Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079 Covek svetli samo jednom u zivotu...
Jedna od meni prilicno dragih prica, "Preko polja" od Ljudmile Petrusevske, zavrsava se recima "...jer covek svetli samo jednom coveku, jednom u zivotu i to je sve"... Mislite li da tu ima istine?
...da su u svojoj sustini ljudi jako slabi... da na zivotnom putu cesto padaju u ponore svojih slabosti... i sve vise... dok ih Tama ne prikuje na mestu poslednjeg pada kada izgube zadnji foton Svetla u sebi!
...samo najjaci mogu na svom putu da sakupljaju Svetlo... i kako sve vise padaju pod udarima Zivota (ma kako teski ti porazi bili)... da se ustaju bez jauka... bez imalo Tame u sebi... i da smognu snage i gordosti tako slabi da nastave putem Svetla... i da sobom... svojim ponasanjem propovedaju Istinu...
...samo slabi mogu svetleti samo jednom coveku, jednom u zivotu... i ugasiti se kao istroseno palidrvce!
Pogledaj samo rodjenje dece, i ako nisu tvoja nego neko iz rodbine, opet si presrecan, kada cujes tu vest . Srecan si kada te raduje i tudja sreca, to je najvece zadovoljstvo...
sto se teme tice,ne mislim da covek blista samo jednom u zivotu. postoje vise takvih trenutaka,samo sto su vremenski udaljeni,pa nam se cini da je bas taj jedan od tih trenutaka jedini. recimo neko je nasao ljubav svog i zivota,blista,ozenio se,blista,dobio dobro palceni posao,blista,dobio dete i sl.
mozda se to jedno blistanje odnosi na ostavrenje jednog,velikog sna u zivotu,ali ipak...tuzno bi bilo kad bi to bilo jedino ispunjenje nejkog coveka.sta ako se taj trenutak nikad ne desi?
Nekog koga mogu razveseliti samo jedne stvari ustvari samo jedna mislim da je to ipak onda stvar psihologa ....
Jedno blistanje po meni je moguce jedino u dubljome smislu, kao na primer sopstveno rodjenje, mislim rodis se, postojis...A mozda se i nikada ne bi, ne bi ziveo ...
cekajuci onaj pravi momenat,ono sto ce nama doneti neizmernu srecu,pravimo veliku gresku ne primecujuci sitne svakodnevne stvari,male srecice koje kad se sakupe donesu brdo srece,taman da se osecamo srecno bar tri puta na dan,prava doza
lepo jutro,dobar vic i kafa sa kolegama,prijateljica koju odavno nismo culi,eto nasla je vremena da se javi i pita kako smo,trudna prijateljica vam kaze da beba udara u stomaku,pa ga dodirujete,kad ono stvarno...dodirnete nesto,noga li je,rucica,bliska osoba je dozivela veliki uspeh-srecni ste.....
da ne nabrajam,zivot se ipak sastoji od malih stvari,treba da trazimo srecu u svakom od tih dogadjaja,a ne da cekakao da nam se sreca sama desi.
Da zbilja je to tako... Ja se osecam sretnom sem tih mali sitnica jos neke krupnije stvari koje mozes doziveti samo ti, i verujem da se svakome po nesto takvo desi da ga u momentu odusevi a da su to retke stvari ...
Polako je paduckala kisica, nakon setanja po sitnoj kisici sela sam na terasi restorana iznad jezercheta... Gosti su se celo vreme nesto posmatrali, znate ono sa jednim okom na stranu pomislila sam tiho ovo mora da je neki klub felshavi ochiju , no bacim pogled na jezerche, decko nesto govori, na pola ga cujem i dalje zamisljeno posmatram jezerche ... Izdaleka oci primetishe malo vecu kornjachu , elegantno je plivala proti smeri nashega stola, nasalih se i rekoh decku, "ej vidi kako lepa riba" i slatko se nasmejasmo ... Imala je telo i glavu ispod vode, onda u jednome trenu polako je istegnula svoj vratic i pogledala nas sa velikim izbuljenim ocima, od jednom je pocela da kruzi kao da lovi svoj zadnji deo, ucinilo mi se da pleshe , zaustavi se, opet podigne glavu i pogleda nas i ne skida pogleda .... U medju vremenu neka plavusa koja je sedela ne bas daleko od nas, pocela se da dere; "vidite kornjacu" "evo dolazi prema meni" ... Rekoh decku: "otice nam sada ruska shpijunska podmornica, primetili su je" i zbilja kornjacha nas josh nekoliko puta pogleda, i kao da je rekla sa pogledom, "izvinite moram da idem" i u trenu je elegantno otplavuckala u smeru odakle je i dosla ...
Lepo je posmatrati prirodu tiho sa ocima to me je za ceo dan ucinilo sretnom ....
ja ne znam , imam mnogo stvari kada sam se tako osecala, ali nemam one, da kazem sad "e tada sam se osecala naj naj naj najvise srecnom" ...Svi trenutci su nekako lepi i svetli ...Tesko mi je da odvojim nesto... :]
èovjek svjetli u životu kad to želi malkice mi je to povezano sa snom ili ciljem kad odreðenu stepenicu svog sna svog cilja dostigne zapali se da je to gotovo vidljivo hihihihihiihihihihhi trebao bi i kad pada da radi isto ali to je teško uh mislim da je to veoma teško ali ako se uspije onda je sjaj jak veoma jak
Trazi se jedna rec. Trazi se ona rec sto mi je vec danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i, mozda, napisem. Trazim vec godinama tu strasno vaznu rec koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nadjem, pa izlazim da je trazim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduce za pisma (mozda mi je neko poslao postom?), ali tamo su samo neplaceni racuni i opomene. Odlazim da je trazim po Terazijama; mozda sedi pred Moskvom i pije pivo, a mozda je u kiosku s novinama. “Sta radis?” – pitaju me poznanici. Sta da im kazem? Da trazim neku rec, a ne mogu da je nadjem? Sve sto su trazili, to su i nasli, zato sto i nisu hteli nista narocito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reci, a ostali samo brojevi i opsta mesta.... Trazi se jedan svet, prekjuce iscezao... Trazi se nada...ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi. Traze se svi oni sto su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove naseg vremena, nase ljubavi, traze se da vrate
-----------------
. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
Negovala ti ljubav ili ne, Ljubav je uvek i zauvek u tebi, je rti tu ništa ne možeš da promeniš. Bog je Ljubav. Nije ti Ljubav data to je nemoguæe, veæ si stvorena od ljubavi. Kako ko razume. Ali tvoja misao jeste ispravna.
Nego da se vratim temi... Joana budi moj svetionik.
"...jer covek svetli samo jednom coveku, jednom u zivotu i to je sve"... Ovo je duboka filozofska misao, ne odnosi se samo na ljubav izmeðu dvoje, u biti svako ljudsko biæe koje sreæemo jeste tu da nam prenesesamo jednu poruku... a u toj poruci uvek biva ono što nam je milo.
----------------- "Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završit æe karijeru u nižerazrednom Vratniku" - dr Karajliæ