Stron : Wstecz 1 . . . 7 8 9 [10] 11 12 13 . . . 36 Dalej |
Vanessa
|
#1
|
Post: 472
26. Maj 2006. 15:11:23
|
Poezija
GRESAN SI
Da si gresan, to sam od pocetka znala Ali ne i da si zao.
Nisam ni slutila da bi mi srce ukrao, A sutra ga odbacio i otisao njoj; vernoj, i zaljubljenoj Kao da nista bilo nije, na uvo saptao.
Sve vise i ja gresna postajem, Sve cesce sama ostajem jer dodirujem druge lazno, i kada najlepse postane, svaki put pobegnem. Za sve to krivim grenu dusu tvoju, koja je tako duboko u proslosti povredila moju.
Sve manje sanjam, sve vise pijem. Sve mi je vise gorak osmeh kojim zavodim druge, dok zelim da ih povredim kao sto si ti mene.
Gusi me alkohola kiselina; prizemna sam postala, I svestna pravog smisla naseg zivota- Svestna da svaka zena jednom u zivota zavoli idiota
----------------- Dok zivis.. budi ziv !
|
|
ZYY
|
#128
|
Post: 162
25. Gru 2007. 16:41:51
|
zyy
Bilo je tiho bez vjetra mjesec je blistao negdje daleko cuo sam zvuke gitare pjesmu rastanka sto pjeva neko. Sav zadrhta od boli suze potekose niz lice nemirni pogled na zemlju pade od tuzne pjesme sto pjevaju ptice... Plakao sam za tobom znaj i gledao mjesec sto divno sija necujno i tiho uz zvuke gitare pjesmu rastanka pjevao sam ja
|
|
ana9
|
#129
|
Post: 3879
29. Gru 2007. 21:13:40
|
TI I JA
dvije kapi stvarnosti razlili smo se po snovima i samo trag iza nas dokaz je našeg postojanja.
Ti i ja dva poznata stranca susreli smo se u beskraju a šapat vjetra koji nas prati svjedok je našeg nestajanja.
Srest æemo se opet kada nam sudbina odredi isti put i tada æemo promIjenjeni vremenom biti samo stranci zateèeni trenutkom poznanstva
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
aaaalo
|
#130
|
Post: 1316
02. Sty 2008. 12:45:00
|
bila sam ...
bila sam ljuta i sama, rekoh ti to da znas. ostade cutnja i nekakva teska tama, znala sam da ces misliti da nisam sama.
uzalud cekam te cak dva dana, treceg dana dodje tvoj glas i obecanje da nikad vise neces misliti na nas.
tad se nasmejas ,rekoh ma daj sad je dosta moram nazvati oionako su prosla cela dva dana rekoh:halo ljubavi kako si , zar nisi skocio sa starog mosta.. znas bojim se jer voda je hladna, a ja ionako tvoje ljubavi gladna. ljubim te duso,cuvaj se!
|
|
ana9
|
#131
|
Post: 3879
03. Sty 2008. 21:46:09
|
KRILA >< JOVAN DUÈIÆ
Leteti, leteti, leteti visoko, Neznanom prostoru kao starom drugu, Vitlati se kao omaðijan soko, I umreti, sjajan, u sunèanom krugu.
Èuti samo zamah svoj u prostorima- Muziku svog krila! I na samom kraju, Svoj trag izgubiti i cilj meðu svima, Išèeznuvši tako u nebu i sjaju.
Da mi žeð osete kobnu i sve višu Oèi što su tude dugo svetlost pile, Kao vir dve ovce sa runom od svile, Kao krv dve noæne sablasti što sišu.
Da ne pamtim nisko roðenje pod mrakom; Da kao gnev svetlost sva ispuni mene; Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom, Tu gde gore veène podnevi bez sene.
I strasna raskršæa sunaca, i puti Kud oluj svetlost neprekidno ide, Kroz nemi predeo gde vlada i æuti Bog koji ubija oèi kad ga vide.
Da samo s visina za ponore znadnem Bacivši u prostor konce svojih žila; I letim veèito, i letim dok padnem Samo pod teretom ozarenih krila
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
slivco
|
#132
|
Post: 2603
03. Sty 2008. 22:56:17
|
Moja Sevdo, moje milovanje, Ubilo te moje uzdisanje! Evo, ima tri godine dana, Bol bolujem od golemih rana. Rane ljute sve na sevdah slute, Ne daju mi rahatluka moga, A sve, Sevdo, sa nehaja tvoga! No ako te moja muka bije, A ti mlada dodi mi sto prije, I donesi sto za hastu treba: U dva oka dva sna preduboka, I jos sunca da ti hastu grije, Da me grije, da mi hladno nije! I donesi iladz bez karara: Pod grocem bijela behara; U njedrima, medu ljiljanima, Dunje dvije - da bez voca nije! Pa jos, kad ti krivo ne bi bilo, Da me uzmes ti na svoje krilo, Bih ti tako preboljeo lako Rane ljute sto na sevdah slute.
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
Delete7
|
#133
|
Post: 9
04. Sty 2008. 00:31:04
|
Moj plavi slon
Bio jednom plavi slon. Ziveo je u veselom svetu mom. Svako jutro budio me pesmicom "ustaj sine slonèe zove, daj nahrani golubove". Kad je tuga, slonèe svira,te pesmom u srce dira "Aj ne tuguj devojcice,i ne kvasi suzom lice,jer ta suza zna da boli, o kako je tuzno kad se voli".
|
|
Delete7
|
#134
|
Post: 9
04. Sty 2008. 00:44:25
|
Jagodica Bobica
U veselom svetu, živela je devojèica po imenu Jagodica Bobica. Imala je kosu boje meda, oèi krupne kao sova kada gleda. Osmeh mio, nogavice duge, voli ona trèat’ preko pruge. Pogled vrcav kao èigra,volela je sa životom da se igra.
|
|
slivco
|
#135
|
Post: 2603
04. Sty 2008. 00:58:34
|
Gorko zivim, gorko disem gorak mi je cas do casa a neke slatke pesme pisem znam, za bolje nemam glasa
Ja samo sebe za sve krivim jer, ja sam birao taj put e, al’ da pevam za to sto zivim o, ja bih pev’o samo o njoj
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
slivco
|
#136
|
Post: 2603
04. Sty 2008. 01:08:48
|
Negde se pipnu nasi mali svemiri kada vec pomislim da spavas zasumi saten, tama se uznemiri i kao zvjezda naidjes
U skoljke tvoga pupka leto zimuje tu cuvas mrve sunca za nas sa tvojim dodirom se ceznja rimuje dok kao zvjezda nadires
I nista vise nije vazno lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas i niko vise nije bitan svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas
Srebra januara kuju prsten za tvoj prst niz tvoje sapi zvezda pala zalud te privijam uz sebe k’o uz krst ti si kao zvjezda sto zivot mi dala
za najsjaniju zvjezdicu ovoga neba
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
|
|
dnodna
|
#137
|
Post: 16
05. Sty 2008. 01:34:43
|
............
Ti cvijete moj tajanstveni
Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo èudesna, tražio sam te ja i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te, duša mi zadrhta sva.
Srce je moje naslutilo tajanstvenosti moæ, srce je moje oæutilo kako se vedri noæ.
U mojoj je duši sijevnulo svjetlo golema blaga. Sve moje biæe je èeznulo za tobom, za tobom, draga, ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo èudesna.
O, bogat sam – pomozi mi da podignem, ponesem blago svoje, sve blago duše moje!
|
|
dnodna
|
#138
|
Post: 16
05. Sty 2008. 01:44:43
|
ANDJELE MOJ
andjele moj moja budi istinska ljubavi tvoje ne želim se odreæi pjesme volim da pišem pjesme ljubavne igre meni su drage u tvom krevetu ostat æu budan do jutra nježnost svoju pružam samo tebi latice moja velika sloboda èini me tvojim robom ljubavi daj mi svoje jer ti si žena žena koju išèekujem èitav život svoj mali osmijeh podaj mi voljena moja ovo je tvoje doba u mom srcu roðena si kao zvijezda danica
|
|
mICE
|
#139
|
Post: 1016
05. Sty 2008. 15:20:08
|
Moja ljubav
Moja ljubav ima oci ko dva sunca, dva malena sunca iznad moje tuge ko njeznosti dvije umorne i duge moja ljubav ima oci ko dva sunca...
Moja ljubav ima lice ko Galena upisujem rijetke dane kad sam Dedal i kad smo daleko oboje od sjete moja draga ljubav ima oci svete..
Znam kada ljubav ima oci crne kad udju u me, kada svijetlo trne znam kada ljubav ima oci bijele, kada ih ljubim.... kada se vesele...
Moja ljubav ima srce kao skrinja, koja skriva snove kad je bila mlada u njoj od pocetka vjecna vatra tinja moja ljubav ima srce kao nada...
----------------- cutanje je zlato vidim mogi su se obogatili
|
|
ana9
|
#140
|
Post: 3879
06. Sty 2008. 20:39:35
|
Ovo je pjesma koja je savršena za ovo veèe....
ALEKSA ŠANTIÆ >< PRETPRAZNIÈNO VEÈE
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi zari. Sam sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi èasi neosjetno teku.
Na polju studen. Peæ pucka i grije. Ja ležim. Ruke pod glavom, pa æutim, I slušam kako granjem zamrznutim U moja okna goli orah bije.
Tako na vrata sumornog mi srca Sjeæanje jedno udara i èeka Ko drug i sabrat, kao duša neka ?*to sa mnom plaèe i u bolu grca.
Negda u take noæi, kada otka Promrzlom granju zima pokrov ledan, Ova je soba bila ko vrt jedan, Gdje je ko potok tekla sreæa krotka.
Kao i sada, pred ikonom sjaji Kandila svjetlost. Iz ikonostasa Suh bršljan viri. Lako se talasa Izmirne pramen i blagoslov taji.
Sva okaðena miriše nam soba. Okolo žute lojane svijeæe Mi, djeca, sjeli kao kakvo vijeæe, Radosni što je veæ grudanju doba.
Pod tankim velom plavkastoga dima U peæi vatra plamti punim žarom, I sjajne pruge po æilimu starom Veselo baca i treperi njima.
Uvrh, na meku šiljtu, otac sio, Pružio èibuk, i dim se koluta; Njegova mis’o nadaleko luta, I pogled budi sanjiv, blag, i mio.
Uza nj, tek malko na šiljtetu niže, Ko simbol sreæe, naša majka bdije; Za skori Božiæ košulje nam šije, I katkad na nas blage oèi diže.
U to bi halka zakucala. - "Petar!" - Usklikne otac: - "on je zacijelo! On vazda voli govor i sijelo - Otvorite mu!" I mi svi, ko vjetar,
Trèi i vrata prijevor izvuci. I stari susjed, visok kao brijeg, Tresuæi s ruha napanuli snijeg, Javio bi se s fenjerom u ruci.
Svaki mu od nas u zagrljaj hita, Majka ga krotko susreta i gleda, A on se javlja, pa do oca sjeda, I brišuæ èelo za zdravlje ga pita.
Sa novom sreæom ograne nam soba! Na svakom licu sveto, sjajno nešto - Suèuæi brke, stari susjed vješto poèo bi prièu iz dalekog doba.
I dokle prozor hladna drma cièa, Mi svaku rijeè gutamo nijemi; Srca nam dršæu u radosnoj tremi, Sve dogod ne bi dovršio èièa.
Zatim bi otac, vedar ko sjaj dana, Uzeo gusle u žilave ruke, I glasno poèo, uz ganjive zvuke, Lijepu pjesmu Strahinjiæa Bana...
Meni je bilo ko da pjesme ove Svaki stih posta pun behar u rosi, Pa trepti, sjaje, i meni po kosi Prosipa meke pahuljice nove...
O mili èasi, kako ste daleko! Vi draga lica, išèezla ste davno! Pusta je soba... Moje srce tavno... I bez vas više ja sreæe ne steko’...
Kandilo i sad pred ikonom tinja, I sad je pozno predbožiènje doba; Al’ gluha jama sad je moja soba, A ja list sveo pod bjelinom inja.
Uzalud èekam... U nijemoj sjeni Nikoga nema. Sam, ko kamen, æutim. Samo što orah granjem zamrznutim U okna bije i javlja se meni...
No dok mi mutni boli srce kose, Ko studen travku uvrh krša gola, Iz mojih knjiga, sa prašljiva stola, Ja èujem šušanj ko viline kose.
Gle! Sad se redom rasklapaju same, Sve knjige stare, snovi èežnje duge - Mièu se, trepte jedna pokraj druge, I njihov sumor ko da pada na me...
Sanjam li? Il bi ovo java bila? Iz rastvorenih listova i strana Prhnuše lake tice, ko sa grana, I po sobi mi svud razviše krila...
Sve su svijetle!... Sve u bl’jesku stoje!... Jedna okolo kandila se vije, A neka bolno, ko da suze lije, Pred slikom dršæe mrtve majke moje;
Neke bijele, kao ljiljan prvi, Samo im zlatno meko perje grudi; Neke sve plave, tek im grlo rudi, Kao da kanu kap zorine krvi...
Neke mi pale tu na srce svelo, Pa kril’ma trepte i šušte ko svila; A jedna lako, vrhom svoga krila, S cvrkutom toplim dodirnu mi èelo,
Ko da bi htjela zbrisati sjen tuge.. I slušaj! Redom zapjevaše one!... I glasi dršæu, tresu se, i zvone, Mili i sjajni ko luk mlade duge:
"Ne tuži! S bolom kuda æeš i gde bi?! Mi pjesme tvoje, i drugova sviju, ?*to svoje duše na zv’jezdama griju, - Sveta smo živa porodica tebi!
Mi kao rosa na samotne biljke Padamo tiho na sva srca bona, I u noæ hladnu mnogih miliona Snosimo tople božije svjetiljke.
Mi združujemo duše ljudi svije’! Mrtve sa živim vezu naše niti: I s nama vazda uza te æe biti I oni koje davno trava krije!
Prigrli ova jata blagodatna! I kada jednom doðe smrti doba, Naša æe suza na kam tvoga groba Kanuti toplo ko kap sunca zlatna"...
I akord zvoni...Sve u sjaju jaèem Kandilo trepti i sobu mi zari... Iz kuta muklo bije sahat stari. Ja sklapam oèi i od sreæe plaèem
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
ana9
|
#141
|
Post: 3879
11. Sty 2008. 01:41:40
|
____SENKA_____
Ide sen moja pored mene, Ognjena sablast i džin modar, Preda mnom kao vod bez smene, Kao zbir za mnom, nem i bodar. Pred šumom presta da me prati, Za šumom vec me opet ceka; Pred prag ce crkve zbunjen stati Taj prediskonski strah coveka. Taj sjaj što mrkne i što sjaje, Taj govor tela recju tamnom! Dokle ce ici i šta traje Ta gorka igra sunca sa mnom? Sve ce pod nebom dalje sjati, A sen i covek, dva blizanca, Na raskršccu ce nekom stati Da oba zbace teret lanca... No tražice se, dok dan sija, Dve sudbe vecno sjedinjene: Senka od zemlje bezmernija, I èovek lakši i od sene.
Jovan Duèiæ
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
|
|
Stron : Wstecz 1 . . . 7 8 9 [10] 11 12 13 . . . 36 Dalej |
|
Nie masz dosyæ przywileji aby odpowiedzieæ w tym forum.
|