanvremenski, a u vremenu...vreme, oslobodjeno stega i ogranicenja koje ljudi postavljaju, jeste sloboda... i nosi rifle i bele patike
a u tom sjecanju nece biti uzmaka.... kad se izuju patike, molicu se nebesima, koje sam toliko puta izdao, da mi glas ne zadrhti.... a sjecas se sta cu ti reci????...
ja se sjecam- odmah ce ti sve biti jasno.......
pa cemo se gledati, svako sa svojim mislima i bez tjeskoba.......
setamo onako naokolo, jednom rukom gurajuci iznajmljene bicikle.... sjednemo da popijemo pivo..... odjednom, sviram gitaru, samo da bih ugodio curki...otkrivam da je curka satkana od sentimenta- moram se cesati po glavi da se sjetim sta to odgovoara trenutku.....
aha, znam- "ona vuce moje niti, ona cini moje sne......."
