U primeru da jeste ili niste, mozete da se slobodno izjasnite oko Vasheg izbora, zbog cega DA/NE .
To bi bio mali uvod ...
Idemo dalje ...
Kakav stav imate prema osobama druge veroispovesti, da li Vam smetaju te razlike?
I za kraj ne bitno shta je ko po veroispovesti, interesuje me, shta mislite, da li se vechina stvari iz tih velikih verskih knjiga koje su temelj nekih vjera, da li u njima postoje stvari koje su pominjate kao neshto nepozeljno a da se ipak usprkos tome neke verske ustanove okorishcavaju na racun zabranjenih stvari...
Da bude razumljivo ovo pomenuto, za primer cu dati neshto iz "hrishcanstva"... Za sve obrede verski objekat dobije pare, i za krshtenje dece, i za crkvenu svadbu pa i na kraj krajeva ia za sahrane...
Da li je ipak moralno, da se zaradjuju pare na osnovu mrtvih dusha?
Ili ako se bacimo malo na RKC(rimokatolicku crkvu) kod njih je po nekim crkvama prisutno nasilje tz. "pedofilija" posto je i dan danas prisutno, recimo da ti svesteniki ne mogu pomoci pojedincima sa bolesnim nagonom na decu , kako mozeju onda pomoci ostalim vernicima van crkve?!
"Najveæi pisci današnjice se prezivaju ateisti ili agnostici zato što se boje priznati da postoji misteriozna granica, sviðalo se to nama ili ne, i to ih èini inferiornim." - Paulo Coelho
Ateizam je stanje nemanja teistièkih verovanja, ili aktivno neverovanje u postojanje božanstava.
Ateizam je negacija odreðenog koncepta vjere neodvojiva od samog koncepta odnosno smisla koji odreðena vjera predstavlja. Da ateizam nije ništa drugo do druga strana medalje ovako ili onako shvaæenog religioziteta, koji se uglavnom javlja kao odreðena antiteza, odnosno negacija nekog religioznog stava, glavna je postavka od koje bi ovaj kratak esej trebao krenuti. S druge strane, poticaj ovakvu razmišljanju je knjiga Edith Stein Znanje i vjera a autorica u njoj kaže: "Èinjenica da su milijuni ljudi ateisti ne govori protiv ovoga. Ateizam bi se možda trebao shvatiti u posve razlièitom smislu u razlièitih ljudi. Ako se njime misli poricanje Božje egzistencije, onaj koji nijeèe mora pripisati odreðeno znaèenje rijeèi Bog - ustvari, zbog ovog zahtjeva, mora joj dati isto znaèenje koje joj pridaju vjernici, s obzirom da je ono što oni vjeruju, ono što on, naravno, želi poreæi". U ovom kratkom ulomku iz knjige Edith Stein možemo prepoznati nekoliko pitanja koja nam tako shvaæen ateizam otvara. To je prije svega pitanje pozitivne definicije ateizma koja ne bi bila vezana uz odreðenu religijsku doktrinu, pa zatim sve do pitanja može li se ateizam uopæe održati kao pozitivan svjetonazor ako mu se izmakne uporište ovako ili onako shvaæenog religioziteta. Ateizam koji se najèešæe susreæe uglavnom je trivijalna verzija negacije još trivijalnije shvaæenog religioziteta. Nijekanje postojanja nekog višeg biæa koje bi bdjelo nad sudbinama smrtnika i pritom imalo gotovo sve antropomorfne atribute za ateizam postaje nedostatno u onom trenutku kada se religiozitet poène vezati uz ontološku osnovu, odnosno kada transcendira antropocentrizam. Na taj naèin ateizam koji stoji na èvrstom tlu sve dok se vezuje uz specifièan religiozni koncept tako što ga pritom negira naæi æe se u situaciji da se probudi iz "dogmatskog drijemeža" èim se pitanje religioziteta više ne veže iskljuèivo uz èovjeka veæ ga nadilazi odreðenom religiozno-ontološkom koncepcijom. Takva koncepcija, koja više ne pita za mjesto, dužnosti ili svrhu èovjeka u svijetu, na taj naèin konstruira obrazac èovjekova društvena pa i najintimnijeg života i veæ pri kozmološkim pitanjima naæi æe se u zrakopraznu prostoru. Naime, èim se apstrahira od antropomorfnih atributa koje razlièite religije pripisuju Bogu, ostaju nerazjašnjenima ona pitanja koja još od Kantovih kozmoloških antinomija pa do danas bune filozofe i znanstvenike. S druge strane, apstrahiramo li i pitanja koja ostaju vezana uz realitet u smislu pokušaja promišljanja onih atributa koji su za taj realitet bitni i vezani, kao što su to poèetak i kraj postojeæega odnosno kozmosa ili pitanje njegove beskonaènosti odnosno ogranièenosti, naæi æemo se u podruèju èiste ontologije koja za svoj predmet ima samo postojeæe kao ono suštinsko egzistenciji svega bivstvujuæega.
Hrišæanstvo ili kršæanstvo je abrahamska, monoteistièka religija zasnovana na životu i uèenjima Isusa iz Nazareta kako su predstavljeni u Novom zavetu.
Nastalo je u Palestini u prvom vjeku naše ere. Obuhvata brojne kršæanske crkve, zajednice i sekte, kojima je zajednièka vjera u Isusa Krista, te prihvatanje života u skladu s evanðeljem. Utemeljio ju je Isus Krist (Isus Hrist), a njezini sljedbenici nazivaju se hrišæanima ili kršæanima.
Kršæanstvo pripada tipu povijesne, proroèke i objavljene religije, etièno-mistiène strukture, spasenjski i eshatološki usmjerene. Kroz povijest se rašèlanilo na više konfesija (rimokatolièanstvo, pravoslavlje, protestantizam, nestorijanstvo i monofizitstvo) i njima odgovarajuæih crkava (Rimokatolièka crkva, Pravoslavna crkva, protestantske crkve i istoène pretkalcedonske crkve).
Kršæanska era poèinje Isusovim roðenjem, i po njemu je odreðena nova era.
Hrišæanstvo je najveæa svetska religija -- sve frakcije zajedno imaju oko 2,1 milijardi vernika, ili oko jedne treæine svetskog stanovništva.
Kršæanstvo je nastalo u prvom vijeku naše ere u Palestini unutar Judaizma. U drugoj polovini tog vijeka osamostaljuje se kao posebna religija i širi po gradovima Rimskog carstva, osobito zaslugom apostola Pavla i njegovih misijskih putovanja. U Novom Zavjetu spominju se samo kršæani (Dj 11,26), a naziv kršæanstvo prvi spominje Ignacije Antiohijski (107) i drugi ranokršæanski pisci (Origen, Euzebije).
Isus Osnivaèem hrišæanstva smatra se Isus Hristos (hebrejski Jošua) po kome je hrišæanstvo i dobilo ime.
Isus je obièno lièno ime, dok Hristos znaèi mesija, pomazanik, od boga poslat. Najnovija istraživanja govore da je Isus ipak istorijska liènost. Naime, Isusa u svojim delima spominju i nehrišæanski pisci iz prvog veka (Tacit, Josif Flavije). Ipak, osnovni izvor podataka o Isusovom životu, radu i uèenju predstavlja Biblija (grèki: “knjige”), sveta knjiga hrišæanstva, odnosno Novi zavet.
Novi zavet je zbirka spisa ideologa i osnivaèa rane hrišæanske crkve, pisanih na grèkom i delimièno na jevrejskom jeziku u prvom i drugom veku nove ere. Inaèe, i sam Isus je govorio aramejski. Ovaj jezik danas je mrtav. Novi zavet sadrži ukupno 27 spisa kanonizovanih u nekoliko faza zakljuèno sa èetvrtim vekom, iako su svi tekstovi bili dovršeni do sredine drugog veka. Sadrži èetiri jevanðelja (grèki: evangelion - dobra vest) i to po Mateji, Luki, Marku i Jovanu. Prva tri jevanðelja su sinoptièka. Novi zavet takoðe sadrži ranu crkvenu istoriju (dela apostolska), dvadesetjednu poslanicu i jednu apokalipsu (otkrovenje Jovanovo).
Upravo èetiri jevanðelja predstavljaju izveštaj o Isusovom životu, o njegovim kazivanjima i delima.
Prema Bibliji, Isus je zaèet bezgrešnim zaèeæem. Ideja da je Isusa rodila devica trebalo bi da ispuni verovanje iz Starog zaveta da je on Sin Božiji.
Prema istorijskim podacima roðen je u 31. godini vladavine rimskog imperatora Avgusta, u Vetlajemu, u Judeji, majke Marije, u siromašnoj jevrejskoj porodici, koja se sklonila u Galileju. Galileja je planinska oblast zapadno od reke Jordan i Galilejskog jezera. Prema Josifu Flaviju kod Jevreja su u to vreme postojale tri filozofske struje: fariseji, sadukeji i takozvani esenci. Treba napomenuti da je Isus bio poput rabina (hebrejski: uèitelj, poznavalac pisma), odnosno jevrejski sveštenik i da je on ustvari iznutra reformisao jevrejsku religiju.
U Isusovo vreme Palestina je imala izvesnu autonomiju u okviru Rimskog carstva, a vlast u Palestini su držali fariseji. Esenci nisu prihvatali Zakonik koji je po mnogo èemu bio gotovo nepodnošljiv i koji su fariseji nametnuli narodu, i zbog toga su (esenci) bili prezreni i izolovani od strane sadukeja i fariseja. Isus je i sam poticao iz siromašnih krugova koji mahom nisu poštovali zakonik i koji su najviše bili pogoðeni donošenjem istog. Braneæi interese svih Jevrejskih plemena Isus se sukobio sa sadukejima i farisejima, doveli su do njegovog hapšenja i razapinjanja na krstu. Isusov sudija bio je Pontije Pilat. Prema Bibliji, Isus je nakon tri dana Uskrsao iz mrtvih, svojim vaskrsnuæem pobedio smrt, vratio se Bogu Ocu i otvorio vrata raja. Najveæi hrišæanski praznici su Uskrs i Božiæ.
Božiæ je posveæen Hristovom roðenju, dok Uskrs slavi Hristovo Vaskrsnuæe.
Hrišæanstvo je nastalo u prvom veku nove ere na prostoru moæne Rimske imperije. Jedan od bitnih preduslova za nastanak hrišæanstva jeste izmešanost naroda, izmešanost kultura i jezika, pa i izmešanost religija na teritoriji ogromnog Rimskog carstva u to vreme. Zbog toga je hrišæanstvo od samog nastanka nadnacionalna, univerzalna religija. Drugi bitan uslov za nastanak hrišæanstva jeste klasna nejednakost u Rimskom carstvu. Potlaèeni slojevi naroda su u novoj religiji videli spas, sredstvo izbavljenja iz ropstva i siromaštva. Hrišæanstvo je propovedalo jednakost i zato je u poèetku bilo prihvaæeno od strane nižih, a odbacivano od strane viših slojeva društva.
U prvom veku nove ere hrišæani su se tajno okupljali na zajednièkim verskim obredima, propovedima i molitvama. Zajednice hrišæanskih vernika zvale su se hrišæanske opštine, bilo ih je u svim delovima carstva, i u njima je imovina bila zajednièka. Ali, hrišæanstvo je samo u poèetku bilo religija ugnjetenih i potlaèenih, da bi vremenom sve više bogataša, nesigurnih i nezadovoljnih državnom vlašæu, pristupalo novoj veri. Hrišæanske opštine su se sve više širile i bogatile. Tada hrišæani menjaju svoje uèenje i od svojih pristalica poèinju da traže poslušnost i pokornost državnoj vlasti. Uskoro je nestalo i imovinske jednakosti meðu hrišæanima. Krajem drugog veka nove ere sve hrišæanske opštine ujedinile su se u jednu zajednicu èiji je poglavar postao rimski episkop, kasnije nazvan papa (grèki: pappas, latinski: papa - otac). Sedište pape je u Vatikanu. Tako je stvorena verska organizacija Hrišæanska crkva.
Car Konstantin Veliki koji je vladao od (306. – 337.) uvidevši bezopasnost , šta više potencijalnu korisnost nove religije po državu, zbog hrišæanskog uèenja da je svaka vlast od boga, 30. aprila 313. godine Milanskim ediktom proglašava ravnopravnost hrišæanstva sa ostalim religijama, i ono ubrzo postaje i zvanièna državna religija u Rimskom carstvu. Interesantna je èinjenica da, iako je bio prvi hrišæanski vladar, Konstantin nije bio kršten, veæ ga je pred smrt krstio Euzebije. Izmeðu crkve i države sklopljen je obostrano koristan savez. Kasnije je hrišæanstvo postalo vladajuæa religija evropskih naroda. U ime hrišæanstva voðeni su mnogi ratovi sa ciljem pokoravanja naroda i nametanja istog.
Zajednica Kršæanstvo je organizirano kao vidljiva zajednica vjernika, crkva, okupljenih oko temeljnoga kršæanskoga dogmatskoga, bogoštovnoga, moralnoga i kanonskopravnog sustava. Premda se u NZ i Nicejsko-carigradskom vjerovanju crkveno jedinstvo drži jednim od èetiriju glavnih obilježja kršæanske Crkve, ona se kroz povijest rašèlanila na brojne kršæanske crkve i sekte. Od sveopæe Crkve najprije su se za prvih ekumenskih koncila odvojile pretkalcedonske kršæanske crkve, nestorijanske (431) i monofizitske (451). Za "Istoènoga raskola" (1054) od Katolièke su se crkve odvojile pravoslavne crkve, a za reformacije (XVI. stoljeæe) protestantske crkve (Anglikanska crkva, luteranske i reformirane crkve) i sekte.
Pojedine su povijesne crkve organizirane u skladu s vlastitom vjeroispovijedi i svojim kanonskim pravom. U katolièkoj je crkvi prevladao strogo centraliziran i hijerarhiziran crkveni ustroj (papa i biskupi),
u pravoslavnim i pretkalcedonskim crkvama sinodalno naèelo (sveti sinod s patrijarhom ili mitropolitom na èelu),
a u protestantskim crkvama prezbiterijalno ili kongregacionistièko naèelo, bez sveæenièke hijerarhije.
Katolièka je crkva nadnacionalna, pravoslavne i pretkalcedonske crkve su autokefalne, a neke protestantske crkve bile su državne crkve, a vladar je ujedno i vrhovni crkveni poglavar (Anglikanska crkva).
U povijesti kršæanstva crkveni raskoli i konfesionalna podijeljenost izazivali su trajna sporenja, nesnošljivost, pa i vjerske ratove. U novije vrijeme povijesna nastojanja oko institucionalnoga crkvenog jedinstva zamijenjena su ekumenskim duhom.
Doktrina (dogme) Glavne kršæanske vjerske istine definirane su u antici na prvim ekumenskim (vaseljenskim) saborima i uglavnom ih prihvaæaju sve kršæanske vjeroispovijesti. U kršæanstvu je pet glavnih istina:
1. monoteizam (postojanje jednoga transcendentnoga Boga, razlièita od svijeta, èija je objava sadržana u Svetom pismu) i Trojstvo (u Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Sveti Duh)
2. stvaranje i providnost (Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja)
3. utjelovljenje i otkupljenje (Sin je Božji postao èovjekom radi njegova spasenja)
4. besmrtnost ljudske duše i uskrsnuæe tijela
5. posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su milošæu Božjom, èovjekovom vjerom i djelima za ovozemaljskog života.
Pri daljnjem tumaèenju tih temeljnih dogmi došlo je do razlika izmeðu kršæanskih konfesija. Tako su se za kristoloških sporenja o odnosu ljudske i božanske naravi u Kristu na Efeškom koncilu (431) odvojili nestorijanci, a na Kalcedonskom koncilu (451) monofiziti. Premda prihvaæaju zajednièki nauk sedam prvih ekumenskih koncila, pravoslavni i rimokatolici razlikuju se s obzirom na uèenje o proizlaženju treæe božanske osobe. Osim toga rimokatolicizam je nakon raskola (1054) definirao još neke dogme (uèenje o èistilištu, bezgrešno zaèeæe, papska nepogrešivost, Marijino uznesenje na nebo), kojima se razlikuje od pravoslavlja. Protestantizam se razlikuje od rimokatolicizma i pravoslavlja prenaglašavanjem milosti na štetu naravi, svoðenjem sedam sakramenata na dva (krštenje i veèera Gospodnja) te dokidanjem sveæenièke hijerarhije.
Pa ni ja bas ne simpatizujem "crkvu" poshto Boga nosish u sebi u srcu , ne zameram crkvi nista, ali mi ne ide u glavu da se neki materialno bogate na osnovu kupovanja raznih verskih rekvizita preziveti mozes na sto nacina, ali ne da pri tome iskoristavas Boga i vjernike
U kršæanstvu se Bog slavi životom po vjeri i evanðelju te posebnim obredima, koji se obavljaju u posebnom prostoru, tijekom crkvene godine, nedjeljama i praznicima. Kršæanski najvažniji obred naziva se liturgija ili bogoslužje. U središtu im je euharistija (evharistija) ili misa. Kršæanske obrede predvode èlanovi crkvene hijerarhije (jerarhije), u rimokatolièanstvu biskup, sveæenik i ðakon, u pravoslavlju episkop, prezbiter i ðakon, u protestantizmu pastor
U katolicizmu i pravoslavlju u kultu se razlikuje klanjanje (latrija), koje se iskazuje samo Bogu, te štovanje (dulija), koje se može iskazivati i stvorenjima (anðeli, sveci, slike i relikvije). U protestantizmu se dulija radikalno zabacuje. Stoga je u katolicizmu i pravoslavlju umjetnost snažnije ukljuèena u oblikovanje bogoštovnog prostora (crkvena arhitektura, slikarstvo, kiparstvo), a sveèanosti same liturgije pridonosi crkveno pjevanje, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti. U protestantizmu, osobito u kalvinizmu, bogoštovni je prostor jednostavniji, slike su dopuštene samo u pedagoške i dekorativne svrhe, a liturgija je pojednostavljena i svedena na liturgiju rijeèi (èitanje biblijskog teksta, propovijed, crkvene pjesme) i primanje sakramenata (krštenje, veèera Gospodnja). U katolicizmu je obveznost službenih bogoštovnih èina (nedjeljna misa, godišnja ispovijed i prièest) strože propisana nego u pravoslavlju (gdje su godisnje obavezna 4 posta) i protestantizmu .
Kršæanstvo je etièno-mistièna religija pa moral zauzima središnje mjesto u kršæanskom životu.
Izvori su kršæanskog morala Stari i Novi zavjet te grèka filozofija, osobito stoicizam.
Iz Starog zavjeta prihvaæen je "Dekalog" ili Deset zapovijedi, naèelo osobne odgovornosti, te novozavjetno naèelo ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
U patristièkom razdoblju usvojeni su neki elementi stoièkoga (stožerne krjeposti) i neoplatonistièkog morala (monaški asketizam), a u skolastièko doba neki etièki stavovi iz aristotelizma.
Katolièka moralka temeljno evanðeosko naèelo (ljubav prema Bogu i bližnjemu) dopunjuje naravnim moralnim zakonom i preciznim propisom.
Pravoslavlje više slijedi uèenje istoènih crkvenih otaca i opire se moralnom legalizmu. Protestantizam istièe evanðeosko poimanje morala i slobodu savjesti.
U novije vrijeme kršæanski moralisti sve više naglašavaju društvenu stranu morala, poštovanje ljudskih prava U povijesti kršæanstva odnos naravi
(dobro i zlo, dužnost i obveza, sloboda i determiniranost) i nad-naravi (grijeh i milost, opravdanje i spasenje) bio je središnja tema teoloških sporenja.
Pritom su se razvile tri struje.
Augustinizam i njegove povijesne izvedenice, osobito kalvinizam i jansenizam, u odnosu naravi i nadnaravi, èovjekova krjeposnog napora i božanske milosti, prenaglasio je ulogu milosti (predestinacija).
Pelagijanizam je stavio naglasak na èovjekovu slobodnu volju i naravnu moguænost da dosegne krjepost i spasenje.
Semipelagijanizam je nastojao pomiriti te dvije krajnosti.
DUHOVNOST Kršæanska duhovnost ide za pounutrašnjenjem temeljnih kršæanskih dogmatskih i moralnih naèela, za njihovim osobnim doživljajem, iskustvom i produbljenjem.
Postoje tri puta kršæanske duhovnosti,
jedan redoviti (liturgijsko-sakramentalna duhovnost) i dva posebna (asketsko-mistièni put i puèka pobožnost). U liturgijsko-sakramentalnoj duhovnosti sudjeluju svi vjernici i ona postoji u svim kršæanskim konfesijama. Asketsko-mistièni oblik duhovnosti razvio se u otaèkoj Crkvi (monaštvo, redovništvo), a na svoj su ga naèin razvile i normirale Katolièka crkva i istoène kršæanske crkve, osobito Pravoslavne.
Kršæanska mistika razvila se pod utjecajem novozavjetnih tekstova (Ivanova i Pavlova mistika) i neoplatonistièke mistike (Pseudodionizije). Pripada tipu transcendencijske mistike ljubavi. Izmeðu ljudske duše i Boga nema ontološke istovjetnosti, zajedništva naravi, kao u imanencijskoj, panteistièkoj mistici, veæ samo zajedništvo u ljubavi.
U katolicizmu je takav tip mistike našao svoj izraz u samostanskoj duhovnosti katolièkih redova kroz povijest (benediktinska, cistercitska, viktorinska, dominikanska, franjevaèka, karmeliæanska, isusovaèka duhovnost).
U pravoslavlju duhovnost i mistika oblikovane su pod utjecajem istoènih crkvenih otaca i istoènokršæanskog monaštva (sv. Ivan Klimakos), a svoj najkarakteristièniji oblik našle su u atoskoj duhovnosti i hezihazmu (Grigorije Palamas). Premda su reformatori odbacili samostansku askezu i duhovnost te bili nepovjerljivi prema mistici, u povijesti protestantizma došlo je do nastanka mistiènih struja (pijetizam, probudni duhovni pokreti u XIX. stoljeæe te pentekostalci u XX. stoljeæe).
Puèka pobožnost (hodoèašæa, postovi, razni molitveni oblici) karakteristièna je za katolicizam i pravoslavlje i strana je protestantizmu.
U službi je katolièke i pravoslavne duhovnosti asketska, duhovna i nabožna književnost, a osobito bogata sakralna umjetnost.
U pravoslavlju je poseban iskaz duhovnosti poštovanje ikona.
Protestantska duhovnost oèituje se osobito u èitanju biblijskih tekstova i pjevanju crkvenih pjesama.
Teologija
U susretu s grèko-rimskom civilizacijom i grèkom filozofijom kršæanstvo je osjetilo potrebu da biblijsku objavu izrazi pojmovima grèke filozofije, osobito neoplatonistièke.
Prvi se zaèetci kršæanske teologije nalaze u Ivanovu evanðelju (Proslov) i Pavlovim poslanicama.
Kršæanski apologeti II. stoljeæa (Justin, Klement Aleksandrijski, Origen) nastoje uskladiti kršæansku objavu s grèkom filozofijom, a grèke filozofe drže preteèama kršæanstva, koji su i sami preko razuma primili naravnu objavu. Istoèni i zapadni crkveni oci (patristika) III- VII. st. teološki razraðuju glavne trinitarne (Trojstvo) i kristološke teme, što æe omoguæiti da se na sedam prvih ekumenskih koncila definiraju glavne kršæanske dogme (Nicejsko-carigradsko vjerovanje).
U patristièko doba bit æe naèeta i jedna od središnjih tema kasnije kršæanske teologije, odnos naravi i milosti, slobodne volje i predestinacije (augustinizam i pelagijanizam). Dok je teologija I. kršæanskog tisuæljeæa pod utjecajem neoplatonizma, II. kršæansko tisuæljeæe, na podruèju zapadnoga kršæanskog svijeta, bit æe u teologiji obilježeno aristotelizmom (skolastika).
Glavni skolastièki teolozi (Anselmo Canterburyjski, Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura, Duns Skot) nastojat æe u teologiji produbiti Augustinovo naèelo "credo ut intelligam" te vjerskoj objavljenoj istini pružiti razloge što ih omoguæuje naravna spoznaja (razum).
Tako se filozofija stavlja u službu teologiji ("ancilla theologiae"). U doba visoke skolastike (XIII. st.) razraðena su naèela i metode katolièke teologije, što æe obilježiti katolicizam II. kršæanskog tisuæljeæa.
Pravoslavna teologija ostat æe vjerna neoplatonistièkoj tradiciji istoènih crkvenih otaca i neæe biti sklona skolastièkoj racionalizaciji objavljenih istina.
Stoga æe u njoj u visokome sr. vijeku prevladati mistièna teologija (Simeon Novi Bogoslov, Grigorije Palamas). U renesansno doba dolazi do obnove neoplatonizma u teologiji (Nikola Kuzanski), a kršæanski humanisti (Erazmo Roterdamski) udaraju temelje novovj. biblijskoj egzegezi.
Reformacijski teolozi (Martin Luther, Jean Calvin, Ulrich Zwingli, Philipp Melanchton) napuštaju skolastièku teologiju, obnavljaju radikalni augustinizam (predestinacija), a teološko razmišljanje usredotoèuju na èovjekovo spasenje i opravdanje milošæu i vjerom. U XIX. i XX. st. protestantska liberalna teologija (F. D. E. Schleiermacher, A. Harnack, R. Otto, R Bultmann, P. Tillich) nastoji izraziti kršæansku poruku u društvu obilježenu prosvjetiteljskim racionalizmom, laicizmom i modernom znanošæu. Naprotiv, protestantska dijalektièka teologija (Karl Barth) nastoji se vratiti izvornomu biblijskom protestantizmu. U XIX. st. i poèetkom XX. st. dolazi do obnove ruske pravoslavne teologije (A. S. Homjakov, S. N. Bulgakov). U XX. st. katolièka teologija (Karl Rahner, Urs von Balthasar, P. Teilhard de Chardin) nastoji uz neoskolastièku ukljuèiti i druge, suvremenije metode.
U antici se (I-IV vijeka) kršæanstvo proširilo po gradovima Rimskog Carstva, i glavna su mu središta bila Jeruzalem, Antiohija, Aleksandrija, Rim i Carigrad. Nakon seobe naroda kršcanstvo su V-X vijeka primili germanski, slavenski i ugrofinski narodi, koji danas naseljavaju Evropu. U kasnoj antici (V vijeka) monofizitsko kršæanstvo proširilo se u Armeniji i Etiopiji, a nestorijanski kršæani (V-XII vijeka) imali su brojne episkopije (biskupije) na širokom prostoru od Sirije do Kine i zapadne Indije.
Nakon širenja islama od VII vijeku kršæanstva gotovo nestaje u sjevernoafrièkim berberskim zemljama, a manje zatvorene monofizitske, melkitske i nestorijanske crkve preživljavaju u Egiptu i na Bliskom i Srednjem istoku.
Nakon velikih pomorskih otkriæa (XV-XVIII vijeku) kršæanstvo se širi uporedno s kolonizacijom tih podruèja (Sjeverna i Južna Amerika, crna Afrika, Australija, Filipini).
Danas je u svijetu 1,9-2,1 milijarde kršæana (33% svjetskog stanovništva), od èega je 1 milijardu rimokatolika, 300 miliona pravoslavnih, 700 miliona protestanata te oko 70 milijona monofizita i nestorijanaca.
Islam (arap. islam: predanost Bogu), monoteistièka svjetska religija nastala u Arabiji u VII. stoljeæu. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znaèi religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko ureðenje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era poèinje 622., kad Muhamed sa svojim pristašama bježi iz Meke u Medinu (hidžra).
IZVOR Islam nastaje u VII. stoljeæe u polunomadskome politeistièkom društvu Arabijskog poluotoka, gdje je veæ bilo gradova s trgovaèkom elitom. Karavane iz Meke i Jathriba (Medina) prometuju sa Sirijom i Palestinom, koje su onda bile unutar kršæanskoga Bizantskog Carstva. Na sjeveroistoku je zarathuštristièko Perzijsko Carstvo, na jugu nestorijanski Jemen, a na zapadu, s one strane Crvenog mora, monofizitska Etiopija. U Medini i nekim drugim arapskim gradovima živjele su dobro organizirane židovske zajednice.
Islam æe od židovstva i kršæanstva preuzeti strog i radikalan monoteizam, nešto od gnostièkog uèenja, a od predislamske arapske religije (džahilijet) zadržat æe neke moralno-pravne propise i obièaje (klanska solidarnost, poligamija, svetište Kaba). Unatoè tim složenim poticajima i utjecajima, islam æe se oblikovati kao originalna religija, plod arapskoga religijskog iskustva. Èetiri su izvora islama:
1. kuranska objava (Kuran)
2. Muhamedove upute i praktièni primjeri (suna)
3. jednodušna suglasnost velikih islamskih zakono-znanaca (idžma)
4. teološko razmišljanje, logièke prosudbe po analogiji (kijas)
VEROVANJE
Islamsko vjerovanje sadrži sest temeljnih vjerskih istina, koje vjernik prihvaæa dragovoljno i u njih cvrsto vjeruje:
1. vjerovanje u jednoga Boga (Allah), stvoritelja i nestvorena, svemoguæeg i milosrdnog, koji je slao objave preko poslanika svim ljudima.
2. vjerovanje u anðele (meleke),neki od njih suDžibril, Mikil, Melek smrti i Israfil), vjerni Allahu i izvršitelji njegovih naredaba; anðeli pomažu vjernicima protiv zla i slave Boga;suprotnost andjelima je iblis. Iblis (sejtan) navraca ljude na cinjenje losih djela.
3. vjerovanje u sve èetiri pisane objave,koje su objavljene poslanicima:Davudu,Musau,Isau i Muhamedu (Davud-Zebur, Musa-Tevrat, Isa-Indzil i Muhamed-Kuran")
4. vjerovanje u poslanike, za koje se zna da su poslani od Boga. U Kuranu ih je spomenuto dvadeset pet, a najpoznatiji su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhamed.
5. vjerovanje u sudnji dan; Dan kada ce ljudi odgovarati za ucinjena djela,bila dobra ili losa.
6. vjerovanje u predodredjenje ((kader));
BOGOPOŠTOVANJE Po islamskom uèenju èovjek je religiozno biæe, jer nepostoji ni jedan covjek na svijetu a da u nesto nevjeruje. To se oèituje ukupnim životom vjernika, a na poseban naèin u bogoštovnim èinima (ibada). To èini i svjetovni život (muamalat),gdje svaki musliman mora imati dobre medjuljudske odnose sa svima ljudima.
Stoga,sve sto je dobro i pozitivno Islam prihvaca,a sve sto je lose kategoricki odbacuje. U islamu je pet bogoštovnih dužnosti, pet stupova (arkan) islama:
1. ispovijest vjere (kelime i sehadet) - Izgovaranje"Nema drugog Boga, osim Allaha; a Muhamed je Božiji rob i Božiji poslanik");
2. obredna molitva (salat ili namaz) - Kojom se vjernik približava Bogu,u toku dana pet je molitvi;
3. ramazanski post (saum) - Ustezanje od jela, piæa, pušenja, spolnih zadovoljstava i nepriliènog govora od zore do zalaska sunca, u toku ramazana koji traje trideset dana.
4. obvezni vjerski prinos (zekat) - Imuèni muslimani dužni su od viška svoje imovine udjeliti 2,5% za potrebe: siromašnih, uèenika, bolesnika, starih i iznemoglih.
5. hodoèašæe u Meku (hadž)-Jedanput u zivotu za onoga ko je ustanju;
Islamski kalendar ima 12 lunarnih mjeseci. Petak (jevmul-džuma) je molitveni dan, kad mujezin s minareta (danas preko razglasa) poziva vjernike u džamiju. Ondje imam predvodi zajednièko klanjanje i drži propovijed (hutba). Glavni muslimanski blagdani/praznici su: Ramazanski bajram (Id al-Fitr) i Kurban-bajram (Id al-Adha).
Premda Kuran sadrži osnovno naèelo naravnog zakona (èiniti dobro, a izbjegavati zlo) pa i postavku da ljudska djela vrijede po nakani i unutarnjem stavu, islam je tipièno pravna religija. Obiteljske, društvene i bogoštovne odnose detaljno propisuje šerijatsko pravo. Šerijat znaèi put k Bogu, Božji zakon, a on ima èetiri izvora (Kuran, suna, idžma i kijas). Šerijatsko pravo obuhvaæa pet kategorija:
1. ono što je Alah naredio 2. ono što je samo preporuèio, ali nije propisao 3. ono što je ostavio neodreðenim 4. ono što je otklonio, ali nije izrièito zabranio 5. ono što je izrièito zabranio.
Pravo tumaèe uleme, a u praksi po njemu sude kadije. Od VII. do IX. stoljeæa razvija se islamska pravna znanost (fikh) sa svoje èetiri pravne škole (mezheb): malikitska (malikizam), hanefitska (hane-fizam), šafijitska (šafijizam) i hanbelitska (hanbelizam) škola.
U XIX. i XX. stoljeæe šerijatsko pravo doživljava krizu u susretu sa zapadnjaèkim laièkim društvom i graðanskim pravom. U islamskim zemljama danas je šerijatsko pravo uglavnom zadržano na podruèju porodiènog prava (veæina zemalja), negdje je zamijenjeno graðanskim pravom (Turska), a u nekim je zemljama na snazi u cijelosti (Saudijska Arabija).
ISLAMSKA ZAJEDNICA(UMA) Uma se okuplja oko jedinstvenoga dogmatskoga, bogoštovnoga i pravnog sustava. Jedinstvo i raznolikost dva su komplementarna obilježja te religijske zajednice. Jedinstvo proizlazi iz jednostavna i obuhvatna dogmatskog i bogoštovnog sustava, raznolikost iz razlièitih jeziènih, kulturnih i etnièkih zajednica u koje se islam uklopio u prostoru i vremenu. Uma je nastala 622. u Medini kao religijska i politièka zajednica, u kojoj se vjersko i društveno, bogoštovno i svjetovno duboko isprepleæu. Muhamed je Božji poslanik (prorok), ali i državnik, vojskovoða i diplomat. Izvor politièke vlasti nije javno mnijenje te dogovor i ugovor prema njemu, veæ Alah koji je za to ovlastio svog poslanika. To jedinstvo religijskoga i politièkoga kroz povijest æe obilježiti Umu i u susretu sa zapadnjaèkim društvom, gdje se to dvoje razlikuje i razdvaja, nametnut æe muslimanima ozbiljne probleme. U islamu nema klera u kršæanskom smislu, veæ se upuæenu svjetovnjaku povjerava odreðena vjerska služba (mujezin, imam, hatib, muftija). Kako je u središtu islama šerijat i šerijatsko pravo, glavni su vjerski službenici pravnici teolozi (ulema). U islamskim zemljama (dar-ul-islam) muftija je u skladu sa šerijatskim pravom rješavao sluèaj i donosio rješenje, a kadija ga provodio u praksi. Kalif je bio više svjetovni i politièki zaštitnik islama, a ne vrhovni vjerski poglavar u užem smislu te rijeèi. Džamija je ne samo bogomolja (kultno mjesto) veæ i ustanova s popratnom vjerskom školom (mekteb, medresa) i knjižnicom (kutubhana).
Islamska zajednica na samom se svom poèetku (druga polovica VII. stoljeæa) podijelila na sunite, haridžite i šijite. Premda je povod bio borba oko kalifata, ogranci su se s vremenom izdiferencirali pravno i dogmatski. Uz Kuran suniti prihvaæaju još tri izvora islama i šerijatskog prava (sunu, idžmu i kijas). Šijiti osporavaju treæi izvor (idžma) i naglašavaju ulogu osobnog istraživanja (idžtihad). Zbog naglašavanja subjektivnog naèela religioznog iskustva, šijiti su se dalje rašèlanjivali na pojedine sekte (duodecimiti, septimiti, ismailiti, karmati, muteziliti). Novije su sekte šijitskog ishoda ahmadizam i babizam. Èuvajuæi zajednièki dogmatski i bogoštovni okvir, sunizam se rašèlanjuje na pravne škole i derviške redove. Suniti tvore veæinu (90%) u islamu, šijiti manjinu (10%).
Za Muhamedova života (medinska država) islam se proširio èitavim Arabijskim poluotokom, bilo vojnim pobjedama, bilo taktiènim pridobivanjem beduinskih plemena. Za èetvorice prvih kalifa (632-661) vojnim osvajanjem se proširio u Siriju, Palestinu, Irak, Perziju, Zakavkazje, Egipat i sjevernu Afriku (zlatno doba islama). Za omejidskih (661-750) i abasidskih (749-1258) kalifa osvojena je berberska Afrika i Španjolska, a na istoku dijelovi Indije i središnje Azije. Osmanlije su proširili islam u Maloj Aziji i po Balkanu. No islam se nije širio samo vojnim osvajanjem veæ i vjerovjesnièkim posredstvom trgovaca i sufijskih bratstava (derviški redovi). Trgovaèke karavane proširile su ga crnom Afrikom, a pomorski trgovci (VIII-XV. stoljeæe) jugoistoènom Azijom (Malezija, Indonezija, južni Filipini).
Suvremeni islamski svijet obuhvaæa pet kulturoloških zona: arapsku (arapske zemlje i narodi), tursku (Osmanlije, Azerbajdžanci, Turkmeni i dr.), iransko-indijsku (Iran, Afganistan, Pakistan, Bangladeš, muslimani u Indiji), malešku (Malezija i Indonezija) i crno-afrièku (Eritreja, Nigerija, Sudan i dr.) zonu. Na tom raznoliku supstratu islam je stoljeæima razvijao bogatu, raznoliku i u isto vrijeme jedinstvenu islamsku civilizaciju. U XIX. i XX. stoljeæu u islamskom svijetu dolazi do istovremene težnje prema panislamizmu (politièko, gospodarsko i duhovno jedinstvo islamskih zemalja i naroda) i prema nacionalizmu (stvaranje posebnih država na jeziènoj, kulturnoj i povijesnoj podlozi, s veæim ili manjim stupnjem svjetovnosti).
Islamsko društvo u XX. stoljeæu nije bilo imuno ni prema utjecaju socijalistièke i komunistièke ideologije. Osim toga, postoji težnja povratka izvorima islama i istovremeno nastojanje da se islam prilagodi modernom vremenu (reformizam). Broj muslimana danas je teško procijeniti zbog velika raspona u kojem se kreæu objavljene brojke (od 950 milijuna do 1,6 milijardi), no, smatra se da je brojka od 1,5 milijardi najbliža realnosti.Sto cini cetvrtinu svjetske populacije.Oko 30% muslimana svijeta zivi na indijskom potkontinentu,18% u arapskim zemljama,20% u podsaharskoj crnoj Africi,17% u jugoistocnoj Aziji prvenstveno u Indoneziji i Maleziji.Skoro 10% muslimana zivi u Kini i zemljama centralne Azije isto toliko u Iranu i Turskoj.U evropi zivi oko 40 miliona muslimana prvenstveno na Balkanu u evropskom dijelu Rusije i zemljama zapadne Evrope.
Jevrejska religija propoveda veru u jednog, bestelesnog i samo duhovnog boga, oca svih ljudi. Ovaj bog predstavlja sveukupnost moralnih savršenstava i od ljudi zahteva ljubav i pravednost. Ime ovog boga je Jahve (ili Jehova) i zbog svetosti ga nije dozvoljeno izgovarati. Jevrejska religioznost ispoljava se u poslušnosti prema “božanskom zakonu”. Ovaj zakon sadržan je u Starom zavetu, odnosno u hebrejskojBibliji. Stari zavet je sintetizovan rukopis od 24 knjige, kanonizovan u Javneu oko 90. godine pre nove ere koji je nastajao skoro èitav milenijum. Pisan je na hebrejskom i delimièno na aramejskom jeziku. Govori o istoriji, idejnim i društvenim borbama jevrejskog naroda. Ujedno to je i zbirka verskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Jevreji preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavet deli se na tri osnovne grupe: (1) Zakon (hebrejski: Tora, sadrži tzv. Petoknjižje - Pet knjiga Mojsijevih: Knjigu postanja, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon), (2) Proroci (sadrži: Prve proroke i Poslednje proroke), i (3) Spisi (Psalmi, Knjiga o Jovu, Prièe Solomonove, Prva i Druga knjiga dnevnika, Jezdrijina i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pesma nad pesmama, Knjiga propovednika, Plaè Jeremijin, Knjiga proroka Danila). Mnogi istraživaèi smatraju da je Stari zavet prethodna faza u razvoju hrišæanske religije koja je izložena u Novom zavetu.
Pored Tore za verski život Jevreja posebno je važan Talmud (hebrejski: uèenje). Talmud je velika jevrejska zbirka posle-biblijskih tumaèenja Starog zaveta, obrednih pravila, pravnih propisa, prièa i izreka. Sastoji se iz dva dela: Mišina (tekst uèenja) i Gemara (objašnjenje uèenja). Postoje dva Talmuda: Jerusalimski talmud (prireðen oko 450. godine nove ere) i Vavilonski talmud (prireðen oko 500. godine).
Za ortodoksnog Jevrejina obavezan je i veliki broj obrednih propisa i propisa o èistoæi i ishrani.
Osnivaè jevrejske religije je Mojsije (hebrejski Moše, oko 1225 p.n.e.). Praktièno jedini izvor za upoznavanje Mojsijevog života, rada i uèenja je Biblija, odnosno Stari zavet. Mojsije je bio jevrejski voða i zakonodavac koji je Jevreje oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dve tablice-zakone koji su postali osnov jevrejske religije.
Mojsije zauzima prvo mesto meðu osnivaèima religija , pošto njemu u prilog ide hronološko prvenstvo: Zaratustra, Buda, Konfuèije, Isus i Muhamed pojavili su se tek mnogo vekova posle njega.
Prema Bibliji, Mojsije je èuvajuæi stoku na božijoj planini Hereb video u žbunu boga (Jehovu) koji mu je dao moæ da vrši èudesna dela i poverio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih od ropstva.
Sinagoga (grèki: skupština, okupljanje) je zgrada u kojoj se obavljaju verske aktivnosti u jevrejstvu.
Rabin (hebrejski: moj uèitelj) je jevrejski sveštenik, poglavar verske opštine. Status rabina stièe se dugogodišnjim izuèavanjem Biblije i Talmuda.
Rasprostranjenost
Prema podacima iz 1991. godine u svetu ima 17.865.000 pripadnika jevrejske religije. Država Jevreja je Izrael.
Religija je društvena pojava koja podleže odreðenim zakonima nastajanja, razvoja i nestajanja.
Religiju možemo definisati i kao duhovnu povezanost jedne grupe ljudi sa nekim višim, svetim biæem, odnosno Bogom. Bog (na sanskritskom “gospodar hleba”) je ljudska zamisao o nekoj natprirodnoj, onostranoj sili.
I sama reè religija vodi poreklo od latinske reèi “religare” što znaèi ponovo svezati, prepovezati. Dakle, religija je oblik društvene svesti u kome se prirodne i društvene sile prikazuju kao natprirodne, nezavisne od èoveka, prirode i istorije. Svaka religija podrazumeva više ili manje jednostavno uèenje koje se odnosi na suštinu, svrhu i poreklo svega postojeæeg. Takoðe, svaka religija podrazumeva odreðene oblike verskih zajednica, kao i odreðene obrede, ritualne radnje koje se obavljaju na posveæenim mestima, odnosno u odreðenim institucijama (crkve, džamije, sinagoge, hramovi...).
Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posledica èovekovog uviðanja da se mnoge stvari u prirodi dešavju i bez njegove volje i da on na te pojave ne može da utièe niti da ih kontroliše ma koliko se trudio.
Takve pojave su na primer suše, poplave, munje, gromovi i slièno. Tako je èovek došao na ideju o postojanju viših sila. Tako su u èovekovom umu nastali prvi oblici “bogova” koji su simbolizovali jedinstvene moæi koje suvereno vladaju èovekovim postojanjem. Èovek je nastojao da ove više sile umilostivi molitvama i žrtvovanjem.
Budizam je jedna od tri velike svetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije više od 2500 godina.
OSNIVAÆ BUDIZMA
Osnivaè budizma, ili po njegovim vlastitim rjeèima onaj koji je ovo uèenje samo nanovno otkrio, je Šakyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime veæ titula koja oznaèava budnog ili probuðenog, onog koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego što je kroz svoje duhovno pregnuæe stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a roðen je kao kraljeviæ u malom kraljevstvu Šakya. Odatle nam dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Šakyamuni ili utihnuli mudrac plemena Šakya.
Budizam, Buddhin nauk ili kako ga sami budisti nazivaju Buddhadharmaje uèenje o duhovnom probuðenju.
To je uèenje koje je nastalo na temelju Buddhinog izravnog iskustva probuðenja ili uvida u pravu prirodu života i predstavlja detaljno opisan put koji do njega vodi. I pored izuzetnog bogatstva i velike raznolikosti škola, uèenja, metoda i praksi koje krase budistièku tradiciju, a koja su nastajala i razvijala se kroz mnoga stoljeæa i razlièite kulture, poruka budizma je i danas vrlo jasna, i podjednako relevantna za naše iskustvo života kao što je to bila i prije više od 2500. godina. Proèitamo li neke od Buddhinih govora upuæene njegovim uèenicima, ili neke od razgovora koje je vodio, vidjet æemo da su pitanja na koja je Buddha odgovarao u osnovi ista ili vrlo slièna pitanjima koja i mi danas postavljamo.
Budizam se tako smatra univerzalnim uèenjem koje nije odreðeno stranom svijeta s koje dolazi, veæ koje se obraæa èovjeku i onome što je u njegovom životu temeljno i neovisno o njegovoj geografskoj, etnièkoj, kulturnoj ili društvenoj pripadnosti. Uzimajuæi nezadovoljstvo kao i èovjekovu vjeènu težnju za sreæom i sigurnošæu kao zajednièki nazivnik svekolikog ljudskog iskustva, Buddha je ukazao na uzroke nezadovoljstva, ustanovio da je te uzroke moguæe ukloniti i pokazao put kojim je to moguæe uèiniti. Buddhin Plemeniti put moralnosti, meditacije i mudrosti nije promijenio samo živote onih koji su ga aktivno upražnjavali, veæ se njegov utjecaj odrazio i na sva ostala podruèja društvenog i kulturnog života zemalja u kojima se budizam udomaæio.
Budizam je u svakoj od njih širio duh nenasilja, tolerancije, prijateljstva, blagonaklonosti, poštovanja prirode i ostalih oblika života.
Temeljna shvaæanja Buddhinog nauka su vrlo izravna i upotrebljiva u praksi.
Loša i nepovoljna djelakoja èinimo nisu posljedica našeizvorno zle prirode, veæ dolaze iz neznanja. (zato ja kazem da je budali greh zameriti)
Iz neznanja o prirodi života
nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, želje za povreðivanjem, straha, zavisti, ljubomore, prianjanja, nestrpljenja i uznemirenosti koji ljudski život u osnovi èine nesigurnim, teškim, bolnim, a ljudske odnose neskladnima i zamršenima. (sad imate dva dupla razloga, zasto osobi kokoshiji pameti i zlochkastog duha ne treba zamerati na pocinjenim glupostima)
Da bi izašli iz ovog stanja duboke uronjenosti u tokove života èije kretanje èesto ne razumijemo i nad kojima imamo vrlo malu ili nikakvu vlast, budizam nas upuæuje kako smirivanjem uma, razvijanjem svjesnosti i razumijevanja, te njegovanjem pozitivnih emocija uzeti konce života u vlastite ruke.
Drugim rijeèima, da bi uopæe zapoèeli duhovni razvoj èiju kulminaciju budizam vidi u ostvarenju budastva, trebamo prije svega postati autentièno ljudsko biæe. To znaèi izgraditi samopouzdanje, objediniti energiju, osvijestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti odreðena moralna naèela vladanja i imati jasnu viziju svojeg daljnjeg duhovnog razvoja.
To takoðer znaèi otpuštanje mnogih nepotrebnih napetosti i strepnji i poèetak jednog slobodnijeg, skladnijeg, smislenijeg i sretnijeg života. Takvo postignuæe nije dalek i nedostižan ideal, njemu vode veæ prvi koraci na Buddhinom putu moralnosti, meditacije i mudrosti.
Kao što izreka kaže - kao što veliki ocean na površini, u sredini i na dnu ima samo jedan okus, okus soli, tako i Dharma na poèetku, u sredini i na kraju ima samo jedan okus, okus osloboðenja.
Budizam nije religija u onom uobièajenom smislu te rijeèi, jer Buddha nije bio ni bog ni prorok ni mesija.
Budizam ne nudi uèenje u koje treba vjerovati, niti njegova filozofija služi produbljavanju znanja o stvarnosti samo tog znanja radi.
Budizam radije upuæuje na to što èiniti, omoguæujuæi tako stvarnu i cjelovitu promjenu.
Kao što je rekao Buddha, kada je netko pogoðen strijelom njemu nije najpreèe saznati tko je tu strijelu odapeo, iz koje je kaste, od kakvog je drveta izraðen luk - najpreèe je strijelu izvaditi i spasiti život. Bez obzira na to što budistièka misao nerijetko seže do iznimnih dubina, ona ni u jednom trenutku ne gubi niti napušta tu osnovnu svrhu. Sredstva filozofije su rijeèi, logika i razum.
Budizam, služeæi se tim sredstvima, vodi iskustvu koje je onkraj rijeèi, onkraj logike i onkraj razuma, vodi nas istini o prirodi stvarnosti same koja nadilazi sva gledišta, pa èak i ona koje sam budizam drži ispravnima.
To je iskustvo potpune slobode od patnje i svih oblika uvjetovanosti, iskustvo u kojem se otkriva naša prava priroda neuvjetovane mudrosti i bezgraniènog suosjeæanja.
Uèenje budizma nalazi se i u zbiru svetih spisa koji se zovu “tri košare” ili Tripitaka:
Vinaya Pitaka govori o redovnièkoj disciplini;
Sutra Pitaka govori o doktrini, npr. o zakonitostima karme i duhovnog buðenja;
Abhidharma Pitaka govori o skolastièkoj doktrini.
Pagoda Shwedagon u Rangoonu jedan je od najstarijih budistièkih hramova, pokrivena je zlatom i natkrita “kišobranom” s više o 4000 dijamanata. Zlatna je pagoda poznata jer se u njoj nalazi Buddhina kosa, sandale i obuæa, a smještena je u dobro oèuvanim podrumima.
Lepo napisano o Budizmu,naucio sam i ono sto nisam znao,i ako mi je to bila diplomska tema,posebno Zen budizam. Zamolio bih te da napises o Gnosticizmu,ako imas dobar izvor podataka.Nije religija,ali je prisutan.
Spajalice govorish li ti neshto u vezi diskusije, ili ...
Matis ako je tako, onda bi nam ti trebao neshto vishe da kazes o budizmu pa na kraj krajeva i o gnosticizmu, prema tome da nije religija, moglo bi se reci da i o tome mnogo znash ...
Zen budizam je vrlo jednostavan i zbog toga i u svojoj jednostavnosti lep.Medjutim tesko ga je recima opisati,jer izmice racionalnom shvatanju,i kao za sve sto je tesko objasniti recima,koriste se druge forme izrazavanja,meditacija,kaligrafija, razne borilacke vestine,ikebana...sve ovo sa pridevom japanski. Sustina zen budizma je dozivljaj istine o samome sebi i to nije onaj misaoni dozivljaj o sebi,nego u tome dozivljaju ucestvuje celo telo.Taj dozivljaj se naziva satori,prosvetljenje,kome na kraju krajeva tezi i svako upraznjavanje religije.Pauza.
Vec od malena nas uce o dualitetu nase okoline,sve je dobro i lose, lepo i ruzno,dozvoljeno i nedozvoljeno,jednom recju crno ili belo,a to mozda i nije istina,ili je istina u toliko koliko ce pomoci da se snadjemo u ovom svetu materije.Duhovni covekov deo time stvara iluzorne predstave o sebi,kao o osobi koja je dobro savladala lekcije,vrlo uspesno razlikovanje,, crnoga od beloga,,a sta je izmedju,dali se iz toga zatvora cula,jer to su uglavnom culni dozivljaji,moze proviriti i sagledati ko smo u stvari.Zen budizam se upravo hvata u kostac sa osnovnim covekovim bitisanjem,i mozda ste u pravu ako kazete da su to iluzije,proizasle iz cula,kojih se treba osloboditi.
A,setih se necega vaznoga.ISKONSKE SLOBODE covekove.Ono po cemu se razlikujemo od svega ostaloga na ovome svetu,pa i buducih klonova je ta sloboda.Vremenom se natalozilo puno toga,od totemizma,pa preko politeizma,,pa do danasnjih dana,monoteistickih.Sve je to negde natalozeno u secanjima,kolektivnim i licnim,i ima odredjene naboje u svesti,koji sa drugim osecanjima koje nosimo u sebi moraju da se izbruse kao dijamant.Iskreno da vam kazem ja volim i ugalj,istoga je porekla kao i dijamant,samo je druge strukture.
Mudra je Zen žaba objašnjavala mladim žabama ravnotežu prirode: "Vidite kako je muva progutala komarca?" ..." A sad sam ja pojela muvu,sve je to dio velikog prirodnog obrasca" ...
Zar nije loše ubiti da bi se živjelo? upita jedna zamišljena žabica.
Pa, zavisi ... odgovori mudra žaba, baš u trenu kada ju je zmija progutala, pre nego je mogla završiti reèenicu...
Zavisi o èemu? povikaše uèenici.
Zavisi gledaš li stvar iznutra ili izvana, zaèu se prigušeni glas progutane žabe.
Ponekada pomislim da je religija nastala iz zvuka talasa,cije ponavljanje kao molitva deluje blagotvorno,pomalo decije razmisljanje ,nema sta... Pa opet i Hristos u Novom zavetu poziva da budemo kao deca,jer deci pripada carstvo nebesko.
Mozes li da prepoznas sapate reci u zvucima talasa i oblutcima koji se kotrljaju?
A priPADnici ostalih VEROispovesti poNAŠaju SE religioznije nego Mi PRAVOslavci , dok na treæe pitanje JA pitam TEBE : Od Èega DA preŽIVE ljudi koji CEO DAN mole BOGa za NAS
Da li si je istinski dovoljno spoznao govori upravo tvoj odgovor tj., generalizovanje
Ako smem da dodam neshto, u svim ostalim religioznim redovima kako chak i u nashome pravoslavnome, postoje pojedinci koji su VISHE ili MANJE religiozni, to je ta neka klasika ili uobicajna praksa u svim religijama, kao shto se u svim tim relig.,redovima nalazi se veoma malo ili mnogo duhovno pozrtvovalnih veroispovednika ma bilo kojem vec religioznome redu oni pripadovali, jer nespametno je govoriti ovi x verosipovednici su od onih y vishe ili manje religiozniji...
Mnogo NAS je poZVANIH , Ali IH je MALO odaBRANIH ...
Da Ti Je GoreNAVEDENO polazište Ne Bi MISLIla da GENERALizujem , " DRVO SE PO PLODU POZNAJE " (odGOVORI) LEPO si REKLA,a KO je Kako RAZUMEO proSUDIÆE HRISTOS ... GOSPODE ISUSE HRISTE SINE BOŽJI POMILUJ NAS GREŠNE
Po mome misljenju nije toliko vazno koliko si duboko religiozan,vec sta cinis sa onom kolicinom verovanja koju imas,koliko jos neko drugi ima koristi od toga,mislim da je to u pravoslavlju puno vaznije. Jednom recju nije vazna toliko forma verovanja nego sadrzina.
Lepo receno to o drvetu,ali covek nije drvo i ne moze da sa uopstava i generalizuje,nego je individua,i to je veliki problem mnogih danasnjih religija da zanemaruju coveka kao takvog.
Kada sudish ko je vise religiozniji ko manje, mozesh li se nadovezati samo na taj problem, zbog cega tako mislish, odakle ti izvire takva sudba da je pravoslavni red manje religiozniji za primer od kojeg reda, katolichkog, budistickog, islamskog?! Ovaj dati primer sudjenja je ipak generalizovanje .
Inache i ja se slazem sa dorechenom rechenicom - >>> Po mome misljenju nije toliko vazno koliko si duboko religiozan,vec sta cinis sa onom kolicinom verovanja koju imas,koliko jos neko drugi ima koristi od toga,mislim da je to u pravoslavlju puno vaznije. Pa svaka ti cast za ovo
znaèi Prvi (1.) JA NE poštujem PRAVOslavni PUT , a Moja IZJAVA = UOÈENO ( NE SUD ) prenosi Ponašanje ( Važnije > < Oseæaj ) VEÆINE ( NE Svih ) NAS ( I Mene ) KRŠTENIH u HRISTU , jer ONI / ISTINSKI HRIŠÆANI se NIKADa NEæe PROzvati ZATO ŠTO prihvataju ISTINU : " JA SAM PRAH I PEPEO , JA NIŠTA SVOJE NEMAM SVI LJUDI SU BOLJI OD MENE " ps: NEmoj Me PoHVALITI ni za šta , jer Ja SAMO preNOSIM što je HRISTOS DOZVOLIO DA spoZNAM
Gnoza ili Gnosa (rec grc.porekla= znanje) se koristi da oznaci duhovno znanje prosvetljenog èoveka, koje se opisuje kao neposredno iskustveno saznanje o natprirodnom ili božanskom.
Gnoza je rec izvorno korišæena u filozofskim spisima Platona. Gnosticisticke skole su govorile da poseduju znanje o nadprirodnom.
Takvo znanje dolazi iz iskustva, a ne iz razumskog mišljenja. Gnoza je smatrana u smislu spoznaje Boga putem svesti božanske iskre u sebi.
Gnosticizam predstavlja religiozni pokret koga èine razni sistemi verovanja povezani uèenjem da su ljudi božanske duše zarobljene u materijalnom svetu stvorenom od strane nesavršenog ili zlog biæa= Demijurga, koji se èesto poistoveæuje sa Bogom Starog zaveta, nasuprot Bogu Novog zaveta.
Da bi se neko oslobodio okova materijalnog sveta, treba mu gnosis, ezoterièno duhovno znanje dostupno samo uèenima. Nastao na idejama platonizma, kabale, veda, Zend-Aveste, egipatskih, vavilonskih, persijskih i drugih religijski i tajnih uèenja, gnosticizam je dobrim delom prihvatio simboliku starih kultova, najviše kulta obožavanja sunca.
U središtu gnostièkog uèenja bilo je verovanje u postojanje Vrhovnog biæa, nedodirljivog i nepojmljivog, tvorca duhovnog sveta sazdanog od svete mudrosti i veène materije, kao izvora zla i antagonizma Vrhovnog biæa.
Ako bi se razotkrilo savršenstvo Vrhovnog biæa, otkrilo bi se sedam njegovih atributa: Um, Racio, Misao, Mudrost, Moæ, Celovitost i Blaženstvo.
Temeljna doktrina gnosticizma je vjerovanje u dualizam, sve ima svoje lice i svoje nalièje.
Gnosticizam, najpre u èistom obliku, a potom pomesan sa manihejstvom (od III veka) i hrišæanstvom (markioniti i dr.), dugo je bio saputnik crkve. Iako ih je Crkva smatrala jereticima, oni sebe nisu tako doživljavali, što najbolje govori ovaj zapis:
„Ne smatrasmo sebe jereticima veæ božjim ljudima, kojima je Gospod dao pamet da misle, a ne samo da slepo veruju. Da bi mogli verovati moramo sumnjati. Tragali smo za savršenim saznanjem, onim koje doseže s druge strane privida, i omoguæuje objašnjenje svih stvari i pojava.“
Gnosticizam je bio rasprostranjen po mediteranu i srednjem istoku ali je u Rimskom carstvu potisnut kada je hriscanstvo proglaseno za drzavnu i jedinu religiju. Na Bliskom istoku i u Maloj Azije je potisnut sirenjem islama, ali i danas na tim prostorima postoje neke manje zajednice.
Persijski gnosticizam, olièen u Mandenizmu se još uvek u malom broju praktikuje u delovima Iraka i iranske oblasti Khuzestan.
U Persiji je gnosticizam bio zastupnjen i preko manihejskog uèenja koje se kasnije proširilo Sirijom, Severnom Arabijom, Severnom Afrikom iz Sirije se dalje raširilo Palestinom, Malom Azijom i Jermenijom.
U Jermeniji je u 6. veku izvršilo uticaj na pavliæanstvo, a preko njega i na bogumilsko i katarsko uèenje u srednjem veku.
Zajednicka crta gnostickih sistema, bilo predhriscanskih ili hriscanskih, jeste dualizam izmedju bozanske nepristupne prvobitne sustine i serije zlih emanacija koje su u svetu i materiji.
Sistem Valentin-a (160g.n.e.), hriscanina iz Aleksandrije, koji je propovedao svoja ucenja u Rimu, izmedju 135g. i 160.g, zasniva se na ideji ’Plirome’ - cisto duhovnog sveta. Cisti duhovni svet sastavljen je od Eona - bozanskih emanacija od Oca, kroz sukcesivna umnozavanja. Stvaranje je identicno sa padanjem u greh, a materijalni svet, koji je po svojoj sustini zao, bio je stvoren i preuredjen od zlog boga Demijurga.
Logos - Spasitelj nije isti sa Bogom - Tvorcem, nego je duhovna emanacija koja je prosla kroz Djevu Mariju; nije umro fizicki i nije vaskrsao. Spasenje je cin samog otkrivenog poznanja, neophodnog za ponovno vracanje u harmoniju Plirome. Postoji sustinska nejednakost medju ljudima, posto samo duhovni gnostici poseduju znanje i jedino se oni mogu spasiti.
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Simon Mag (poznati i kao Simon Vraè ili Šimun Mag)
je bio zaèetnik gnostièkog uèenja, prema mišljenju ranih hrišæanskih pisaca. Još uvek nisu pronaðeni istorijski podaci o njegovom životu. Zna se da je bio iz Samarije, da je primio krštenje u vreme prve apostolske propovedi u svom rodnom kraju. Tu dolazi do prvih nesuglasica sa apostolom Petrom. Predanje kazuje o Simonu da je bio nepokajani i nepomirljivi neprijatelj apostola, pre svih apostola Petra. Zakljuèni èin prepirke Simona i apostola Petra bio je u Rimu.
Po predanju Simon je želeo da pokaže silu svojih magijskih veština, i da se podigne u vazduh pred mnoštvom ljudi pa èak i pred samim imperatorom. Tada je apostol Petar prouzneo molitvu Gospodu da jeretik bude posramljen, te da je tada Simon pao na zemlju i tako je poginuo. Uèenje Simona Maga do nas je došlo u krajnje zamršenom i protivreènom izlaganju. Jedno izlaganje njegovog uèenja postoji u "Filosofumenama" svetog Ipolita Rimskog.
Pored ovih gnostika, znacajno mesto u gnostickoj doktrini zauzimaju i Nikolaj (osnivac Nikolaita); Kerint (savremenik apostola Pavla); Menandar (iz Samarije); Satornil (iz Antiohije); Karpokrat; Kerdon; Pont; Vardesan.
*toliko od mene za sad na ovu temu...
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Sve zvanicne religije imaju slicne ciljeve i imaju dosta usaglasene programe delovanja..sve podsticu humanost,dobrotu,prave vrednosti.. Da li i jedna ovih religija propoveda ovaj uzas koji se desava svugde oko nas? Kako to da se sve ovo oko nas dogadja pored toliko vernika i sledbenika svog ispravnog puta? Sta se to dogadja i zasto? Kako verovati onda!? Ja imam svoje stavove i verujem u nesto/nekoga sto se ne zatvara u sakralne objekte i cije ideje mi ne mora niko prevoditi sa nebeskog jezika.. mislim da nije tesko i nije gresno biti dobar i human i bez pomenutih posrednika-medija izmedju nas i boga, ovako smo mu blize i neposrednije.
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Postoje razliciti valeri pravih vrednosti u pojedinim religioznim pravcima...a, neke od vodecih cak i ne propagiraju apsolutno dobro!
Dopada mi se tvoje misljenje, koje si lepo srocio u sl. recenicu: "Kako to da se sve ovo oko nas dogadja pored toliko vernika i sledbenika svog ispravnog puta?"
Jedina ne pobitna istinita je da nam je Bog dao "Slobodu Izbora" ipostojanja. Rodjeni smo u atmosferi slobode! Sloboda je vrtoglavi dar!!!
Svako od nas zna sta je dobro a, sta lose. Svako od nas oseti ukoliko gresi. Samo je pitanje ko je i koliko iskren prema sebi samome.
Vera je preobrazaj nacina covekovoga zivota! Dubinsko poverenje u istinitost i ne pokolebljivost reci Bozije. Dakle, ne postavlja se pitanje izbora ili delovanja prednosti izmedju dogme i etosa, vere i zivota, teorije i prakse nego je i jedno i drugo neophodno.
To sto neko ide u crkvu, znaci sta!? Moze se on deklarisati kako god hoce, zar ne!?
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Nismo rodjeni kao sledbenici nekog pravca religioznosti.. po meni svako treba da izabere put i oblikuje u sebi i za sebe spoznaju boga/prirode/vrhunskog "bica"..ili sta vec. Onoga ko je zle prirode i izopacenog uma, ni jedna crkva ne moze izvesti na pravi put.. mnogi su i u ime religije cinili uzasna zlodela! I neki celnici u tim religijama su takve stvari podsticali! Jedna zvanicna religija cak,u svojim svetim,temeljnim knjigama,podstice svoje sledbenike na zlobno ponasanje prema sledbenicima drugih religija i na kriminal! Mislim da je "bog" u svima nama i da mi svojim delima i ponasanjem treba da pokazemo da smo dobri ljudi, i da pokazemo da je nasa religija ona prava,ma koja bila,to jest,ma kako je zvali.
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Petre, te religije koje si gore naveo po meni više ne spadaju u religije veæ se preobrazuju u sekte ako to veæ nisu....
Ne mora niko da bude religiozan da bi bio dobar i ispravan...
Nekima religija pomaže da veruju u sebe i podiže im samopouzdanje, nekima to nije potrebno i veruju u svog Boga iz drugih razloga a neki su jednostavno tako vaspitani da budu religiozni. To je izbor nas samih.....
Svi mi verujemo u jednog Boga jer jedan samo postoji samo što su mu razlièiti narodi dali drugaèija imena...
----------------- "Ne bojte se života, verujte da vredi živeti i vaša æe vera pomoæi da to postane istina."
Pitanje naznacenja nasega zivota je od najvece vaznosti. Pitanje smisla naseg bivstvovanja na zemlji, takodje. Ukoliko ne zauzmemo pravilan stav o ovome osnovnome pitanju, svakako da cemo promasiti i u drugim aspektima svoga zivota.
Kroz celu istoriju crkve, posebno u nase dane a, tako ce na zalost biti i u buduce ce postojati taj problem vandalizma i pohote. Zauvek ce postojati problem te ne doslednosti vernika pred Bogom, pred nasom savescu, pred drugim ljudima i pred onima koji ne veruju ili ne zele ili ne mogu da veruju.
"Mislim da je "bog" u svima nama..."
Bog obitava u tvari, svetu, istoriji i zivotima ljudi kroz svoje nestvorene energije.
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Sto se tice hriscanstva kao vere(a ne kao nastavka Hristovog puta), smatram da je temelje izgubilo Nikejskim saborom 325.g.n.e(upravo kada je i ustanovljeno,ovakvo kakvim ga sada poznajemo)! Razlog za to vidim u tome sto je tada istorijski Hrist razmenjen za novac i moc, a novoustanovljeno hriscanstvo postalo plagijat paganskih obreda i kultova "promesan" sa cenzurisanim mitovima o Hristu... tada se hriscanstvo odreklo Hrista, a cara Konstantina ustanovilo kao Mesiju!?
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Ako je temelje izgubila vec na prvom Nikejskom saboru, zasto je sazivano jos onih sest ?! Cemu oni? Cemu kanoni i dogme donesene tu? Cemu zivot izgubise toliki hriscani (monasi, neki od sadasnjih svetitelja) u periodu ikonoklazma!?
"...istorijski Hrist razmenjen za novac i moc, a novoustanovljeno hriscanstvo postalo plagijat paganskih obreda i kultova "promesan" sa cenzurisanim mitovima o Hristu... "
Volela bih da mi ovo pojasnis, ako zelis posto koliko god se trudila sagledati smisao ne moguce je, a da ne dodjem do pogresnog misljenja.
A, zaista ne znam za taj istorijski podatak da se hriscanstvo odreklo Xrista i usvojilo bara Konstantina!???
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Previše literatura ima vezano za ovu temu, mnoge od njih pišu o hrišæanstvu ali ga prikazuju na razlièite naèine ili imaju razlièite istorije. Èak se i neke biblije razlikuju. Ja lièno nisam imao vremena da ih èitam ali æu to uraditi kada budem siguran koja je od njih najtaènija da ne bih bio pogrešno informisan...
----------------- "Ne bojte se života, verujte da vredi živeti i vaša æe vera pomoæi da to postane istina."
Crkva se odrekla ISTORIJSKOG Hrista, a Konstantin je prigrabio sebi sve karakteristike Mesije, uzdignut je u bozanstvo,spasitelja! "Rimska rasprodaja Hrista" u zamenu za novac i moc se desila kada je Konstantin ponudio izvesne ustupke Crkvi u zamenu za POPUSTANJE U DOGMI!? Nije preostao ni jedan Novi zavet iz prenikejskog vremena! Tad je ustanovljena univerzalna Biblija, "Vulgata" koja se i dan danas,iako maksimalno iscenzurisana,smatra dogmatski najprihvatljivijom,nepromenjena! U Nikeji je Hristova bozanstvenost USTANOVLJENA GLASANJEM!!! Vezano za "plagiranje",isuvise je slicnosti i podudarnosti sa ranijim kultovima, iz mitraizma narocito. Najblizi primer nam je Hristovo rodjenje-Bozic, podudaran datumom sa "radjanjem nepobedivog Sunca", Sol Invictus,paganskim kultom boga Sunca...mnogo jos stvari vezanih za ranije religije, je direktno preuzeto-bezgresno zacece,vaskrsnuce..
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Za sebe mogu reci da sam izuzetno pobozan ali umereno religiozan(RKC smatram samo mocnom i uticajnom organizacijom, a nasu SPC-jednom lepom,tradicionalnom institucijom u kojoj izuzetno cenim misljenja trojice vladika i, naravno,neponovljivog i genijalnog- Nj. S. patrijarha srpskog, Pavla).
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Svako od nas zna sta je dobro a, sta lose. Svako od nas oseti ukoliko gresi. Samo je pitanje ko je i koliko iskren prema sebi samome. Vera je preobrazaj nacina covekovoga zivota! Dubinsko poverenje u istinitost i ne pokolebljivost reci Bozije. Dakle, ne postavlja se pitanje izbora ili delovanja prednosti izmedju dogme i etosa, vere i zivota, teorije i prakse nego je i jedno i drugo neophodno.
To sto neko ide u crkvu, znaci sta!? Moze se on deklarisati kako god hoce, zar ne!?
DOGMATIZAM VERE JE U NEKU RUKU ISTI KAO I DIGMATIZAM NAUKE.Kao što su neke verske dogme osporene tako su osporena i neka nauèna saznanja. Kad bi ljudi znali da Bog postoji,to bi bila èinjenica a ne vera. Verujem,ne zato što znam veæ zato što želim da verujem i ne mogu da prihvatim da posle svega bude ništa. MATERIJA JE NEUNIŠTIVA I SAMO PRELAZI IZ OBLIKA U OBLIK PA ZASTO NE BI I DUSA ÈOVEKOVA.
Ovi danasnji popovi su mi se zgrozili da je to strasno
Religiozna sam... "Moj" Bog nema personalnost, oblik, rasu, pol, kulturu, boju itd Idem u crkvu, kad ja to pozelim, bez obzira da li je neki praznik ili ne. Bila sam u Katolickoj crkvi u kojoj je kao i u Pravoslavnoj, osecaj bio isti: neopisiv mir i spokoj. Volim da posetim i druge verske objekte jer mislim da cu i u Sinagogi ,Dzamiji ili Budistickom hramu, koje svaki vernik posecuje da bi pronasao svoj duhovni mir, osetiti velicinu i svetost mesta. Iako verujem da vera nije vezana za objekte, u Boga se veruje-svuda, moliti se mozemo-svuda. Znam da u svakoj veri postoji pandan na 10 Bozijih zapovesti, koje postujem i maksimalno se trudim da primenjujem.
----------------- ... Ne teèe to reka, veæ voda! Ne prolazi vreme , nego mi!! ’’ ...
U pravoslavnoj crkvi se oseti prisustvo Gospodnje, ali to ne pripisujem ovakvima koje je t.o. navela, takvi Gospoda nisu mogli dovesti na to mesto... On je tu zbog stada, a ne zbog takvih... Ne samo sekte, nego i neke priznate religije explicitno pozivaju na zlo i na nasilje prema "nevernicima"!
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
"Neke se pojave mogu razumeti samo srcem", pa tako i postojanje Gospodnje... Religioznost,odlazak u crkvu..isto je sto i odlazak u skolu: mozes puno toga da naucis, ali tvoj je izbor da li to i hoces. Onoga ko ne zeli- ni najbolji "nastavnik" nece nauciti, a onaj ko zeli- lako ce naci skolu.
----------------- ς umetnost je duga, a zivot kratak ς
Coveku je potrebno da veruje u nesto , po meni crkva (ma koja)zloupotrebljava covekovu veru.
ja licno verujem u nekog stvoritelja ma kako ga zvali, neverujem u evoluciju. u crkvu neidem jer je previse licemera u njoj negde u bibliji stoji otprilike ovako: drazi su mi nevernici od laznih vernika. sto po meni ima smisla
----------------- bolje je biti medju progonjenima,nego medju progoniteljima
Gospoda sami otkrivamo. Citajuci Sveto pismo, nailazimo na dosta kontradiktornosti, jer je to ljudskih ruku delo. Gospod je govorio kroz pero autora, ali isto ovako kao sto govori kroz nase pisanije! Nas je izbor sta cemo prihvatiti. I naravno da nam nece i ne sme jedan pojedinacni svestenik kvariti veru koja je u nama. Izmedju vernika i Boga nema posrednika! Oni su samo ’folklor’ i sluzbenici koji za to primaju platu, i zato ne mogu da nam otmu sustinu.
----------------- ς umetnost je duga, a zivot kratak ς
Proichitala sam nedavno neshto lepo u jednoj knjizi, evo i vama jedan mali deo nije mi se za sad dalo sve nakucati , mozda kasnije nastavim...
Borba za veru
Srbine brate, tebi se obracham da te neshto upitam. Ne ustavljaj volove tvoje i ne zadrzavaj plug tvoj. Na pitanje moje mozesh odgovoriti oruchi.
Ne pitam te za put, da bi morao dichi ruku sa pluga i pruziti je u pravcu puta. Ne ishtem ti vode, da bi morao prestati sa oranjem i povesti me na izvor. Gle, ti ceo dan oresh i ceo dan mislish, i misli tvoje ostaju zatvorene unutra u tebi. Hocu da te upitam o nechem shto je unutra u tebi, na shto mi mozesh odgovoriti drzechi ruke na plugu i koracajuchi lagano brazdom na volovima. - Da li josh gori kandilo vere unutra u dushi tvojoj? - Da li imash dovoljno ulja u kandilu tvome, i da li je svetlo unutra u dushi tvojoj? Srbine brate, gori li u tebi kandilo vere? To je moje ptanje, i to sam te hteo pitati, ali ne u ime moje nego u ime roditelja tvojih koji te verom Xristovom krstishe i krvlju Xristovom prichestishe; I pitam te u ime djedova i pradjedova tvojih, koji iz prepunog i plamenog kandila vere svoje nalishe i zazegoshe kandilo vere u dushi tvojoj; I pitam te u ime onih daljnih predaka tvojih koji u ropstvu od pet stotina godina pod turcima ne dadoshe da se kandilo vere u njima ugasi; kada se za pola hiljade godina beshe ugasila srpska sloboda i drzava, jedino sto oni odrzashe neugasheno to jer kandilo vere u dushama njihovim itd by Episkop Nikolaj
Kako ne bih bio pogresno protumacen, dodacu: Ne mislim da Bog ne postoji! Ne mislim da je verovanje nesto lose! Ne mislim da je Isus Hrist izmisljen! ... Naprotiv! Ali mislim da Crkva MORA postati flexibilnija jer ce pomenuto kandilo vere prestati da gori u mnogima!!! Koga jos Crkva u danasnje vreme moze ubediti u bezgresno zacece? Koga moze ubediti u uskrsnuce? Koga moze uveriti u svemoc i bezgresnost Gospoda? Zar Crkva treba da tapka u mestu 17 vekova, tj. od kada je hriscanstvo ustanovljeno? Zasto uopste neke stvari mistifikovati bez potrebe?
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Sakupio li si pristalice Neopaganizma, do sad ili !? Posto vidim da se idalje boris sa apokrifnim izvorima i etimoloskim apaks legomenama moram pitati, ne zameri . Aman nema mistifikovanja, samo factum !
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
’Konstantin (car) je otelovljenje Logosa’,- episkop Cezareje, Euzebije... Kakav neopaganizam? Kako je crkva funkcionisala dok jevandjelja nisu napisana? I ne napadaj odmah, nego ’factume’ iznesi! Najlakse je nesto proglasiti za jeres, samo zato sto ti nije po volji.
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Ako su tebi prihvatljiva CETIRI CENZUROM ODABRANA jevandjelja, i ako je Isusova bozanstvenost odlucena PROSTIM NADGLASAVANJEM na Nikejskom saboru... a da pri tome zatvaras oci pred istorijom i logikom...
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
lilien, nemoj te upitnike, nego uci ove strane jezike pa ces je razumeti... mene taj jezik ne zanima i ocekujem odgovore na svom jeziku jer zelim da mi se obrati kao pripadniku stada, kao najprostijem ’ovis aries’-u, kako bih razumeo! ...ali, izgleda da ne moze bez mistifikacije...
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Moj put do BOGA je bio malo bolan.A bez nevolje,nema bogomolje,rekose opitni ljudi! BOG se srcem spoznaje,i nikako drugacije. Ako se uverim u nesto,kroz svoje iskustvo,nista me ne moze pokolebati.Zbog takvih iskustava,svetitelji su odlazili sa pesmom na usnama u smrt! Jer,telo se moze ubiti,ali ne i dusa!
Slazem se sa religioznoscu, i sam sam, u neku ruku, ’verujuci’, ALI ne verujem bez ’pokrica’! Ako verujem u Gospoda, to ne znaci da moram slepo i bezumno verovati pricama o Njemu! Ljudi svasta govore i svasta pisu, pa tako i Sveto pismo. Neverovatno je samo kakve se sustinske greske prave SAMO U PREVODU Svetog pisma... Ja licno sebi ne mogu da dozvolim da uskratim pravo na svoje vidjenje svega toga, i da slepo verujem tudjim, ljudski gresnim, pricama i pisanijima...
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Klasican primer NEVERNOG TOME!!! Tek kada je dodirnuo Hristove ruke,na kojima su bile rupe od eksera,Toma je poverovao da je HRIST VASKRSAO!I tada rekao:"Gospod moj i Bog moj." Ali,Gospod kaze:"Blago onima koji ne videse,a verovase."
’Neverni Toma’!? Juda as known as Toma, kao Isusov brat blizanac (’toma’) je vrlo dobro znao stvari o kojima ovde raspravljamo, te nije imao razloga za ’neverovanje’... ’Uskrsnuce’ se moralo ODIGRATI kako bi se ispunila starozavetna prorocanstva, inace bi mit o Hristu, i njegov dalji uticaj na istoriju, bio okoncan! ...a Juda ’izdajnik’ je zrtva ostvarenja tog prorocanstva! Ako je Isus znao da ce biti ’izdan’- zasto to nije sprecio?
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
"Ali ne verujem bez pokrica."Samo sam se nadovezala na vase reci,gospodine Petre,jer i apostol Toma nije verovao dok nije video rane Isusove! Pa,sami ste dali odgovor u poslednjoj recenici,zasto Isus nije sprecio Judinu izdaju!!! Zar ne shvatate?
Ja sam pripadnik ’stada’, skromnih intelektualnih kapaciteta, te s toga ovako zakljucujem. Religija treba da bude razumljiva bas za ovakve, te je ja tako i posmatram- bez puno mastanja, mistifikacije... Meni licno, kao verniku, ni malo ne smeta ako se Hristov zivot demistifikuje, i saznamo sto vise o njegovom zivotu, borbi, porodici...
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
"razumna sumnja"...hm...shta li je to? Sumnja moze da bude rezultat neznanja...bojkot ..strah od novoga ili"staroga" -nedovoljno objashnjenog ili vekovnim "realnim" prenoshenjem istine kreirane po nahodjenju tadashnjih "umnih" i jedinih pismenih -crkvenih veledostojnika... No i danas postoje sumnje i polemika o verodostojnosti crkvenih dokumenata....Necu novo reci ako ponovim da istoriju pishu pobednici...Niti tumaciti ili naklapati o crkv. knjigama...Potrajalo bi...Ovako ..samo cu da iznesem svoju emociju:
Bozanstvo je JEDNO..energija svemira satkana u vrh piramide postojanja......Ljubav...pravda...postovanje...
----------------- Zaviri u svoje srce, mozda te iznenadi lepota
Bog stoji pred vratima naseg srca i kuca.Ako mu otvorimo vrata,uci ce,ako li ne otvorimo,nece na silu!!! Samo cisti srcem ce Boga videti!!! I osetiti,pre toga. Neuki ce pre Boga spoznati,od tzv.umnih.Njima nisu potrebne razumne sumnje da bi tvorili volju Bozju.
Ne stoji pred vratima...vec je u srcima sviju nas kao jedina emocija (LJUBAV)koju moramo spoznati pre ili kasnije...skidanje koprene sa ociju .."mraka"..neznanja i zabluda....vlastitim dodirom "OSETITI" zivot oko nas...biti svestan postojanja ...sebe i NJEGA u nama..a to je neminovnost.....najtezi je put otkrovenja... "put kojim se redje ide"...je jedini put za spoznajom identiteta...i nesebicnom predajom sebe ..svima...svemu...i svega -nama...
----------------- Zaviri u svoje srce, mozda te iznenadi lepota
Naravno da ne verujem,sve te priche su smeshne,xa xa :D Ne smetaju mi vernici,oni PRAVI vernici kojih ima veoma malo,gadim se ljigavih osoba koje kao veruju u neshto chisto priche.Religije su nanele mnogo zla chovechanstu!
Bog nam je dao slobodu da odlucimo,hocemo li ga pustiti da udje pod krov nase duse.Da je u srcima sviju,ne bi bilo zla na Zemlji!U srcima mnogih,nema Boga ,nema ljubavi!!! Ali,ON strpljivo ceka,da se covek prene iz sna grehovnog.Da otvori vrata svoje duse za NJEGA. Da je Bog hteo coveka bez slobodne volje,SVI BI BEZUSLOVNO BILI DOBRI!!!
Coveku dati slobodnu volju? I geniju i ludaku i dobrotvoru i masovnom ubici? Ni sam Bog nema pravo da na racun nevinih ludacima daje slobodnu volju! Zasto je Sodomu+Gomoru sprzio, a nije ih ostavio na ’slobodnoj volji’? Da je zaista svemocan i dobar, mnoge zle stvari bi sprecio! Kako onda verovati da ce nama pomoci u nevolji? Ako mi neko (prvenstveno lilien i arabel) odgovori na pravi nacin na ova pitanja, ovde pred svima, ja ovakav, gresan, odlazim tamo gde one nikada nece nogom krociti (eto i tu apsurda), na to prelepo sveto mesto, Agios Oros.
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Bog je ostavio coveku da bira,hoce li biti s Njim,ili sa satanom.Nije hteo da covek bude kao lutka na koncu,kojom ce On upravljati.Ostavio je coveku slobodu izbora. Pre nego sto nastavim,hoces li mi reci,da li se pricescujes? Jer,ukoliko se ne sjedinjujes sa Gospodom Isusom Hristom kroz Sveto Pricesce,ne mozes shvatiti ono sto kazem.Ako li jos nisi primio pecat dara Duha Svetog,jos vise ce ti biti nebulozno ovo sto pisem. Boga mozemo spoznati,tek onda kada prisustvujemo Svetoj Evharistiji.
Petre...vidim ja da cesh morati da "skoknesh" do Hilandara....
Samo VERA da ON postoji(bilo koja forma) ce ti pomoci u bilo ccemu...naravno..smirenost je osnov svakog reshenja i strpljenje... No ...probaj....ne tumaccci.ne istrazuj i ne ccitaj previshe...manje cesh onda verovati...osnovna je zakonitost...i SLUSHAJ..tumace-popove...oni su shkolovani i najmerodavniji da prenesu DOBROTU I PRAVICNOST i.....morash da proverish prethodno cenovnik...ako imas vishe zahteva...da ne ostanesh uskracen odgovora....
Malo vishe sarkazma...no ON ce me shvatiti......
----------------- Zaviri u svoje srce, mozda te iznenadi lepota
zasto da ili ne,verovati ili neverovati,kada cemo shvatiti da nepostoji crno ili belo vec je sivo i to toliko sivo da mi je vise muka od sivila i potrebom za verovati ili ne
----------------- bolje je biti medju progonjenima,nego medju progoniteljima
Pred Bozji sud cemo svi!Svako ce odgovarati za svoje grehe.A odgovornost svestenstva ce biti veca,jer su se prilikom rukopolozenja obavezali Bogu,da ce se truditi da drze zapovesti,i da ce poverenu im pastvu uciti reci Bozjoj.I oni su,iako svestenici,podlozni uticaju djavola,ali,nikoga ne treba osudjivati,vec se truditi da sebe cuvamo od greha.Cak,i da gresi svestenik,ne treba ga osudjivati.Ima on nad sobom Oca nebeskog kome ce u dan Strasnog suda ,morati da da odgovor za sve sto je cinio.,Mozda ce se opravdati pokajavsi se pre smrti za svoje grehe,ali,oni koji su ga osudjivali,mislice da su radili ispravno,i nece se zbog toga kajati,pa ce otici sa ovog sveta nepokajani.A veliki je greh,osudjivati druge.Treba im na blag nacin reci da grese,potruditi se da brata svog ispravimo,ali NE OSUDJIVATI!!!
Coveku dati slobodnu volju? I geniju i ludaku i dobrotvoru i masovnom ubici? Ni sam Bog nema pravo da na racun nevinih ludacima daje slobodnu volju! Zasto je Sodomu+Gomoru sprzio, a nije ih ostavio na ’slobodnoj volji’? Da je zaista svemocan i dobar, mnoge zle stvari bi sprecio!
Slobodna volja je data da se cine dobra dela, da svet ostane onakav kakav ga je Bog stvorio, a ne onakav kakvim ga zele pojedinci promeniti s pomoc zloupotrebljavanja njegovog poverenja tj »slobodna volja« …Djela pojedinaca i ono u shta su se oni/neki/mozda i mi sami promenili nemozesh prepisivati Bogu… Shta se tiche sprechavanja, Bozje carstvo slozila bi se sa ostalima shiri sa nashim strpljenjem i verom. Samo me interesuje, koji bi ti nachin odabrao za dokazivanje istinute vrednosti dobroga kod neke osobe, ako ne tako da joj ponudish svoje poverenje, ili ipak ti radish to na drugi nachin?
” Carstvo nebesko je slicno coveku koji je posejao dobro seme na svojoj njivi. Ali kada su ljudi spavali , dodze njegov neprijatelj i poseja kukolj sred psenice i ode. A kada usev iznice i rod donese , tada se pokaza i kukolj. A domacinove sluge pristupise mu i rekose mu: «Gospodaru, zar nisi posejao dobro seme na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj? » A on im rece: «Neprijatelj je to ucinio. » Sluge mu pak rekose : «Hoces li dakle da odemo i da ga saberemo? » A on im rece : «Ne, da ne biste skupljajuci kukolj iscupali zajedno sa njim i psenicu. Ostavite neka oboje rastu zajedno do zetve; i u vreme zetve reci cu zeteocima : «Skupite prvo kukolj i svezite ga u snopove da se spali, a psenicu snesite u moju zitnicu”» (Mat.13:24-30).
Xrist tumaci; “ Sejac dobrog semena je Sin covecji ; njiva je svet ; dobro seme - to su sinovi carstva; a kukolj su sinovi zla, a neprijatelj koji ga poseja jeste dzavo; zetva je kraj sveta, a zeteoci su andjeli. Kao sto se kukolj skuplja i vatrom spaljuje , tako ce biti i na svrsetku sveta. Poslace Sin covecji svoje andjele i pokupice iz svoga carstva sve sablazni i one koji cine bezakonje i bacice ih u pec ognjenu ; onde ce biti plac i skrgut zuba. Tada ce pravednici sijati kao sunce u carstvu Oca svoga. Ko ima usi neka slusa” (Mat. 13:37-43).
Veliko je slavlje na Nebu kada se gresnik pokaje.Bog voli sve ljude,jer su njegova deca,i ceka da se urazume oni koji grese.Mozda po nasim merilima to traje dugo,ali,Bog zna zasto ceka!Za Njega je svaki covek dragocen!I On ne zeli da delo ruku svojih satre.I voli nas vise nego mi sami sebe!
Neko ne mora fizicki da kroci na Svetu Goru,ali to ne znaci da ce njegov duh plamteti manjom ljubavlju prema Bogu!I mi imamo srpsku Agios Oros,gde i zene mogu ici!
U pravoslavnoj veri,poslusenije i smirenije je problem svih ljudi. Verujem onako kao mislim da treba. Postujem veroispovest drugih. Hrist je rekao: "Ne pravite mi hramove." Svake veceri kada legnem, okrenem celodnevni film i znam sta me ceka kad se probudim, a kada se probudim, pogledam se u ogledalo i pozdravim sebe takvu kakva jesam. Rec...svaka izgovorena, nosi svoju tezinu...
...Bog je veliki...nadzivece nas...govorila je Svetlana iz Perinih Mostarskih kisha
Ma dajte... molim vas... Objasnite to na taj nacin roditeljima one curice iz Batajnice sto su je avio-bombama ubili ’Milosrdni andjeli’ ’99.-e godine... Mene skromni intelektualni kapacitet ogranicava da vas razumem. Ja ne kapiram te izraze ’Bog je za sebe ubrao najlepsi cvet’... i tome slicno. Ako mu se vec nesto bralo, zasto umesto tog ’cveta’ nije sa njive pocupao sav korov i spalio ga? Ne mora On da se pridrzava textova iz Biblije, valjda ima apsolutnu autonomnost u odlucivanju!? Da sam ja Bog, sa svim njegovim mocima koje mu pripisujete, u roku od sat vremena bih planetu Zemlju pretvorio u raj, i ne bih nikome dozvolio da pati...
----------------- Haljinicu boje lila O Ti si dušo oblaèila
Bog je i smestio coveka u Raj!!! Zar Ga sada kriviti zbog ljudske gluposti??? Da je imao mrvicu pameti,covek se nikad ne bi nasao van Raja!!! Ali,covece,snosi sada posledice svoje nepromisljenosti!!! Bog je coveku dao Raj,ali,doticni je izabrao pakao!!! Sloboda je vrlo nezgodna stvar,nije za svakoga!!! A Bog je verovao coveku,i eto,kako je covek upotrebio svoju slobodu-SEBI NA STETU!!!
V = 5 F = 0 D = 500 I = 1 I = 1 + E = 0 C = 100 + L = 50 I = 1 + A = 0 I = 1 ________ R = 0 I = 1 501 I = 1 _______ U = 5 53 S = 0 ________ 112
112 + 53 +501 = 666
VICARIUS FILII DEI (ZAMENIK SINA BOZJEG) PISE NA PAPINOJ KRUNI . SVI ZNATE RIMSKE BROJEVE ! KAKVE LI SLUCAJNOSTI , ZBIR BROJEVA DAJE REZULTAT 666 (BROJ ZVERI) . Pravoslavci osvestite se,i mislite o tome . Takodje mislite i o ekumenima !!!
Jovan bogoslov je napisao u Otkrivenju koje je dobio od Isusa Hrista (poslednja knjiga Svetog Pisma) par stotina godina pre pojave prvog pape da su broj zverin i broj èovekov isti-666.to nema matematièke šanse da to bude sluèajnost! veæa je verovatnoæa da nekoliko puta zaredom dobijete 7 pogodaka na LOTOu.i to je pravi dokaz da je Biblijski Bog pravi Bog,Sveta Trojica,Bog Otac,Bog Sin i Bog Sveti Duh!
Ruska Pravoslavna Crkva 100 miliona Rumunska Pravoslavna Crkva 20 miliona Antiohijska Patrijarsija 14 miliona Grcka Pravoslavna Crkva 9 miliona Srpska Pravoslavna Crkva 8 miliona Jermenska Pravoslavna Crkva 8 miliona Bugarska Pravoslavna Crkva 6 miliona Carigradska Patrijarsija 4 miliona Koptska Crkva 3 miliona Gruzijska Crkva 1 milion Poljska Crkva 1 milion Jerusalimska Crkva 0,13 miliona Ostalo 1 milion
Ruska Pravoslavna Crkva 100 miliona Rumunska Pravoslavna Crkva 20 miliona Antiohijska Patrijarsija 14 miliona Grcka Pravoslavna Crkva 9 miliona Srpska Pravoslavna Crkva 8 miliona Jermenska Pravoslavna Crkva 8 miliona Bugarska Pravoslavna Crkva 6 miliona Carigradska Patrijarsija 4 miliona Koptska Crkva 3 miliona Gruzijska Crkva 1 milion Poljska Crkva 1 milion Jerusalimska Crkva 0,13 miliona Ostalo 1 milion
Ruska Pravoslavna Crkva 100 miliona Rumunska Pravoslavna Crkva 20 miliona Antiohijska Patrijarsija 14 miliona Grcka Pravoslavna Crkva 9 miliona Srpska Pravoslavna Crkva 8 miliona Jermenska Pravoslavna Crkva 8 miliona Bugarska Pravoslavna Crkva 6 miliona Carigradska Patrijarsija 4 miliona Koptska Crkva 3 miliona Gruzijska Crkva 1 milion Poljska Crkva 1 milion Jerusalimska Crkva 0,13 miliona Ostalo 1 milion
za Dylana_doga................................................ako nisi našo u novomonda traži u starom........ako nema ni tamo onda trži dalje ima još božjih knjiga
Dela Svetih otaca. Primer- Sv.Serafim Sarovski,Antonije Bogonosac,Nektarije Eginski,Atanasije Veliki,Jovan Zlatousti,Vasilije Veliki,Jovan Lestvicnik... Ako je neko na putu vere,trudi se da je bolje upozna!!!
Jednom sam svog duhovnog oca(sveshtenika) pitala da li se ja pravilno molim Bogu ,jer ne znam napamet sve molitve napisane u molitveniku ... Odgovorio mi je ...prava molitva je ono iz tvog srca sto izlazi....
Verujem u Boga ,a crkva koja bi trebala biti Boziji hram (mirna sam kada sam tamo) nije Bog ...vode je ljudi isto greshni kao i svi mi sto jesmo josh po rodjenju ...
----------------- Ljubav je nepobediva ...njen je korak , kao korak vojske koja pobedjuje....
Samo je nebo dom ,tu cu se vratiti ... Tamo se necemo ,nikada rastati....
7 zeleci da budu ucitelji zakona,a nisu u stanju da razaberu ni sta govore ni sta uporno uveravaju. 8 Mi,naime,znamo da je zakon dobar,ako ga ko primenjuje kako treba, 9 znajuci ovo-da zakon nije postavlen za pravednika nego za bezakonike i nepokorne,bezboznike i gresnike,nepobozne i pogane,ubice oca i ubice matere,za one koji ubijaju ljude, 10 za bludnike,PEDERASTE, trgovce robljem,lazljivce,krivokletnike,i za sve drugo sto se protivi zdravoj nauci MOGU TI NACI JOS PRIMERA ZA PEDERE,AKO TREBA
mogu ti re svaka cast na ovu themu citala sam sta si o islamu pisala i samo mogu reci svaka cast,mnogo se siri o islamu da se Kuràn obnavlja ali to je laz Ako covjek zdrav razmisli nebilo koje religije i imalo vjeruje u Boga a da je citao Bibliju ili Kuràn obje knjige su slicne i zapovjesti..Samo sto danasnja omladina prepricava neke stvari a uopste nisu upuceni u vjeru..ja jesam muslimanka i citala sam Kuràn i Bibliju cak sam slusala price od jehovas svjedoke koji tvrde sasvim nesto u sta ja nikad vjerovat necu kao sto reko da sam muslimanka ali u Kurànu stoji da se nesmije svinjetina jesti i alkohol konzumirati ali koji musliman se drzi toga?? Kad je post mjesec Ramazana 60%posti 40% ne i to mi se naziva muslamnstvom od prestanka Rata naziva se Selam i Merhaba..Licno sam dozivjela na zadnji dan mjesec Ramazanskog posta djevojka koja je zavrsila Medresu uzima Pivo i uci Euzu-Bismillu jel to nasa vjera?? Sto se tice Pravoslavne vjere kako u Kurànu tako i u Bibliji stoji (Cuvaj Bracnu vodu) da se pravoslavna vjera ne drzi te zapovesti kao i muslimani isto.. Gdje stoji ubi neduznog covjeka,djete,zenu ili starije osobe??ali to ljudi cine nebitno koje vjere ne razmisljajuci da je ovaj zivot prolazan,ako vjerujes u Boga vjerovat ces i u dugi Zivot nakon smrti..Covjek se ne cjeni po vjeri vec po karakteru
U ime Boga,Opèeg Dobroèinitelja,Milostivoga! Hvala Bogu,Gospodaru svih svjetova!Sveobèem Dobroèinitelju,Milostivome!Vladaru Sudnjeg dana!Samo Tebe obožavamo,i samo od Tebe pomoè tražimo!Uputi nas na pravi put!Na put onih,kojima si dao Svoje blagodati!A ne na put onih,na koje si se Ti rasrdimn,niti onih,koji su zalutali! AMIN
U ime Boga,Opèeg Dobroèinitelja,Milostivoga! Hvala Bogu,Gospodaru svih svjetova!Sveobèem Dobroèinitelju,Milostivome!Vladaru Sudnjeg dana!Samo Tebe obožavamo,i samo od Tebe pomoè tražimo!Uputi nas na pravi put!Na put onih,kojima si dao Svoje blagodati!A ne na put onih,na koje si se Ti rasrdion,niti onih,koji su zalutali! AMIN
Niko NE Mora da plati bilo sta svesteniku.Ima nacin na koji se sve placa, a to je odlazak u eparhiju (moja eparhija je Zicka u Kraljevu).Tamo platite taksu za blo sta sto vam je potrebno u priznanicu pokazete svesteniku.Ne vole bas svesteneci bas mnogo to ali sta ces...zivot je to Mozete uraditi to i putem telefona ako vam je eparhija daleko.crkva ima cenovnik ali sa mnogo nizim cenama od svestenickih. Verujem u Boga ali ne verujem u svestenika.isus je rekao :Ne pravite mi hramove!!!"gde pale svece ljudi koji zive na visokim planinama i nemaju crkvu na 100 km od sebe??Pale ispred kuce, bilo gde..Sta jedu oni koji slave sv.nikolu a nemaju gde da kupe ribu?Jedu sta imaju i spremaju sta imaju.Mislim da svako veruje kako misli da treba i niko pri tom ne gresi sigurno.Bog je veliki i na vreme posalje opomene.
Ljudska je dusa Slicna vodi S neba silazi K nebu se penje I opet dole Na zemlju mora U vecnoj meni.
Tece s visoke Strme hridi Cisti mlaz Tad prsti ljupko U oblacnom talasu Spram glatke stene I lako docekan Prozracan, struji Tiho sumoreci U daljinu. Strese li grebeni U susret slapu, Peni se srdito S kama na kam U ponor.
U plitku koritu Sunja se travnjakom A u mirnu jezeru Pasu svoj lik Sva zvezda.
Vetar je ljupki Ljubavnik talasa Vetar s dna mesa Zapenjene talase. Duso covecija Kako si slicna vodi! Sudbo covecja, Kako si slicna vetru!
J. W. Goethe
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Kada se neki ne bi trudili da blate ono sto im je jos nepoznato,mozda bi nesto i naucili od onih koji su vec na tom putu.Zato se vrlinski ljudi i povlace,jer ne zele da gube energiju sa nerazumnim i tastim osobama,koje misle da su mudre,a ustvari su lude u ocima Bozjim!
Naravno Lili, ali ocegledno mi smo jedina nacija koja se stidi svoga ! Jer one koji idu u crkvu smatramo nazadujicim i ogranicenim, sto je daleko od istine ! Akoliko je meni poznato u svim drugim religijama se od malih nogu usadjuje vera, bilo putem porodicnog primera, bilo poput raznoraznih internata kod Judeja, muslimana, katolika...
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
ne znam shta radi tema "Religija", kao i tema "Pravoslavlje" u delu foruma koji je naslovljen "Astrologija, metafizika, magija...", al’ o tome sam vec jednom pisala.
ne znam - ima li svrhe i ovo da napishem, ali, eto, hocu...
elem, uzasno je degutantno, prostachki, nekulturno, a ponajvishe bogohulno praviti bilo kakve asocijacije i aluzije na temu tucanja i farbanja jaja. farbanje i tucanje jaja je jedan mnogo lep obichaj kod hriscana. a svake godine u periodu oko najveceg hrishcanskog praznika, i u svakodnevnom zivotu, i na chatu svedoci smo (a veliki broj vas - i uchesnici) poganog nazovi humora na tu temu. jadno je to i bedno. imate vi, Bogu hvala, mozga za kvalitetniji humor. ne pocenjujte sebe.
’aj’ uzdravlje.
----------------- ko hoce - trazi nacin, ko nece - trazi razlog
Ali prelaziti "granice", gaziti, pluvati, ne poznavati pojmove i pritom frljati se sa njima, zaista cemu !? Ajde lepo razgranicite sami sa sobom ko ste i sta ste...cemu pripadate u dubini svoga bica pa onda nesto i reciti- zapravo obrazlozite.
----------------- *** Prisutna kao svetlost bez glasa ***
Verujem u Boga, ali ne verujem da je on jedno biæe, dugobradi starac na nebu. Verujem da je ono što ljudi nazivaju Bogom u svima nama. Verujem kako su Isus, Muhamed, Buda i svi ostali bili potpuno u pravu. Pogrešili su samo ljudi koji su prevodili i tumaèili njihove poruke.
Džon Lenon
----------------- Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
eh... a ja æu tumaèiti tvoju Lenone, a ti razmisli zašto?
Zato što si živ jer verovao nisi u starca duge brade, a jesi u dobrotu meðu ovozemaljskim srcima.
Bog jeste biæe, ali ne ljudsko veæ Božansko, i ima moæ da stvara iz sebe Samog kako božansko, tako i ljudsko. Sve što si uradio i još uvek èiniš, èiniš po Njegovoj promisli, jer On je tvoj jedini Gospodar, a da li ti to prihvataš ili ne prihvataš, veruješ ili ne veruješ neæe ama baš ništa promeniti kada je konaèni cilj u pitanju, ali hoæe puteve i zato su èudni putevi Gospodnji. Jesu svi pomenuti su bili potpuno u pravu, kako si i sam zakljuèio, ali pre svega za tebe samog, jer oni drugi koraèaju svojim putevima. I nisu oni mogli pogrešiti jer sada i sam znaš da je sve samo privid, a da ta jedna ruka koja je u svim postojeæim srcima ustvari svime upravlja. Po njenom dirigovanju svi oni prevodiše i tumaèiše, jer nekome to beše kazna, dok drugome nagrada, a u biti isto ti je to drgai prijatelju, jer bitak i nebitak su isto, a ono što jest je bitak, tako je i Bog biæe. Hvala ti.
----------------- "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit æe karijeru u nižerazrednom Vratniku" - dr Karajliæ
" Kad covjek nema cakiju onda se brani idejom, sve dok ne nabavi cakiju...pa kad je nabavi onda se vise ne brani nicim....onda napada.....zato je bog CAKIJA"......
a ja se sad, nakon Perinog jos jednog otkrovenja, osjecam nasamaren, a osjecaj da sam nasamaren neugodan mi je cak i ako znam da sam otkrovenjem Perinim dobio samosvijest..... o Pero, Pero ne komplikuj mi zivot.....
Mnogo teksta na ovoj temi, nisam baš sve pažljivo pratio ali trudiæu se da iznesem neko svoje mišljenje, nadam se da mi niko neæe zameriti, evo da poènem redom, onako kako glase pitanja; 1. Da religiozna sam osoba i ne stidim se toga. 2.Poštujem svakog vernika bilo koje veroispovesti, i ne smetaju mi razlike u ispovedanju te vere. 3.Nema ništa nepoželjno u verskim knjigama, baš naprotiv Sv.pismo i Sveto Jevandjelje mi je dalo odgovore na mnoga pitanja. 4.Ono što najviše buni ljude jeste to a zašto se daju pare za neke verske obrede, mislim da je to pitanje neznanja i nepoznavanja vere. Ono što sam ja tražio i našao odgovor da se beskrvna žrtva, prilog koji se daje Crkvi, daje kao otkup za naše grehe i grehe naših predaka po uzoru na Stari zavet, kada je bila potrebna krvna žrtva. Dolaskom i uspostavljanjem novog Zaveta, Gospod Isus Hristos je uveo beskrvnu žrtvu, koja je protkana kroz kanone Crkve i verskog predanja ostala do današnjih dana. Ne vidim u tome ništa loše. 5.Sluèajevi nastranih i bolesnih pojava ima u svim Crkvama ne samo u rimokatolièkoj, to se dešava i samo pokazuje da smo pre svega ljudi, svi smo od krvi i mesa. Ne opravdam taj èin, ali izbegavam da osudjujem ljude na osnovu toga, svako æe odgovarati na kraju za svoje grehe,nije na nama da osudjujemo, trebamo da se brinemo za sebe i spas svoje duše. Ovo je moje mišljenje, nadam se da neæe nikog uvrediti, samo sam se trudio da budem iskren. Pozzz.svima
preziveti mozes na sto nacina, ali ne da pri tome iskoristavas Boga i vjernike 
Džibril, Mikil, Melek smrti i Israfil), vjerni Allahu i izvršitelji njegovih naredaba; anðeli pomažu vjernicima protiv zla i slave Boga;suprotnost andjelima je iblis. Iblis (sejtan) navraca ljude na cinjenje losih djela. 
pa na kraj krajeva i o gnosticizmu, prema tome da nije religija, moglo bi se reci da i o tome mnogo znash 
citala sam sta si o islamu pisala i samo mogu reci svaka cast,mnogo se siri o islamu da se Kuràn obnavlja ali to je laz 
