Završio nižu i srednju muzièku školu “Vasa Paviæ” u Podgorici i još uvijek je student, teoretskog odsjeka, Muzièke akademije na Cetinju.
1986.godine Sergej nastupa na festivalu ”Naša radost” i osvaja drugo mjesto.
1989.godine poèinje rad sa bendom”Vatrena Srca” kao klavijaturista i prateæi vokal.
1994.godine nastavlja rad u grupi “Amfiteatar” u poèetku kao klavijaturista i prateæi vokal, a kasnije i kao lead vokal.
1998.godine nakon raspada grupe “Amfiteatar” poèinje svoju solo karijeru nastupom na festivalu «Sunèane skale» pjesmom “Bila si ruža”.
2000.godine nakon nastupa na Budvanskom festivalu sa pjesmom ”Sati,dani,godine” objavljuje svoj prvi studijski cd “Kristina” u izdanju Goratona . Mnoge pjesme sa ovog cd-a postale su veliki hitovi kao npr. ”Zaustaviæu vrijeme”, ”Probudi me” , ”Grad”, ”Sati ,dani,godine” i druge.
2002. Sergej objavljuje svoj drugi studijski album ”Budi mi voda” u izdanju Goratona. Mnoge pjesme sa ovog albuma postale su veliki hitovi kao što su:”Budi mi voda”, ”Ostaæu sam”, ”Nikada” i druge.
2004.godine Sergej nastupa na festivalu “Evropesma-Evropjesma SCG” (referentni festival za “Pesmu Evrovizije” –“Eurosong”) sa pesmom ”Ne mogu da ti oprostim”.
2005.godine Sergej objavljuje svoj treæi studijski album “Kad ti zatreba” u izdanju City recordsa. Album obara sve rekorde i po tiražu i po slušanosti, a sa pjesmom “Pogledi u tami” pune dvije godine nalazi se na svim top listama u zemljama bivše Jugoslavije. Mnoge pjesme sa ovog albuma postale su veliki hitovi kao npr: ”Pogledi u tami”, ”Prokleta bila”,”Prsten na sto” i.t.d.
2007.godine Sergej objavljuje singl ”Kad bi htjela ti”, kao najavu èetvrtog studijskog albuma. Poèetkom novembra novi album pod nazivom «Pola moga svijeta» ugledao je svjetlost dana i postavio nove standarde u zabavnoj pop muzici. Kao i prethodni i ovaj je u izdanju City recordsa.
U poslednje vreme, ovaj popularni pevaè je izdao par singlova a oèekuje se i njegov CD uskoro.
Pregršt divnih pesama i romantiènih balada obeležava karijeru Æetkoviæa.
Ostavite linkove njegovih pesama koje rado slušate, a verujem da ih ima mnogo.
Gledaš me kao da se znamo Stranca dva, eto to smo samo Prièaj mi, gdje si ti bila dok lile su kiše Nek ova noæ na tebe miriše zauvijek
Gledam te, hodamo lagano osjeæaj kao da veæ dugo mi se znamo Deja vue, sve veæ podsjeæa na prošle dane Ruke u hodu, dodir blag, ti i ja
A kada odu svi, mi ostaæemo sami Samo ja i ti i pogledi u tami Reci mi da znam da jutro nije blizu Da ima vremena za poljupce u nizu
Gledam te, kroz ovu noæ što pada Stranca dva pod svijetlima smo, dušo, ovog grada Prièaj mi, gdje si ti bila dok lile su kiše Nek ovaj grad na tebe miriše zauvijek
A kada odu svi, mi ostaæemo sami Samo ja i ti i pogledi u tami Reci mi da znam da jutro nije blizu Da ima vremena za poljupce u nizu
Kad i ovo malo volje, Izbrišu iz mene, Ostaæe od bola samo uspomene, Jer bila si mi sve, A ja bez tebe niko, Samo dijete zna voljeti toliko.
Bolje znali su od nas, Ipak odrasli su ljudi, Kažu nije on za tebe, Još ste mladi, malo ludi, Da biæe vremena, za život, more promijena, Ali nikad moja više samo nebo zna.
Nisu mi dali da te volim, Jer bio sam bez ièeg, Samo s tobom ja postojim, I ne bojim se nièeg, Samo s tobom bogat sam bio jedina.
Nisu mi rekli, da te šalju, Nekom drugom na kraj svijeta Samo pogazili tugom naše zime, naša ljeta Kao da ne postojim, Od mene su te dušo ukrali.
Prolaze godine i život, Još za tebe palim svijeæe, Svakog dana Boga molim da te vrati, Ali neæe Jer bila si mi sve, Još uvijek moja nada si, Zbog tebe ovaj život živim, Da te ne zaboravim.
Nisu mi dali da te volim, Jer bio sam bez ièeg, Samo s tobom ja postojim, I ne bojim se nièeg, Samo s tobom bogat sam bio jedina.
Nisu mi rekli, da te šalju, Nekom drugom na kraj svijeta Samo pogazili tugom naše zime, naša leta Kao da ne postojim, Od mene su te dušo ukrali.........
Noæas me svi, na tebe podsjete Pogledima, moju bol osjete Æutim, a znam da dijele nas dani
Mrzim što svi, za tebe pitaju Sa usana, tugu mi èitaju Eh da si tu, kao nekad k’o lani
Ne nisam jak, slome me pitanja Gdje li si sad, uzalud skitanja Æutim, a znam da sada smo sami
Nazovi me Da si još dobro to mi javi Ja nemam kud Ti stalno si tu u mojoj glavi K’o spas, nazovi me Bez tebe su dugi ovi dani Jer kao lud, još živim za nas...
Neæu te otresti kao pepeo I da znam da to jesi Život je kratak Da se takva ljubav dvaput desi
Æutiš, a ja veæ èujem Kako smiješ se na glas Kidaj sve što znaš Samo nemoj nas
Prokleta bila, ti si moj zid Gdje udarim glavom i izgubim vid Bol pozdravim da od tebe ne ozdravim Prokleta bila, znala si sve Da živim i umirem od tebe Protiv sebe borim se Ja loš sam èovjek zbog tebe
Neæu te odati kao tajnu I da znam da to jesi Život je jedan Da se takva ljubav dvaput desi
Što bi ja kad bi Bog jedne noæi U snove došao moje oèi sebi da pozove I da jutro ne vidim Da l’ bi ustao, odustao kada bi slijep ostao
Što bi ja kad bi Bog jednog dana Dok sviram ušao, stao iza mog klavira I ton po ton uzeo Da l’ bi ostao, odustao kada bi gluv ostao
A, samo kad bi htjela ti Ja bih te dodirom od svile vidio Ako poželiš ja bih srcem èuo pa ti svirao Ako dozvoliš u tvome pogledu bih živio i stario To kad bi htjela ti ja ne bih mario
Što bi ja kad bi Bog poslije svega U snove došao da mi vrati vid i sluh Ali tebe da sa sobom pozove Da l’ bi ostao, odustao kad bih bez tebe ostao Ja ne bih pristao
U pogledu tvom, u pogledu tvom
A samo kad bi htjela ti Ja bih te dodirom od svile vidio Ako dozvoliš u tvome pogledu bih živio i stario To kad bi htjela ti ja ne bih mario Za drugo ne bi mario Ja ne bi mario
Možda sam te previše, Volio moj anðele, Al’ nekom ljubav dosadi, Jer nekad ne izraste sve, I kad se ruke potrude, Veæ cvjeta sve što posadiš.
Ti si bila život moj, Sada si mi nespokoj, Duša veæ je, umorna, Al’ dosad sam nauèio, Svoje greške platio, A to je škola preskupa.
Uvjek znaj da moja si, Znaj da bila si, Što drugom neæeš postati, Ni da dva života opet živiš, Bog sve dozvoli, Dao da te zavolim, Al’ ovaj život nije dug, Da te tako lako dušo prebolim.
Možda sam te previše, Volio moj anðele, Jer srce razum ne pita, Al’ dosad sam nauèio, Svoje greške platio, A ti si noæas njegova.
Uvjek znaj da moja si, Znaj da bila si, Što drugom neæeš postati, Ni da dva života opet živiš, Bog sve dozvoli, Dao da te zavolim, Al’ ovaj život nije dug, Da te tako lako dušo prebolim...
Kad i ovo malo volje, Izbrišu iz mene, Ostaæe od bola samo uspomene, Jer bila si mi sve, A ja bez tebe niko, Samo dijete zna voljeti toliko.
Bolje znali su od nas, Ipak odrasli su ljudi, Kažu nije on za tebe, Još ste mladi, malo ludi, Da biæe vremena, za život, more promijena, Ali nikad moja više samo nebo zna.
Nisu mi dali da te volim, Jer bio sam bez ièeg, Samo s tobom ja postojim, I ne bojim se nièeg, Samo s tobom bogat sam bio jedina.
Nisu mi rekli, da te šalju, Nekom drugom na kraj svijeta Samo pogazili tugom naše zime, naša ljeta Kao da ne postojim, Od mene su te dušo ukrali.
Prolaze godine i život, Još za tebe palim svijeæe, Svakog dana Boga molim da te vrati, Ali neæe Jer bila si mi sve, Još uvijek moja nada si, Zbog tebe ovaj život živim, Da te ne zaboravim.
Nisu mi dali da te volim, Jer bio sam bez ièeg, Samo s tobom ja postojim, I ne bojim se nièeg, Samo s tobom bogat sam bio jedina.
Nisu mi rekli, da te šalju, Nekom drugom na kraj svijeta Samo pogazili tugom naše zime, naša leta Kao da ne postojim, Od mene su te dušo ukrali.
Da l’ me oèi varaju, il’ ovo ispred mene hodaš ti... Ovo nisam oèekivao, ti i on u istoj ulici.. Da l’ da korak produžim, ubrzam, I na drugu stranu pobjegnem, Pa da onda zaplaèem za oboje..
Da l’ me oæi varaju, ali ti mi loše izgledaš, Malena, samo reci da l’ je moguce da posle Toliko vremena tebe nije znao voleti, Kao što sam nekad ja, samo ne reci Da si sreæna kada vidim sve... Na korak iza tebe sam, vidim sve, Veæ kako dišeš, osjeæam..
I bolje da me ni ne vidiš, I za mene da ne cuješ, Bolje je da ni ne vidiš Da sam dobro, kad veæ nisi ti… I bolje da te ni ne vidim, Sad nemoj da se okreneš, Jer ni ja neæu izdržati ako Vidim te kako plaèeš, to æe Rasjeæi me kao maèem, Moja bivša jedina, Što si mu vjerovala, Tu si pogriješila…
Da l’ me oèi varaju, il’ ovo ispred mene hodaš ti... Ovo nisam oèekivao, da sjeæanja mi razum pomute... Da l’ da korak produžim, ubrzam, i po ramenu te Dodirnem, da za tren vratim naše godine... A ja od tebe ne ozdravljam, veæ dugo, Dugo živim sam...
I bolje da me ni ne vidiš, I za mene da ne èuješ, Bolje je da ni ne vidiš Da sam dobro, kad veæ nisi ti… I bolje da te ni ne vidim, Sad nemoj da se okreneš, Jer ni ja neæu izdrzžati ako Vidim te kako plaèeš, to æe Rasjeæi me kao maèem, Moja bivša jedina, Što si mu vjerovala, Tu si pogrešila…
Ispraznila se duša kao da je Ljuska oraha od nje samo ostala... Ja mijenjao bih sebe, jer niko neæe Tvoje lice urezano tu na usnama... Bar da ovi konci popuste jer Predugo sam vezan, vezan Samo za tebe, ali ti me gubiš Svaki put i ne daš mi da odem, Odem od tebe…
Nemam, nemam sreæe ja sa tobom, Nemam sreæe, a ni snage da ti Kažem zbogom…
Ispraznila se duša kao da je Ljuska oraha od nje samo ostala... Ja krenuo bih dalje, al’ sve me Opet tebi vrati i svaki put sve isto je... Bar da brže dani prolaze Jer predugo te nemam, nemam Samo za sebe, ali ti me gubiš Svaki put i ne daš mi da odem, Odem od tebe...
Nemam, nemam sreæe ja sa tobom, Nemam sreæe, a ni snage da ti Kažem zbogom…
Stani, nemoj da me ljubiš, Nisam je prebolio, u svakoj Ženi pored sebe, samo nju bih Opet volio. Nemoj da mi prièaš Da si sve u meni našla jer ja Nisam tvoj, nisam tvoj...
Pusti neka vrijeme bude lijek Za moje ludilo, dobro znaš Da nisu sni to što bi me Noæu budilo. Nemoj da mi Ljubiš lice još je njenog otrova Tu ostalo, na usnama.
Ne ljubi me, jer gore je da Gore biti ne moæe i tvoje Usne posle njenih peku me, Još se samom sebi svetim.
Okreni se, bolje je da odeš Dok je nevrijeme, lakše je Kad suze kiša pokrije, Ne bih da te takvu pamtim ja.
Ponekad od misli te stvorim krišom Da ne vide drugi, ja ne znam da Gore je bilo ikad prije… Vrati sve tvoje rijeèi jer samo to me još Lijeèi, ti nemaš pojma kako nedostaješ mi..
Nemoj da daš da mi te vrijeme odvede, Tu u srcu mom još se bliže privuci, Kad krene bol i ove noæi bez smisla, Budi mi tu, budi mi pri ruci..
Još sebi obeæam da biæe bolje, Možda nekad se vratiš, U tami zagrlim jastuk, Jer na tebe mirise… Vrati sve tvoje rijeèi jer samo to me još Lijeèi, ti nemaš pojma koliko nedostaješ mi..
Nemoj da daš da mi te vrijeme odvede, Tu u srcu mom još se bliže privuci, Kad krene bol i ove noæi bez smisla, Budi mi tu, budi mi pri ruci..
Dugo veæ nisam tvoj, a kako bih i bio Kad sam noæi dao njoj, a samo tebe snio. Tu na mojim usnama, i rijeè i laž su ista stvar, I predugo se borim s’ tim, da zaboravim.
Dugo veæ nisam svoj, a svaèiji sam bio, I tako sam postao sve što nisam htio. Tu na mojim grudima od kamena, Kucalo je srce i predugo veæ govorim Da dosta je bilo sa tim.
Pronaði me, kad brige nestanu u trenu, Ja nikad neæu naæi bolju ženu. Pronaði me, jer nemam više kud i kome, Ako do tad me tuge ne slome.
Dugo veæ nisam tvoj, a kako bih i bio Kad sam noæi dao njoj, a samo tebe snio. Tu na mojim usnama, i rijeè i laž su ista stvar, I predugo se borim s’ tim, da zaboravim.
Pronaði me, kad brige nestanu u trenu, Ja nikad neæu naæi bolju ženu. Pronði me, jer nemam više kud i kome, Ako do tad me tuge ne slome.
Znam da bio sam slijep, i ništa Nisam video, sada vratilo se Sve što tebi sam uradio. Možda ne zaslužujem ime Da ti spomenem i svaki grijeh Ko kamen je sto vuæe me na dno.
Navuèem zavjese da oèi ne vide Ovaj grad pod sjenom od oblaka. Hoæu da zamislim kako je divan dan Kako je tu još, nije otišla. U sobi svaka stvar na nju me podsjeæa, Na èaši trag od njenih je usana. U svemu tražim je, èuvam dodir njen, Taj mali ožiljak u dlanu zarobljen, Lažem da proæiæe, da nije za mene.
Ali lomi me svako sjeæanje, I svaki dan nedostaje, zaboravim Al’ ne prestaje, ona još uvijek je tu, I kao da nisam više svoj, od prvog Dana njoj samo ja pripadam, a Sada propadam.
U sobi svaka stvar na nju me podsjeæa, Na èaši trag od njenih je usana. U svemu tražim je, èuvam dodir njen, Taj mali ožiljak u dlanu zarobljen, A znam da s’ drugim sreænu Probudi je dan, dobro znam, ali Nikako da pamet poslušam. Lažem da proæiæe, da nije za mene. Lazem da dobro je, da nije do mene I da je kriva.
Ponekad tvojim imenom kraj sebe Drugu probudim i sve nedostaje, Ali ipak ostajem da probam bar Još jedan dan da vratim sve Kako je bilo, pokušavam i Živim za to da te vratim u Moj svijet bez boje, otkad nisi Moja više ni metar da se nekud Okrenem, topim se i dan za danom Sve kroz ruke izmièe i opet sam Sa sobom ostajem.
Jos uvijek sam samo tvoj, nikada Nisam prestao da osmjehom te Kradem od svih drugih pomalo, Još mogu rijeèima da te od ljudi Saèuvam, daj mi bar još jedan dan I da kažeš samo zbogom.
I opet sebe ubijam da vratim sve Kako je bilo, pokušavam, al’ ne ide To tako lako, gubim se u tuðoj kosi Sve na tebe nosi tu gde život ima smisla Bar na tren i topim se i dan za danom Sve kroz ruke izmièe i opet sam sa sobom ostajem.
Veceras si tu, a kao da nisi hladna i nijema kao slika bez rama reci bar jednu rijec prije no svijeca izgori reci mi sto se zbilo sa nama
Veceras si tu, sakrivas pogled prstima ja vidim da nema nas vise da gubim te, moja jedina reci bar jednu rijec prije no srce izgori reci da mrzis me, jer necu izdrzati
Udalji lagano tijelo od tijela nek’ usne zadrhte, ucini bar to i kao da neces i nisi htjela da odlozis hladno prsten na sto
Ugasi svijecu, ne zelim da sija hocu u mraku da opipam smijeh slazi me barem da tako ti prija zaplaces li ucinicu grijeh
----------------- Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
‎- Æale, žena me naterala da idem na koncert Sergeja Æetkoviæa! - Nisi valjda išao?! - Išao. - Iskašlji se! Idemo odmah hitnu dekontaminaciju pesmom iz zavièaja u dva glasa! Tri, èetiri: "PRÈIM OVCU, NIJE REÈ O NOVCU, JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ!"
