Ovaj cvijet sa stijene ja ostavljam tebi, kojeg za života nikad’ nisam srela. Ja znam da postojiš i da nikad’ ne bi, uèinio ono što ja ne bih htjela. Noc postaje duga i hladna srce se mrzne od zime jel nema voljene pored sebe odlazi na pute duge noci ce nam biti hladne zore ce nam biti puste tebe srce videt nece jedina moja zelim ti puno srece nek ti u zivotu bude lepo sve sa nekim drugim ljubavi ko samnom pre zelim ti puno toga reci ali srce se steze zelela si puno toga Obecao si da ces doci ja te cekam cjele noci U cekanju noc mi prode milo moje, sto nedode
Ako se nekad sretnemo, nemoj mi ruke dati. Ako se nekad vidimo, prodji i nemoj stati. Ako se nekad nadjemo, daleko od mene stani. Poslijednje zbogom ovo je, povratka nema vise, poslijednju sansu za nas vjetar polako brise. Idi, jer me volio nisi, idi, budi sretan kod nje, sudeni nikada nismo bili zaboravi sada sve. Kratka je nasa ljubav bila, osim lazi nista mi nisi ni dao, da necije oci zbog toga placu, to onda sreco nisi znao. Zbogom prva ljubavi moja nek ti zivot pravo sudi, kad ja moram sama biti, bar ti sretan budi. Mozda ce mo se ponovo sresti al onda bit cemo stranca dva, sijeti se tada onako usput da sam te nekad voljela Ja. Ako se jos volimo, doci ce nasi dani.
Sve svoje snove ja ostavljam njemu, koji nije mog’o nikako da shvati. Koliko je bilo ljubavi u meni, i koliko mogoh cijelu sebe dati.
Moju grešnu dušu raspite po cvijeæu, znam da negdje raste skriven cvijet na stijeni. I da nikad’ nisam, i da nikad’ neæu, pronaæi taj cvijet što pripada meni.
Ti si pocetak na svakom kraju, lep kao cvijece u raju, tvoj miris i dah moj strah pretvaraju u prah... Voljela sam jedne oci,jedne oci plave boje. Voljela ih i mislila da ce nekad biti moje. Ali jednog kisnog dana,daljina nas rastavila, odnijela mi plave oci, a tugu mi ostavila. Mnogo puta kad ga se sjetim u mislima mu poletim i dusa me moja boli, jer ga stvarno,stvarno volim.
Najteze je ocima kad se tvoga lika sete kad zaplace dusa kao malo dete , jos je teze srcu kad rana zaboli , kada mi se ne javlja neko koga volim ......
samo jednim neuhvatljivim pauèinastim glatkim dodirom otvaraš svilene svjetove kojima se hranim, svjetove stvarnije od daha, opipljivije od pamuka samo jednim pokretom ruke pokreæeš snove i stvaraš u meni nepojmljivu nezasitnost.
"Ne znam reæi da li je to slast ili bol, mrtvilo ili san? Da li se to otrov šulja kroz žile ili slatka omama od piæa? Jer kad te taknem, zbune mi se èula, um se moj zamagli i više nezna sa sebe"
priði bliže moji drhtaji traže utoèište u galebovima tvojih slepooènica možeš me izmisliti i ja æu izmisliti tebe i možda æemo jednom biti stvoreni jer praznine su nam uvijek bile dovoljne priði bliže obecavam neæu te sanjati i možda æemo jednom zavoleti lutanja
Kada sitan sat zapreti jos jednom bitkom izmedju tebe i mene - pozeli me i ja cu negde daleko od tebe u maloj sobi od mraka,ceznjom ispisati tvoje ime na pergamentu svoje duse...
Zadrhtacu bez sumnje, ako se ikada budemo sreli u drugome zivotu Zaustavicu se, prepoznacu tvoje oci sjajne kao zvezde i znacu da su pripadale nezaboravljenom susretu predjassnjeg zivota.
Ako odes a otisao si. Na rastanku nista nisi reko. Nisi me zelio vidjeti, ni samnom se pozdraviti. A ni jednom poljubiti. Zeljela bih te opet vidjeti, sa tobom sretna biti i slatko te poljubiti. Htjela bih da si moj za cjeli zivot svoj. Da si moje misli citao, odmah bih me za ime pitao, trazio bih ruke moje da stavim na lice tvoje. Zbogom ljubavi moja, suze i moje patnje duge. Zbogom dragi, necu te kleti, zar moze dusa bolna voljenoj osobi da se sveti. Idi nek te sreca prati, nepitaj vise za mene ja cu se sjecati tebe dok moja dusa dise. Zbogom sudbino moja nosit cu te sa sobom. U jesen ruze venu a ja cu za tobom.
Molim te zoro nemoj svanuti...Nemoj,jer on nije pored mene. Boli me osecaj da ce mu zora umesto samnom, svanuti kraj druge zene. Mesecu zlatni, ne obasijaj mu put. On nece krenuti putem koji vodi do mene, krenuce putem koji vodi do druge zene. Molim te sunce, nemoj ga vise jutrom grejati dok je u zagrljaju druge zene. Neka se budi u hladnocji i kishi jer je bolom zaledijo moju dusu, zaledijo mene. Sudbino zla, kad si ga meni otela, oduzmi i njemu radost i srecu, nek samo za patnju i bol zna, i daj mu do znanja da sam mu sve to pozelela JA!!! i za kraj: MOLIM TE BOZHE, NAPLATI MU SKUPO ZA SVAKU SUZU MOJU, ZA SVAKU DUGU NEPROSPAVANU NOC, ZABRANI MU DA DRUGU ZAVOLI I ZENI, A KADA SVE TO PROCE PONOVO GA VRATI MENI...
Ti si veèita svetlost moga dana I kada mi proðe dan bez tebe Srce mi se slama
Za još jedan ples te molim Jer bez tebe ne znam da volim Za tebe bi se borila do kraja Da saèuvam tebe Mog odbeglog anðela iz raja
Ova daljina izmedju nas me prosto cepa Zasto neka ljubav izmeðu nas nije mogla da cveta
Zašto nije bila neka prilika za nas dvoje I dalje su mi u glavi samo oèi tvoje
Onaj oseæaj sa tobom nikad neæu zaboraviti Onaj oseæaj kao da na nebu sa tobom letim I ne želim da sletim Ne želim da pustim ti ruku Jer znam da je zauvek ispuštam I da priliku za nešto više propuštam
Daj mi još jedan zagrljaj Daj mi još jedan pogled sjaja Da nikad ne zaboravim na mog Odbeglog anðela iz raja
"Iz noci u noc" Ovu ti pesmu pisem ja prosto je dosla kao iz sna ustala sam i pisala u pola noæi i za svakim stihom mi je suza morala poæi
Bio si mi sunce i moj sjaj meni dragi sad treba tvoj topli zagrljaj
Ali sad u mom srcu nastala je tama i svaki mi je dan kao neka drama da li æe ovi dani tuge proæi da li ces dragi u moje srce ponovo... doci
Iz noæi u noæ cu misliti na tebe Na tvoju kosu, tvoje lice, tvoje usne Svake noæi æu samo na tebi èekati I u sebi cu za tobom plakati
Ti bila si i uvek bices moja jedina sreæa jer se tebe moje srce jos uvek dobro seæa jedan deo moga srca ostavilo je samo za tebe da me iz dana u dan taj bol grebe
I dalje se budim u noæi cekam kad æe taj dan doæi kraj mene æes proæi i izgubiæemo se zajedno u noæi
Prijateljstvo je ozbiljna obaveza, velika èast i zadovoljstvo. ...kada Vas podržavaju na pravom putu... ...kada dobijete savet i dobru kritiku... ...kad Vam pomognu da nastavite, iako ste zamalo stali... ...kada delite radost i tugu, smejete se i prièate... Trebas mi... da ti pruzim ono cega sam puna: paznju, neznost, ljubav, poljubce, srecu... cekam i cuvacu sve ovo za tebe , jer mislim da ti to zasluzujes!
Vec odavno ja ne znam I ne uspevam Da ne mislim na tebe Kad oci zatvaram Gde si sad Dok saljem ti san?
Vec odavno mi svako jutro ispise Na jastuku od ceznje isto pitanje Gde si sad? Dal’ mislis na nas?
Ne znam kako ti je Kad te druga pokrije Il te prazna postelja Na nase vreme podseca?
Samo znam Srescemo se opet Negde ti i ja Kad zvezde nam se sklope Kao nekada Pogledom priznacu ti sve Da nisam ziva bez tebe I sta mogu? To je jace od mene
Zna li i ko sta to Ljubav natera Da vine se u nebo Kao ptica mahnita Pa bez razloga Drugome sleti na dlan?
Svi poljupci na svetu Grade mostove Gde duse jedna drugoj U susret dolaze A moja je Na pola puta vec ceka te
Ne znam kako ti je Kad te druga pokrije Il te prazna postelja Na nase vreme podseca
Al jedno znam Srescemo se opet Negde ti i ja Kad zvezde nam se sklope kao nekada Pogledom priznacu ti sve Da nisam ziva bez tebe I sta mogu To je jace od mene
Pod kozom te jos uvek cuvam I predosecam
Srescemo se opet Negde ti i ja Kad zvezde nam se sklope Kao nekada Pogledom priznacu ti sve Da nisam ziva bez tebe I sta mogu? To je jace od mene
Šute šume i rijeke, more bez vala sniva, vjetar u spilji smiren otpoèiva, a tamna noæ je puna tišine, koju stvara bijela luna: svu ljubavnu milinu mi sakrismo u tminu: nek ljubav naša veèeras ne diše nek se ne glasi, nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.
Ko noæu što se burni vali pjene, Èas rastuæ sve do sjajnih zvijezda gore, Èas rušeæi se na dno kao sjene, U smjeni igre, što je stvara more, Sve dok se, smireni, ne zarumene U vlažnom sjaju ružièaste zore; Na pjesmu tako rujni sjaj æe pasti Iz mora èežnje i grèevite slasti.
ona moja radost priprema se da ljubnem je ja njena sreæa u krilo moje pada sa osmijehom gleda me polako prati svaki moj mig želi da zna što je to vuæe ka meni približava se njena pametna glavica ljubiti želi me zauvijek želim je zauvijek polako nježno da mazim je ljubim dovjeka
Ne prodje ni jedan tren da ne mislim na tebe, ne prodje ni jedan dan da ne zelim te kraj sebe, ne prodje ni jedan san da u njemu nisi ti... i tako prolaze dani svi!!
Ako ti kažem da te volim hoæe li andjeli znati naæi tvoj put. Ako te zagrlim nežno,najnežnije, hoæe li ptice krenuti na moj znak. Noæas umiru stare ljubavi, Æuti slomljeno srce, æutimo mi, oseæas li me, oseæas li kako boli? Ako ti kažem da te volim još hoæe li andjeli znati naæi tvoj put. Ako te poljubim tiho,tiho ko san, hoæeš li sa mnom ostati, sa mnom bar još jedan dan?!!
Ne gledaj me sutra oèima mržnje kada se sretnemo kad u srcu u ljubavi postojimo, znaš da te volim, znaš da voliš me ti, nemoj me onda s mržnom gledati.. zagrli me kao da nije ništa, kao da je ova ljubav èista, kao da je ova ljubav ista, pravi se da me nisi prevarila, pravit æu se da me nisi izdala, poljubi me, kao da nismo prijatelji, kao da smo se sreli, ne gledaj me mržnjom veæ ljubavlju, jer zaljubljeni opraštaju i ne znaju mrziti..
I onda kada ostanes sam, misli na dane kada sam bila deo tebe, i onda kada ostanes sam, misli kako se zivot ponavlja: sreca,smeh,tuga patnja... Pomisli bar onda na mene, i pozovi me u tvoju samocu!!!
Ko noæu što se burni vali pjene, Èas rastuæ sve do sjajnih zvijezda gore, Èas rušeæi se na dno kao sjene, U smjeni igre, što je stvara more, Sve dok se, smireni, ne zarumene U vlažnom sjaju ružièaste zore; Na pjesmu tako rujni sjaj æe pasti Iz mora èežnje i grèevite slasti.
Ako možeš da saèuvaš razum kad ga oko tebe gube i osuðuju te, Ako možeš da saèuvaš veru u sebe kada sumnjaju u tebe, ali ne gubeæi iz vida ni njihovu sumnju,
Ako možeš da èekaš a da se ne zamaraš èekajuæi, ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž, ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji, i da ne izgledaš u oèima sveta suviše dobar ni tvoje reèi suviše mudre.
Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom ako možeš da misliš, a da tvoje misli ne budu (sebi) cilj ako možeš da pogledaš u oèi pobedi i porazu i da, nepokolebljiv uteraš i jedno i drugo u laž.
Ako možeš da podneseš da èuješ istinu koju si izreko izopaèenu od podlaca u zamku za budale.
Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah, i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom,
Ako možeš da sabereš sve što imaš i jednim zamahom staviš sve na kocku, izgubiš i poèneš ponovo da stièeš, i nikad ni jednom reèi ne pomeneš svoj gubitak.
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce i žile da te služe još dugo, iako su te veæ odavno izdali i da istraješ u mestu, kad u tebi nema nièega više do volje koja im govori: «Istraj!»
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da saèuvaš svoju èast, ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman ako te najzad niko ni prijatelj,ni neprijatelj ne može uvrediti ako svi ljudi raèunaju na tebe ali ne preterano,
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta sa šezdeset skupocenih sekundi tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu, i što je mnogo više, tada æeš biti veliki èovek
----------------- .........SVE DRUGO BI BILA LAZ..........
jelena neznam te ali sa postovanjem skidam krunu pred tobom, bas sam zavrsio vezu, i sve sto si napisala je tako istinito okrutno i lepo u jednom. ako kad budem imao srece da imam drugaricu pravu zeli bi da je poput tebe.
Nitko te nije primjetio, osim mene draga, i nitko se nije ustao, kada si prolazila pored stola. Sad kad drijemaš u mom osmjehu, svi se èude, kako to da te nikada prije, nisu vidjali pod šatorom mjeseèine. Nitko nije osjetio tvoje šutnje u prigušenoj tami i zapitao se kako uspijevaš, s koracima ptièjeg pjeva, meðu bezbrojnim plesaèima, hodati po mutnoj vodi. Nisu slutili koliko slièiš anðelima i koliko u njima tvoje milosti ima. Oni ne razumiju pogled i ne žele tišinu, veæ tuðe ruke uzimaju kao svoje i s njima gase svjetla i guše mirise. A mirisi su osmjeh duše i svjetlo srca. Tvoji mirisi, to je žetva zlata u mojoj utrobi. I tužno jecanje tvojih usana nisu èuli, a tvoje usne rastaèu toplinu sunca. Razumijem zašto se cvijet bijelog jorgovana, na tvojim grudima nježno širi i znam, otkuda med na tvojoj koži! Zato te, dok usnula prinosiš šalicu kave ili u pokretu misli pozdravljaš jutro, radosno ljubim svojim rukama. Nas dvoje uživamo zaljubljeni, gledamo se i smijehom pratimo usne. Samo nas dvoje zaljubljenih znamo, kako je lijepo ujutro, šaputati zagrljajima.
Nikada nikog volela nisam kao sto tebe volim ja Nikada nisam u zivotu za nekim toliko patila Nikada do sada nisam nikog tako silno zelela kao sto tebe zelim ja Nikada nikada
Plakat cu dugo u noci dok svijeca bude gorjela usnu cu saputati rijeci "samo sam tebe voljela"
Zbog cega nocas ne pada kisa, da isrcim napolje i vrisnem uz plac, da kapi kise sakriju suze, a pljusak opere gorcinu i jad. Zbog cega ne siba vijetar da odnese sav bol i tugu i sve rijeci koje zelim da kazem da ih odnese daleko, sto dalje. Zbog cega mi nocas zvijezde ne sapnu tiho kako da obrisem greske u zivotu da ih obrisem ili bar popravim i kako da izljecim te rane, sada. Zbog cega se nocas moj zivot ne ugasi kao dogorijela svijeca u tamnoj noci da sa mirom sklopim isplakane oci znajuci da nestaju moje neprespavane noci.
Nekad’ sam bila mala, voljela medu i zeku, za ljubav nisam znala i sve je bilo u redu. Od tad’ su tekli dani kao sto rece rijeka nestade sve ono staro a sa njima i meda i zeka. Sada sam veca i jaca al’ nesto me ipak boli umjesto mede i zeke srce sada njega voli!
Odavno sam, sugradjani cestiti, izmirenja zastavu belu na srce svoje pobola. Sve mi je sad svejedno i ravno do mora; sita sam i mrznja i ljubavi i cutanja i romora. Za vasu borbu zivotnu ja nemam svojstva. A srce mi je, medjutim, vecno zedno svega onoga cega je sito; i umrlo bi ako bi u danu imalo cas spokojstva.
Ni za srecu ljudsku nisam ja stvorena, jer ne umem da zivim samo od zivljenja; jer ni za sta cega ima nemam divljenja; jer znam da ne mogu svoj zivotni dug samo snom izmiriti. Pa ipak, mada mi ovde nije udesno, zivota ja bih zadrzala krug, jer boli mene ipak cudesno sto ce me jednom nestati.
Ni srca nemam vaseg, sugradjani cestiti, jer beskrajno volim nekoga iza onih na vidiku atara. Za njegov bih osmeh jedini posla preko voda i vatara, preko urvina i bregova, odavde na dan i noc hoda; pa ipak njegova ne bih mogla biti, niti ce ljubav moja za njim ikad drugoga roda do pesama imati.
Ponovo ti govorim ljubavi moja poslije putovanja i svog zivota pusta, ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem poslije pjesama iskustva.
Ponovo ti govorim ljubavi moja onaj kom je bilo premalo da voli ponovo je ovdje pred vratima tvojim i ponovo spreman da te moli.
Ponovo ti govorim ljubavi moja poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim gotovo pri kraju i gotovo mrtvac na pocetku tu sam da se tjesim.
Ponovo ti govorim ljubavi moja na obratnom putu pretvorenim u tamu poslije sedam mora i vlastite zemlje dosao sam umrijet u tvom stanu.
Ponovo ti govorim ljubavi moja negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to da ti poslije srece, hrabrosti i znanja da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.
Ponovo ti govorim ljubavi moja poslije loseg drustva, vina, nocas stojim sam pred tvojim licem spreman da ti kazem kao prvi puta opet: Ja te volim........
"Svi znaju da vole,jer su se rodili sa tim darom.... neki to rade prirodno,a vecina treba da ponovi gradivo... da se ponovo seti kako se voli i svi-bez izuzetka-imaju potrebu da gore u vatri svojih prozivljenih emocija...da ozive neke radosti iboli,uspone i padove sve dok ne postignu onu nit- vodolju koja stoji iza svakog novog susreta:DA,TAMO POSTOJI JEDNA NIT.."
LEPO JE VOLETI IAKO BOLI,LJUBAV JE NAJVECI POKLON KOJI DAJEMO.TO JE SKOLA NESEBICNOSTI I VERNOSTI...DAJEM JE TEBI,ALI...NISMO SVI SPREMNI DA JE PRIMIMO...
Sada odlazim, oprosti mi za sve, ne krivi me ni kada ti bude najteže. Ja èuvam te u svojim mislima, i gdje god da odem, uvijek bit æeš tamo gdje sam ja. Dobro znaš da sada bih dala sve, da noæas vrijeme stane, zauvijek. Ako veæ mora doæi sutra, ako veæ mora biti kraj, bar po dobru ti me pamti, bar po dobru ti me znaj. Ako veèeras moram protiv sebe, sve bi mi znaèilo da znam, bar po dobru da me pamtiš u svojim mislima. I noæas zadnji put me zagrli za kraj, kada budeš sam u dugim noæima i shvatiš da me voliš kao nikad nikog, dozovi me, probudi me iz sna, nek vjetar tvoje rijeèi nosi tamo gdje sam ja.
Jednom kad ti srce puknuti hoce, pa pomislis da ces umrijeti od samoce, kad ti se svake noci prsa stegnu i misli ti isti cas pobjegnu. Kad ti se tvoja pogreska osvecuje, a ljubav te vise ne usrecuje i tada izgubis nadu, nadjes se sam u velikom gradu. Jednom kad ti se pred oci uspomene sliju, A tudji te poljupci vise ne griju, kad te sreca vise ne bude htjela, kad te zaboli svaki kutak duse i tijela, kad te ljubav vise ne bude tjesila, i kad shvatis da si pogrijesio, tada se sjeti mene, ljubavi izgubljene!!!
Poljubi me i budi tu da sklopim oèi na tvom toplom ramenu Poljubi me i budi tu nek’ srce lupa kao da je prvi put Poljubi me, pomoli se sve svijeæe svijeta nek’ se za nas upale
Ostani ovu noæ kad svi mi prijete Ostani zagrli me kao dijete Ostani kad sva si ljubav moja samo ti
Kraljica moja Sa poslednjim snegom je otisla Odnese sa sobom ledeni pogled u ocima Sve se istopilo I nestalo
Otvorise se novi potoci Tamo gde ih nikad bilo nije Sivilo polako pupoljci prekrivaju Zivi se, idemo dalje
A ipak secam se, secam se jutra Rec boginja je mala za taj prizor dok se budila Secam se josh I njenih tragova u wc sholji Sad me seca na ovo sivilo taj trag Ipak je ona samo oziljak na srcu mom Tako je zelela
I posle svega se kao stara wc-sholja osecham Sace da odem do tempa, kazu ajax je na akciji
______ Sorry Jelence sto mozda kvarim ...
----------------- Sanjajte kao da cete ziveti zauvek Zivite kao da cete umreti danas http://www.youtube.com/watch?v=LSHzga_DFxs&feature=related Trazim nesto poput ovoga:
Kažu mi grubo da ne postojiš… No, ti si velièanstvena Fantazija, zaista! Kao granit na Zemlji èvrsto stojiš Mudra, osjeæajna, zavodljiva, ista!
Kažu mi da te uopæe nigdje nema… Ali, ti si moja stvarnost, nada i san Koju želi svaki pjesnik! Prava Poema! Ti si mrkla noæ, jutro i sunèani dan!
Kažu mi da uzaludno tražim tebe… I da mi u posjeti nikada nisi bila Ali, osjetio sam tvoj dah pokraj sebe, Oko mog si struka svoje ruke svila!
Kažu mi da mi nisi bila ni u snu, ni na javi… Da te kod mene nikad nije bilo; uzalud sam suze lio! Kao što svaki ludo zaljubljeni Fantaziju slavi… Da zadovoljim èežnju za dobrim ja bih te izmislio!
Da sam knjiga pa da me otvoris I procitas Vidis ko sam I sta Sve da bude crno na belo Jednostavno I cisto
Ali avaj Ja sam samo covek od krvi I mesa Zelim dodir tvoj, usne tvoje, srce tvoje Pomislim cesto da sam isto sto I drugi Samo obican covek koji je zaludjen lepom devojkom Nista vise
Ali sta je onda ono sto mi ne da mira Kad te nema kraj mene mesecima Kad nisi tu nit telom, nit recima Sta je to? Reci mi kako bi to neki nazvali Ja se ne usudjujem reci Ja samo osecam Nisam ja covek od reci Za to nisam _________ Za jednu, gore vec pomenutu, sneznu kraljicu Napisano nekad dok me jos u klonju nije pretvorila I na sve "nase" se onako fino posrala (ma priteralo curu, sta reci)
----------------- Sanjajte kao da cete ziveti zauvek Zivite kao da cete umreti danas http://www.youtube.com/watch?v=LSHzga_DFxs&feature=related Trazim nesto poput ovoga:
JEDAN ŽIVOT MALO JE I u dobru i u zlu, ja bez tebe ne mogu. Srce si mi taknula, rukom bijelog anðela. Jedan život malo je da se srce napije. Uvijek žedno ljubavi dva života treba mi.
Sve te više volim ja ljube moja. Volim za života dva, vjero moja. Jedan život malo je, za mene i za tebe. 2x
I kad proðu radosti. Ove naše mladosti Isto æu te voljeti Kao danas ljubavi. Jedan život malo je da se srce napije. Uvijek žedno ljubavi dva života treba mi.
Sve te više volim ja ljube moja. Volim za života dva, vjero moja. Jedan život malo je, za mene i za tebe. 2x
Jedan život malo je, za mene i za tebe.
----------------- PAZNJA! Ova poruka prenosi srecu i dobro raspolozenje! Dakle, makar na trenutak uzivaj u osjecaju da neko uvijek misli na tebe...
Neko do koga mi je stalo mi je nocas napisao pismo u kome kaze da su klinke sastavni deo njegovog zivota i da mu padaju gatje same kada mu posalju sms.Mrzim sms