Stron : Wstecz 1 2 [3] 4 5 6 . . . 10 Dalej |
barjak
|
#1
|
Post: 706
30. Lip 2009. 10:09:20
|
matematika -tehnicki fakultet
Predgovor Ova knjiga namijenjena je studentima tehni¡ckih i prirodnih znanosti, a u prvom redu studentima Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (FESB). U njoj je izlo¡zeno gradivo kolegija ”Matematika 1” po sadr¡zaju koji se predaje na FESB-u. Obradena su poglavlja Osnove matematike, Linearna algebra, Vektorska algebra i analiti¡cka geometrija, Funkcije realne varijable, Derivacije i primjene, te Nizovi i redovi. Sli¡can sadr¡zaj nalazi se u ve´cini istoimenih kolegija koji se predaju na tehni¡ckim i prirodoslovnim fakultetima. Budu´ci se radi o standardnom sadr¡zaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut ´cu samo neke od knjiga koje su utjecale na sadr¡zaj, a koje preporu ¡cujem i ¡citatelju: D. Blanu¡sa, Vi¡sa matematika, I. dio (1. i 2. svezak), Tehni¡cka knjiga, Zagreb, 1973. L. Krni´c i Z. ¡Siki´c, Ra¡cun diferencijalni i integralni, I. dio, ¡Skolska knjiga, Zagreb, 1992. N. Ugle¡si´c, Predavanja iz matemati¡cke analize I, Svu¡cili¡ste u Splitu, Split, 1989. B. P. Demidovi´c, Zadaci i rije¡seni primjeri iz vi¡se matematike, Tehni¡cka knjiga, Zagreb, 1978. U izradi ovog ud¡zbenika takoder je kori¡steno iskustvo i zabilje¡ske biv¡sih i sada¡snjih nastavnika matematike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujem svoju zahvalnost. Za pa¡zljivo ¡citanje teksta i korisne primjedbe tijekom rada zahvaljujem se kolegi Marku Mati´cu. U Splitu, rujna 2002.
|
|
barjak
|
#30
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:42:48
|
kompleksni brojevi
1.8 Kompleksni brojevi 29 Red na desnoj strani je apsolutno konvergentan pa po teoremu 6.12 smijemo prvo zbrojiti realne, a zatim imaginarne ¡clanove pa Taylorovi razvoji funkcija cos x i sin x daju ei’ = 1 − ’2 2! + ’4 4! − ’6 6! + · · ·+ i’ 1! − ’3 3! + ’5 5! − ’7 7! + · · · = cos ’ + i sin ’. Pomo´cu Eulerovog oblika mo¡zemo definirati potenciranje s kompleksnim eksponentom ez = ex+iy = ex · eiy = ex(cos y + i sin y).
|
|
barjak
|
#31
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:43:54
|
linearna algebra
2. LINEARNA ALGEBRA 2.1 Matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 2.1.1 Zbrajanje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 2.1.2 Mno¡zenje matrice sa skalarom . . . . . . . . . . . . . 34 2.1.3 Mno¡zenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 2.1.4 Nul-matrica i jedini¡cna matrica . . . . . . . . . . . . 37 2.1.5 Transponirana matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 2.1.6 Jo¡s o mno¡zenju matrica . . . . . . . . . . . . . . . . 39 2.2 Matri¡cni zapis sustava linearnih jednad¡zbi . . . . . 40 2.3 Rje¡savanje trokutastih sustava . . . . . . . . . . . . 41 2.4 Gaussova eliminacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 2.4.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 2.4.2 Pivotiranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 2.4.3 Elementarne matrice transformacija . . . . . . . . . 51 2.5 Linearna nezavisnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 2.6 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 2.7 Kronecker–Capellijev teorem . . . . . . . . . . . . . 54 2.8 Inverzna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 2.9 Determinante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 2.9.1 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 2.9.2 Podmatrice i poddeterminante . . . . . . . . . . . . 62 2.9.3 Laplaceov razvoj determinante . . . . . . . . . . . . 62 2.9.4 Ra¡cunanje inverzne matrice . . . . . . . . . . . . . . 63 2.9.5 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 2.10 Rje¡savanje elektri¡cne mre¡ze . . . . . . . . . . . . . . 64
|
|
barjak
|
#32
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:44:32
|
linearna algebra
32 LINEARNA ALGEBRA U ovoj glavi definirat ´cemo pojam sustava linearnih jednad¡zbi i opisati postupak za njihovo rje¡savanje. Postupak se temelji na primjenama matri¡cnog ra¡cuna, tako da ´cemo dati i osnovne pojmove o matricama i determinantama te operacijama s njima. Dok se ve´cina studenata ve´c susrela s problemom rje¡savanja sustava linearnih jednad¡zbi, kori¡stenje matrica je za ve´cinu novost. Pojam ”linearnih” zna¡ci da se u jednad¡zbama nepoznanice pojavljuju samo na prvu potenciju i da se ne pojavljuju umno¡sci nepoznanica. Za razliku od sustava nelinearnih jednad¡zbi, za takve je sustave lako ustanoviti da li su rje¡sivi te ako jesu, rije¡siti ih. Rje¡senje sustava od m ≥ 2 jednad¡zbi s n = 2 nepoznanice odgovara nala¡zenju sjeci¡sta m pravaca u ravnini. O¡cito vrijedi sljede´ce: – m pravaca se mo¡ze sje´ci u jednoj to¡cki – pripadaju´ci sustav ima to¡cno jedno rje¡senje. Na primjer, sustav 2x + y = 1 −x + y = −1 ima rje¡senje u to¡cki x = 2/3, y = −1/3 (slika 2.1). – m pravaca mo¡ze le¡zati na istom pravcu – pripadaju´ci sustav ima beskona ¡cno rje¡senja; – ako ni prvi ni drugi slu¡caj ne vrijede, tada sustav nema rje¡senje. U poznatom Kronecker–Capellijevom teoremu 2.5 vidjet ´cemo da su ova tri slu¡caja jedina mogu´ca i to za proizvoljni broj nepoznanica i jednad¡zbi. 2.1 Matrice Matrice omogu´cuju jednostavan zapis i rje¡savanje sustava linearnih jednad ¡zbi. Definicija 2.1 Pravokutna tablica brojeva A =   a11 a12 · · · a1n a21 a22 · · · a2n ... ... . . . ... am1 am2 · · · amn   , m, n ∈ N, zove se matrica tipa m×n. Ako su svi brojevi aij realni, tada pi¡semo A ∈ Rm·n. Tablica se stavlja u uglate ili oble zagrade. Brojevi aij , 1 ≤ i ≤ m, 1 ≤ j ≤ n su elementi matrice ili komponente matrice. Brojevi ai1, ai2, . . . , ain
|
|
barjak
|
#33
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:45:29
|
matrice
2.1 Matrice 33 -2 -1 1 2 -2 -1 1 2 1-2*x -1+x Slika 2.1: Pravci koji se sijeku tvore i-ti redak, brojevi a1j , a2j , . . . , amj tvore j-ti stupac, a brojevi a11, a22, . . . , amin{m,n},min{m,n} tvore dijagonalu matrice A. Ako je m = n ka¡zemo da je A kvadratna matrica reda n. Ako je m = 1 ka¡zemo da je A ret¡cana matrica (ima samo jedan redak), a ako je n = 1 ka¡zemo da je A stup¡cana matrica. Ret¡cane i stup¡cane matrice se jo¡s zovu vektori. Skup svih matrica tipa m × n jo¡s ozna¡cavamo s Mmn. Matrice obi¡cno ozna¡cavamo velikim tiskanim slovima, A,B,X, . . . Koriste se i oznake A = (aij), A = [aij ], A = (Aij), A = (A)ij . Vektore mo¡zemo ozna¡cavati i s malim ¡stampanim slovima a, b, x, ili s masnim slovima, a, b, x. Na primjer, A je matrica tipa 3 × 4, A =   a11 a12 a14 1 −0.127 1017 0 5 7 9 11  ,
|
|
barjak
|
#34
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:46:08
|
linearna algebra
34 LINEARNA ALGEBRA B i c su primjeri ret¡cane odnosno stup¡cane matrice, B = 1 2 3 4, c =   0 √2 12345  , dok su d = 0 i E = x kvadratne matrice reda 1, a ujedno i stup¡cane i ret¡cane matrice Nakon ¡sto smo definirali novi objekt, u ovom slu¡caju matricu, ¡zelimo ih nau¡citi usporedivati. Prvi korak je definirati kada su dva objekta jednaka. Definicija 2.2 Matrice A i B su jednake ako su istog tipa i ako je aij = bij za sve parove indeksa i, j. 2.1.1 Zbrajanje matrica Uvedimo prvu operaciju s matricama. Mogu se zbrajati samo matrice istog tipa. Ako su matrice A i B istog tipa, tada je matrica C = A + B istog tipa kao i matrice A i B i vrijedi cij = aij + bij . Dakle, matrice se zbrajaju ¡clan po ¡clan. Svojstva zbrajanja su A + B = B + A (komutativnost) i (A + B) + C = A + (B + C) (asocijativnost). 2.1.2 Mno¡zenje matrice sa skalarom Matrica se mno¡zi s nekim skalarom (brojem) tako da se svaki element matrice pomno¡zi s tim brojem. Drugim rije¡cima, elementi matrice B = A su Bij = aij . Svojstva ove operacije proizlaze direktno iz svojstava mno¡zenja brojeva: (A + B) = A + B, ( + µ)A = A + µA, (2.1) (µA) = (µ)A.
|
|
barjak
|
#35
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:46:54
|
matrice
2.1 Matrice 35 2.1.3 Mno¡zenje matrica Definicija mno¡zenja matrica je na prvi pogled neobi¡cna, ali upravo nam ona omogu´cava jednostvno zapisivanje sustava linearnih jednad¡zbi. Matrice A i B mo¡zemo pomno¡ziti samo ako su ulan¡cane, odnosno ako A ima onoliko stupaca koliko B ima redaka. Matrica C = A·B ima redaka koliko A i stupaca koliko B. Neka je, dakle, A tipa m × k i B tipa k × n. Tada je matrica C tipa m × n i vrijedi cij = k Xl=1 ailblj = ai1b1j + ai2b2j + · · · + aikbkj . (2.2) Element (2, 3) umno¡ska   a11 a12 a13 a14 a21 a22 a23 a24 a31 a32 a33 a34     b11 b12 b13 b14 b15 b21 b22 b23 b24 b25 b31 b32 b33 b34 b35 b41 b42 b43 b44 b45   nalazi se tako da stavite lijevi ka¡ziprst na a21 a desni na b13 i ka¡zete ”puta”. Tada pomi¡cete ka¡ziprste prema a22 i b23 govore´ci ”plus” dok se ka¡ziprsti pomi¡cu i ”puta” kada stignu na cilj. Nastavite li na taj na¡cin izra¡cunat ´cete a21b13 + a22b23 + a23b33 + a24b43, ¡sto je upravo element (2, 3) produkta. Na primjer,   1 2 3 4 5 6 7 8 9     1 2 0 −1 4 3 2 1 1 −1 1 −1   =   12 5 7 −2 30 17 16 −5 48 29 25 −8   Uo¡cimo da mno¡zenje u obrnutom poretku nije definirano stoga ¡sto matrice nisu ulan¡cane. U sljede´cem primjeru su oba mno¡zenja definirana, ali umno¡sci nisu istog tipa:   1 1 1  1 1 1 =   1 1 1 1 1 1 1 1 1  , 1 1 1  1 1 1   = 3.
|
|
barjak
|
#36
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:47:23
|
matrice
36 LINEARNA ALGEBRA U sljede´cem primjeru su umno¡sci AB i BA istog tipa, ali nisu jednaki: A = 2 1 1 0, B = −1 1 5 2, AB = 3 4 −1 1, BA = −1 −1 12 5 . U ovom primjeru su, pak, oba umno¡ska jednaka: A = 2 2 2 2, B = 1 2 2 1, AB = BA = 6 6 6 6. Iz prethodnih primjera zaklju¡cujemo kako, za razliku od mno¡zenja brojeva, mno¡zenje matrica op´cenito nije komutativno. Budite oprezni, jer se ova ¡cinjenica lako zaboravi kada se manipulira s formulama koje sadr¡ze matrice. Teorem 2.1 (Svojstva mno¡zenja matrica) Za proizvoljne matrice A, B i C i broj , ukoliko su svi umno¡sci definirani vrijedi: (i) (AB)C = A(BC) (asocijativnost), (ii) A(B + C) = AB + AC (distributivnost), (iii) (A + B)C = AC + BC (distributivnost), (iv) (AB) = (A)B = A(B). Primijetimo da zbog op´cenite nekomutativnosti mno¡zenja matrica, moramo posebno navesti distributivnost prema mno¡zenju slijeva i zdesna. Dokaz. (i) neka je A tipa m×k, B tipa k×l i C tipa l×n. Tada je AB tipa
|
|
barjak
|
#37
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:47:55
|
matrice
2.1 Matrice 37 m×l, a (AB)C je tipa m×n. Za proizvoljni element matrice (AB)C vrijedi: [(AB)C]ij = l Xp=1 [AB]ipCpj = l Xp=1 k Xq=1 AiqBqpCpj = raspi¡semo sumu = l Xp=1 k Xq=1 AiqBqpCpj = zamijenimo redoslijed zbrajanja = k Xq=1 l Xp=1 AiqBqpCpj = grupiramo pribrojnike na drugi na¡cin = k Xq=1 Aiq l Xp=1 BqpCpj = k Xq=1 Aiq[BC]qj = [A(BC)]ij . Ostale tvrdnje dokazuju se sli¡cno. 2.1.4 Nul-matrica i jedini¡cna matrica Kod zbrajanja brojeva broj 0 je neutralni element s obzirom na zbrajanje, odnosno x + 0 = 0 + x = x za svaki broj x. Analogija kod matrica je nul-matrica koja ima sve elemente jednake nuli. Nulmatricu ozna¡cavamo s O, odnosno Omn kada ¡zelimo naglasiti o kojem tipu se radi. Na primjer, 1 2 3 4 5 6+ 0 0 0 0 0 0 = 0 0 0 0 0 0+ 1 2 3 4 5 6 = 1 2 3 4 5 6. Kod mno¡zenja brojeva broj 1 je neutralni element s obzirom na mno¡zenje, odnosno x · 1 = 1 · x = x za svaki broj x. Analogija kod matrica je jedini¡cna matrica . Ukoliko matrica nije kvadratna, jedini¡cne matrice u odnosu na mno¡zenje slijeva i zdesna su razli¡citog reda. Na
|
|
barjak
|
#38
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:48:34
|
linearna algebra
38 LINEARNA ALGEBRA primjer, lako vidimo da je   12 5 7 −2 30 17 16 −5 48 29 25 −8     1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1   =   12 5 7 −2 30 17 16 −5 48 29 25 −8  ,   1 0 0 0 1 0 0 0 1     12 5 7 −2 30 17 16 −5 48 29 25 −8   =   12 5 7 −2 30 17 16 −5 48 29 25 −8  . Jedini¡cnu matricu ozna¡cavamo s I, odnosno s In ako ¡zelimo naglasiti o kojoj dimenziji se radi. Op´cenito je, dakle Iij = (1 za i = j, 0 za i 6= j, i za svaku matricu tipa m × n vrijedi ImA = AIn = A. Jedini¡cna matrica je poseban slu¡caj dijagonalne matrice. D je dijagonalna matrica ako jedini ne-nula elementi le¡ze na njenoj dijagonali, odnosno Dij = 0 za i 6= j. 2.1.5 Transponirana matrica Uvedimo jo¡s jedan novi pojam. Transponirana matrica matrice A je matrica AT koja je definirana sa [AT ]ij = Aji. Dakle, ako je A tipa m × n tada je AT tipa n × m. Na primjer, 1 2 0 −1T =   1 2 0 −1   , 1 2 8 0 9 2T =   1 0 2 9 8 2  , dok je   1 2 3 2 4 5 3 5 6   T =   1 2 3 2 4 5 3 5 6  .
|
|
barjak
|
#39
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:49:24
|
matrice
2.1 Matrice 39 O¡cito je (AT )T = A. Transponiranje se lijepo uklapa u ostale operacije s matricama: (A + B)T = AT + BT , (µA)T = µAT , (2.3) (AB)T = BTAT . Matrica za koju je AT = A je simetri¡cna matrica. Zbog o¡cite simetrije u prirodi, simetri¡cne matrice su ¡ceste u primjenama. 2.1.6 Jo¡s o mno¡zenju matrica Formula (2.2) zapravo zna¡ci da se matrice mno¡ze na sljede´ci na¡cin:   1 2 3 4 5 6 7 8 9     1 2 0 4 3 2 1 −1 1   =   (1 · 1 + 2 · 4 + 3 · 1) 1 · 2 + 2 · 3 + 3 · (−1)) (1 · 0 + 2 · 2 + 3 · 1) (4 · 1 + 5 · 5 + 6 · 1) (4 · 2 + 5 · 3 + 6 · (−1)) (4 · 0 + 5 · 2 + 6 · 1) (7 · 1 + 8 · 5 + 9 · 1) (7 · 2 + 8 · 3 + 9 · (−1)) (7 · 0 + 8 · 2 + 9 · 1)   No, mno¡zenje matrica se mo¡ze interpretirati na jo¡s dva na¡cina:   1 2 3 4 5 6 7 8 9     1 2 0 4 3 2 1 −1 1  =   1 4 7  1 2 0+   2 5 8  4 3 2+   3 6 9  1 −1 1, i   1 2 3 4 5 6 7 8 9     1 2 0 4 3 2 1 −1 1   =  1  1 4 7  + 4  2 5 8  + 1  3 6 9   2  1 4 7  + 3  2 5 8  + (−1)  3 6 9   0  1 4 7  + 2  2 5 8  + 1  3 6 9    .
|
|
barjak
|
#40
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:50:16
|
linearna algebra
40 LINEARNA ALGEBRA Zadatak 2.1 Izra¡cunajte umno¡zak   1 −1 2 0 9 3 4 1 1     1 2 4 −3 1 −1   na sva tri opisana na¡cina. Zadatak 2.2 Napi¡site programe za mno¡zenje matrica na ova tri na¡cina u programskom jeziku Matlab. Pri tome mo¡zete koristiti program Octave On-line. Programe mo¡zete napisati i u nekom drugom programskom jeziku (basic, pascal, c, c++, FORTRAN ili java). Postoji li jo¡s mogu´cih interpretacija matri ¡cnog mno¡zenja? 2.2 Matri¡cni zapis sustava linearnih jednad¡zbi Sustav 2x1 + x2 = 1 −x1 + x2 = −1 mo¡zemo zapisati kao 2 1 −1 1x1 x2 = 1 −1, odnosno kao Ax = b, (2.4) pri ¡cemu su matrice A, x i b zadane s A = 2 1 −1 1, x = x1 x2, b = 1 −1. Istozna¡cnost ova dva zapisa slijedi iz definicije jednakosti matrica 2.2. Matrica A se zove matrica sustava, a vektor b se zove slobodni vektor ili vektor slobodnih ¡clanova. Zbog jednostavnosti mo¡zemo izostaviti vektor x jer se njegovo prisustvo podrazumijeva pa stoga ¡cesto zapisujemo pro¡sirenu matricu sustava A b = 2 1 −1 1 1 −1. Sli¡cno, sustav u obliku 2x1 + x2 − 1 = 0 −x1 + x2 + 1 = 0
|
|
barjak
|
#41
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:52:07
|
resavanje trokutastih sustava
40 LINEARNA ALGEBRA Zadatak 2.1 Izra¡cunajte umno¡zak   1 −1 2 0 9 3 4 1 1     1 2 4 −3 1 −1   na sva tri opisana na¡cina. Zadatak 2.2 Napi¡site programe za mno¡zenje matrica na ova tri na¡cina u programskom jeziku Matlab. Pri tome mo¡zete koristiti program Octave On-line. Programe mo¡zete napisati i u nekom drugom programskom jeziku (basic, pascal, c, c++, FORTRAN ili java). Postoji li jo¡s mogu´cih interpretacija matri ¡cnog mno¡zenja? 2.2 Matri¡cni zapis sustava linearnih jednad¡zbi Sustav 2x1 + x2 = 1 −x1 + x2 = −1 mo¡zemo zapisati kao 2 1 −1 1x1 x2 = 1 −1, odnosno kao Ax = b, (2.4) pri ¡cemu su matrice A, x i b zadane s A = 2 1 −1 1, x = x1 x2, b = 1 −1. Istozna¡cnost ova dva zapisa slijedi iz definicije jednakosti matrica 2.2. Matrica A se zove matrica sustava, a vektor b se zove slobodni vektor ili vektor slobodnih ¡clanova. Zbog jednostavnosti mo¡zemo izostaviti vektor x jer se njegovo prisustvo podrazumijeva pa stoga ¡cesto zapisujemo pro¡sirenu matricu sustava A b = 2 1 −1 1 1 −1. Sli¡cno, sustav u obliku 2x1 + x2 − 1 = 0 −x1 + x2 + 1 = 0
|
|
barjak
|
#42
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:53:08
|
linearna algebra
42 LINEARNA ALGEBRA Teorem 2.3 Ako su svi dijagonalni elementi kvadratne gornje trokutaste matrice U razli¡citi od nule, tada sustav Ux = b ima jedinstveno rje¡senje. Dokaz. Ilustrirajmo prvo rje¡savanje sustava za n = 5. Prvo napi¡simo sustav u skalarnom obliku u11x1 + u12x2 + u13x3 + u14x4 + u15x5 = b1 u22x2 + u23x3 + u24x4 + u25x5 = b2 u33x3 + u34x4 + u35x5 = b3 u44x4 + u45x5 = b4 u55x5 = b5 Peta jednad¡zba sadr¡zi samo nepoznanicu x5 i mo¡zemo je rije¡siti odmah: x5 = b5 u55 . Dobivenu vrijednost od x5 mo¡zemo uvrstiti u ¡cetvrtu jednad¡zbu koju potom rije¡simo i dobijemo x4 = b4 − u45x5 u44 . Uvr¡stavanjem x4 i x5 u tre´cu jednad¡zbu te rje¡savanjem te jednad¡zbe dobijemo x3 = b3 − u34x4 − u35x5 u33 . Nastavljaju´ci ovim postupkom dobijemo x2 = b2 − u23x3 − u24x4 − u25x5 u22 i x1 = b1 − u12x2 − u13x3 − u14x4 − u15x5 u11 . Kako su po pretpostavci dijagonalni elementi uii razli¡citi od nule, ove formule jednozna¡cno odreduju xi. Ovaj postupak se o¡cito mo¡ze izvesti za proizvoljnu dimenziju n pa je teorem dokazan. Ovaj postupak se jednostavno mo¡ze izvr¡siti na ra¡cunalu. Odgovaraju´ci program u programskom jeziku C glasi for (i=n;i>=1;i--){ for (j=n;j>i;j--) b[i]=b[i]-u[i][j]*b[j]; b[i]=b[i]/u[i][i]; }
|
|
barjak
|
#43
|
Post: 706
30. Lip 2009. 11:53:50
|
resavanje trokutastih sustava
2.3 Rje¡savanje trokutastih sustava 43 Nakon zavr¡setka programa, rje¡senje x se nalazi na mjestu gdje se na po¡cetku nalazio vektor b. Program za rje¡savanje gornje trokutastog sustava u programskom jeziku Matlab izgleda ne¡sto jednostavnije: for i=n:-1:1 for j=n:-1:i+1 b(i)=b(i)-u(i,j)*b(j) end b(i)=b(i)/u(i,i) end Isti program u programskom jeziku FORTRAN, ovaj put napisan kori¡stenjem uzlazne petlje, izgleda ovako: do k=1,n i=n-k+1 do j=i+1,n b(i)=b(i)-u(i,j)*b(j) enddo b(i)=b(i)/u(i,i) enddo Broj ra¡cunskih operacija potrebnih za rje¡savanje gornje trokutastog sustava iznosi n Xi=1 (2i − 1) = 2 n(n + 1) 2 − n ≈ n2. Na modernim ra¡cunalima (Pentium 350), koja izvr¡savaju do 30 milijuna operacija u sekundi, rje¡savanje trokutastog sustava dimenzije n = 1000 traje oko 1/30 sekunde. Postupak za rje¡savanje donje trokutastog sustava Lx = b je sli¡can i dan je u sljede´cem Matlab programu: for i=1:n for j=i+1:n b(i)=b(i)-l(i,j)*b(j) end b(i)=b(i)/l(i,i) end Kako se trokutasti sustavi lako rje¡savaju, rje¡senje op´ceg (netrokutastog) sustava dobijemo tako da pomo´cu Gaussove eliminacije zadani sustav svedemo na trokutasti oblik.
|
|
Stron : Wstecz 1 2 [3] 4 5 6 . . . 10 Dalej |
|
Nie masz dosyæ przywileji aby odpowiedzieæ w tym forum.
|