----------------- "Prazne duše.. ej, ne bi im video žar u oèima, ni da im brkneš pljugom u zenice - tu led poèiva.. I ne bi bili duboko dirnuti ni da im zabiješ ceo kar.. Deca proseka život ne shvataju kao dar".
ma ne mozem vise ovako, to je strasno, mira nemam od nje, ne spavam ne jedem....more me neki strasni sni....strasnooo zhasuuuu brate, zhasuuu !
i ja resio da nadjem decka i promenim pol ukoliko nadjem donora one stvari, ali kazu da cak mozda i ne treba .... moram se raspitati jos malo !
ja i ti boy? kombinacija, mi pomognes brate, ovo je strasno !
evo i tebi casa vode s , jes nije zlatna ali mozda ti srecu donese, pazi samo da se ne zagrcnesh vrpolji se mnogo !
prijatno
sledeci, da naruchi ?
----------------- Sanjajte kao da cete ziveti zauvek ! Zivite kao da cete umreti danas ! danju ovako: http://www.youtube.com/watch?v=mvBkbPEoeAI nocu ovako: http://www.youtube.com/watch?v=vAM-v-oo2o8&feature=related
Homosexualci su bolesni ljudi, kako cete vi sutra svom detetu objasniti kad vidi dva muskarca kako se ljube na ulici? hocete mu reci da je to normalno? Homosexualizam je bolest isto kao i pedofilijam transexualizam i ostali sexualni poremecaji. Postoje ljudi koji su skloni sexualnom odnosu sa zivotinjama a takvi ljudi imaju poseban naziv
Homosexualci su izopaceni umovi, koliko ja imam iskustva sa njima... Cesto se uvece kriju po parkovima na napadaju prolaznike muskog pola radi sexualnog zadovoljstva. Mene se licno desilo par puta da me homosexualac napadne u parku uvece kad prolazim a naravno da sam se fizicki branio i bilo je tu razbijenih arakada
Evo kopiracu vam dokaz sa vikipedije da je homoseksualnost bolest, izopacenost ili seksualni poremecaj i da homoseksualci nisu normalni vec umno bolesni ljudi....
Evolucija i današnje ponašanje Evolucija je pasivan proces prilagodbe organizma okolini, s ciljem preživljavanja/održanja vrste. Kako je evolucija spor proces mnoge osobine koje su nam nekad bile potrebne ostale su nam i danas. Tako se npr. muškarci bolje snalaze u prostoru jer su nekada oni išli u lov a za to je bilo potrebno prostorno snalaženje. Iz istog razloga žene su bolje u vizualnom pretraživanju jer su one skupljale plodove (bobice i sl.) za što je bila potrebna ta sposobnost. Preferencija slatkog okusa je takoðer posljedica evolucije jer slatko je èešæe znaèilo zdravo i bezopasno, a gorko – otrovno.
Homoseksualnost se objašnjava kao moguæi nusprodukt homosocijalnosti (istospolnog prijateljstva). Da bi meðu grupama ljudi, koje su imale zajednièki zadatak kao iæi u lov, opstao dobar odnos i cilj bio izvršen razvila se homoseksualnost s ciljem uèvršæivanja prijateljstva, odnosno bolje emocionalne povezanost. To je imalo za posljedicu veæu vjerojatnost pomaganja u nevoljama, a time i doprinosilo oèuvanju vrste.
Drugo evolucijsko objašnjenje homoseksualnosti odnosi brigu za potomstvo. Kako je u kameno doba smrtnost bila velika, a o potomcima je ovisilo oèuvanje vrste, pretpostavlja se da se homoseksualnost razvila kako bi ti pojedinci (bez vlastitih potomaka) doprinosili brizi za tuðu djecu, èime su im poveæavali vjerojatnost preživljavanja.
Evolucija i današnje ponašanje - mozak Na spomen mozga i homoseksualnost najpoznatiji je Simon LeVay koji je post-mortem usporedio mozgove tri grupe ispitanika. Muških homosesksulaca i muških i ženskih heteroseksualaca/ki. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 (treæa intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa) više nego dvostruko veæa kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca. Te je rezultate teško interpretirati jer se povezanost ne može kauzalno tumaèiti. Moguæe je da je ta jezgra uzrok homoseskualnosti, da je posljedica ili da postoji treæi èinitelj koji tu ima utjecaja.
U replikaciji LeVayevog eksperimenta koji su vodili William Byne i sur. rezulti su pokazali da je INAH 3 kod homoseksualnih muškaraca veæa od INAH 3 heteroseksualnih žena, a manja od INAH 3 heteroseksualnih muškaraca, iako razlika nije dostigla nivo statistièke znaèajnosti.
Allen i Gorski usporedili su velièinu prednje komisure u mozgu kod homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih muškaraca i žena, te uvtrdili da je kod homoseksualnih muškaraca znaèajno veæa u odnosu na heteroseksualne muškarce i žene.
Swaab i Hofman utvrdili su razlike u velièini suprahijazmatske jezgre izmeðu homoseksualnih I heteroseksualnih muškaraca.
Evolucija i današnje ponašanje - genetika Fenotip homoseksualne osobe je dosljedan njezinu genotipu, no javlja se fizièka privlaènost prema èlanovima istoga spola. Sve se èešæe javljaju dokazi da je homoseksualnost barem dijelom nasljedna pojava. Prva istraživanja na tom podruèju navode osjeæaje koje homoseksualni pojedinci razvijaju još kao djeca, puno prije postanu svjesni postojanja ili znaèenja samog pojma.
Na genetski utjecaj na homoseksualnost kod ljudi najbolje ukazuju istraživanja blizanaca. Studija iz 1991. (Bailey i Pillard) je otkrila da je vjerojatnost da su oba jednojajèana blizanca homoseksualna veæa od one kod parova istospolnih dvojajèanih blizanaca. Toènije, kod 52 % parova jednojajèanih blizanca u kojih je barem jedan brat homoseksualan, oba brata pokazuju homoseksualne sklonosti. Istovremeno to vrijedi za samo 22 % dvojajèanih parova blizanaca. Usto su dva podruèja mozga razlièite velièine kod homoseksualnih u odnosu na heteroseksualne muškarce.
1993. Dean Hamer, istraživaè pri Nacionalnom centru za rak u SAD-u, koristi alate suvremene molekularne biologije s ciljem odgovaranja na stoljetno pitanje je li homoseksualnost nasljedna. Hamer je pratio naslijeðe pet oznaèenih slijedova DNK na X kromosomu kod 40 parova homoseksualne braæe. Iako su ti DNK slijedovi visoko varijabilni kod ukupne populacije, bili su identièni u 33 bratska para. Hamer je svoj nalaz rastumaèio kao da genski uzrok homoseksualne sklonosti kod pojedinca leži na X kromosomu. No rad je samo prepoznao DNK slijedove koji su uèestaliji meðu homoseksualnim blizancima, ne i gen uzroènik.
Hamerovo izviješæe i danas uzrokuje kontroverze u znanstvenoj zajednici. Jedna je istraživaèka skupina potvrdila i proširila njegov rad, otkrivši da kada su dva brata homoseksualna i imaju brata koji je heteroseksualan, heteroseksualni brat ne nosi oznake na X kromosomu. Ista studija nije naišla na kromosomske oznake kod parova homoseksualnih sestara. Više je istraživaèkih skupina opovrglo Hamerova otkriæa. No gen koji upravlja homoseksualnošæu se ne treba nužno nalaziti na spolnom kromosomu gdje ga je Hamer prvotno tražio. Trenutne studije za takvim genima tragaju i na autosomima.
Drugi pristup razumijevanju biološke osnove homoseksualnosti podrazumijeva genetièku manipulaciju muških jedinki vinskih mušica za oslikavanje homoseksualnog ponašanja. Mutirani alel gena odreðuje boju oèiju mušica ispoljavajuæi "bijelo" svojstvo, no samo u stanicama oka. Boja oèiju divljeg tipa je crvena. Istraživaèi su izmijenili embrije muških vinskih mušica, tako da su odrasle jedinke kukaca ispoljavale bijeli gen u svakoj stanici. Rezultirano ponašanje izmijenjenih jedinki je nalikovalo meðusobnom udvaranju, po svoj prilici uzrokovanom izmijenjenim genom.
Moguænost genetièkog induciranja homoseksualnog ponašanja ukazuje na genetièko upravljanje putem biokemijske osnove fenotipa. Produkt bijelog gena je enzim koji upravlja bojom oèiju tako da omoguæava stanicama korištenje aminokiseline triptofana, koji je nužan za proizvodnju hormona serotonina. Kada sve stanice vinske mušice ispoljavaju mutirani bijeli gen, smanjuje se razina serotonina u mozgu što uzrokuje neobièno ponašanje. U drugih je životinja sniženi moždani serotonin usko povezan s homoseksualnim ponašanjem.
Transseksualci [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Transrodnost
Transseksualac je osoba koja doživljava trajnu neugodu zbog svog spola i spolne uloge i do te mjere se identificira sa suprotnim spolom da vjeruje kako zaista jest osoba suprotnog spola. Transseksualci èesto traže operativnu promjenu spola. U ovu skupinu ne ubrajaju se shizofrenici koji povremeno izjavljuju da su suprotnog spola, kao ni hermafroditi, koji imaju reproduktivne organe obaju spolova. Osobe koje se poistovjeæuju sa suprotnim spolom opæenito pate od anksioznosti i depresije, što je velikim djelom posljedica problema koje imaju u društvu. Njih privlaèi isti spol, no ne doživljavaju se homoseksualnima, jer sebe doživljavaju kao osobu suprotnog spola. Jedan od 30 000 muškaraca i jedna od 100 000 žena su transseksualni, no taj podatak može biti posljedica toga što žene lakše prikrivaju svoju transseksualnost. Postavka da se transseksualci hormonalno razlikuju od osoba normalnog spolnog identiteta nije se pokazala ispravnom. Istraživanja (Gladue, 1987.) su pokazala da postoji vrlo mala, ako i ikakva razlika, u razini hormona kod muških heteroseksualaca, homoseksualaca i transvestita.
Istraživanje Meyer-Bahlburg iz 1979. pokazalo je da vrlo mali broj ženskih transseksualaca ima povišenu razinu muških hormona. Razlike u razini hormona mogle bi biti posljedica èinjenice da si neki transseksualci sami daju hormone suprotnog spola.
Nisu pronaðene ni kromosomske anomalije kod transseksualaca, kao ni razlike u strukturi mozga (Emory i sur, 1991.).
Veæina transseksualaca izjavljuje da su se u djetinjstvu ponašali u stilu suprotnom od njihovog spola. No, veæina djece koja su u djetinjstvu imala poremeæeni spolni identitet u odrasloj dobi ne postaju transseksualci.
Maskulinost djevojèica i femininost djeèaka mogu biti posljedica toga što je majka uzimala spolne hormone za vrijeme trudnoæe. Takoðer, to može biti posljedica nagraðivanja djeteta kada se ponaša neusklaðeno s vlastitim spolom, npr. kada djeèak obuèe majèinu haljinu. Osim instrumentalnog uvjetovanja, poremeæen spolni identitet u djetinjstvu može biti i posljedica modeliranja, npr. ako se djevojèica više identificira s ocem nego s majkom.
Parafilije [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Parafilija
Parafilije su vrsta poremeæaja kod kojih su seksualno privlaèni neuobièajeni objekti, a seksualne aktivnosti neobiène po svojoj prirodi. Ovakva privlaènost treba biti snažna i trajati barem 6 mjeseci da bi se poremeæaj mogao dijagnosticirati kao parafilija. Maštanja o onome što parafilièari èine ne znaèe poremeæaj ako nisu intenzivna, ponavljajuæa ili ako osoba nikad nije djelovala u skladu s njima.
Parafilije su èešæe mnogostruke nego pojedinaène, te su èesto dio drugih duševnih poremeæaja. Parafilièari su gotovo uvijek muškarci, no u mazohizmu se može pronaæi i odreðeni broj žena (jedna na otprilike 20 muškaraca). Neki parafilièari traže partnera koji ne pristaje na takav odnos pa stoga ovi poremeæaji imaju i zakonske posljedice.
Seksualni fetišizam [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Seksualni fetišizam
Fetišizam podrazumijeva oslanjanje na neživi objekt da bi se postiglo seksualno uzbuðenje. Fetišist, gotovo uvijek muškarac, ima ponavljajuæe i intenzivne seksualne porive prema neživim objektima, nazvanim fetišima, kao što su ženske cipele; taj predmet se snažno preferira ili je èak neophodan da bi se javilo seksualno uzbuðenje. Neki fetišisti skupljaju èitave kolekcije predmeta koji ih uzbuðuju, a do njih èesto dolaze kraðom.
Neki svoj fetišizam provode sami, dok je nekima potreban partner koji æe odjenuti fetiš, te im je to nužan preduvjet za spolni odnos.
Objašnjenje fetišizma pokušale su dati psihodinamske teorije, kao i teorije uèenja. Psihodinamski pristup naglašava da je normalni seksualni kontakt povezan sa kastracijskom anksioznošæu, koju fetišist nastoji izbjeæi. Teorije uèenja objašnjavaju ovaj poremeæaj klasiènim uvjetovanjem. Posebna vrsta je transvestitski fetišizam, kod kojeg osobu uzbuðuje oblaèenje u odjeæu osobe suprotnog spola.
Incest [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Incest
Incest je seksualni odnos izmeðu bliskih srodnika za koje je brak zabranjen. Tabu incesta prisutan je u gotovo svim ljudskim društvima. Najèešæi je incest izmeðu brata i sestre, a sljedeæi najèešæi izmeðu oca i kæeri.
Struktura obitelji u kojoj se javlja incest je obièno patrijarhalna i tradicionalna, naroèito s obzirom na podreðeni položaj žena u odnosu na muškarce. Oèevi koji imaju odnose sa svojim kæerima su èesto jako pobožni, moralistièki i fanatièni u svojim religioznim uvjerenjima. Nezadovoljni su u braku, u seksualnom ili emocionalnom smislu, a ne žele seksualno zadovoljenje potražiti izvan obitelji.
Rizièni faktori da æe se u obitelji javiti incestuozni odnosu su: život s oèuhom, majka koja nije završila srednju školu, slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu.
Pedofilija [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Pedofilija
Pedofili su odrasle osobe, obièno muškarci, koji seksualno zadovoljenje nalaze kroz fizièki i èesto seksualni kontakt s djecom pretpubertetske dobi s kojom nisu u srodstvu. U sluèajevima kada se djetetu nanašaju fizièke ozljede govori se o silovanju djeteta. Pedofili obièno poznaju djecu koju zlostavljaju, najèešæe su im susjedi ili prijatelji obitelji. Oni su osobe niske socijalne zrelosti, niskog samopoštovanja i kontrole poriva, slabih socijalnih vještina te su èesto kruto religiozni i moralistièni.
Dvije osnovne razlike izmeðu incesta i pedofilije:
Incest se dogaða meðu èlanovima iste obitelji Veæina žrtava incesta je starija od žrtava pedofila Meðu psihoanalitièkim hipotezama èeste su neseksualne osnove seksualnog zlostavljanja djece: idealizacija djetinjstva, potreba za nadmoæi, onesposobljavajuæa anksioznost vezana za seksualne odnose s odraslom osobom te osjeæaj socijalnog i profesionalnog neuspjeha u svijetu odraslih. Postavka da su pedofili èesto i sami bili seksualno zlostavljani u djetinjstvu dobila je malo podrške u istraživanjima.
Voajerizam [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Voajerizam
Voajerizam (virenje) je znaèajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kada nisu obuèeni ili kada imaju seksualne odnose. Voajer postiže orgazam samozadovoljavanjem, za vrijeme promatranja ili kasnije, sjeæajuæi se onoga što je vidio. Stvarni kontakt s osobom koju je gledao je rijedak.
Voajeri su obièno mladi, neoženjeni, submisivni i ustrašeni od neposrednijeg seksualnog kontakta s drugima. Bitni element voajerizma je da promatrana osoba ne zna da ju se gleda, što doprinosi uzbuðenju voajera.
Ekshibicionizam [uredi] Detaljniji èlanak o ovoj temi: Egzibicionizam
Ekshibicionizam je opetovana, znaèajna sklonost postizanja seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. U veæini sluèajeva prisutna je želja da se šokira i zbuni promatraèa. Poriv za pokazivanjem je preplavljujuæi i egshibicionistu ga je gotovo nemoguæe kontrolirati. Na takvo ponašanje potièe ga i anksioznost, a ne samo seksualno uzbuðenje. U vrijeme èina obièno nisu svjesni društvenih i pravnih posljedica onoga što rade. U tom trenutku ponekada imaju palpitacije i glavobolju te osjeæaj nestvarnosti, a kasnije ih napadaju drhtavica i grižnja savjesti. Eksibicionisti vrlo rijetko traže fizièki kontakt s promatraèem, a izuzetno rijetko nasræu na promatraèa.
Jedna psihodinamska teorija naglašava da je “pokazivanje” posljedica straha od kastracije zbog kojeg si osoba mora dokazati da je još uvijek muškarac. Objašnjenje ovog poremeæaja pokušale su dati i teorije uèenja, no nijedno objašnjenje nije dokazano.
, jes nije zlatna ali mozda ti srecu donese, pazi samo da se ne zagrcnesh vrpolji se mnogo !
