KURBAN BAJRAM


Kurban-bajram (arap. Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı) ili Hadži-bajram je Islamski praznik prinošenja žrtve, najznaèajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana.

Za ovaj blagdan oèevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlaðu rodbinu, a žene pripremaju bogat objed za goste.

Muslimani Bajram doèekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, èekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi èestitanje. Zatim odlaze na groblja, te se potom vraæaju u svoje domove gdje su pripreme za žrtvu Kurbana po pravilima šerijatskog prava.


***ISTORIJAT***


Prema vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na podruèju Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj èovjek bio je Ibrahim ili Abraham. Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoæama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti, kada je veæ gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odluèili na, u to vrijeme regularan obièaj, kako mu Sara nije davala dijete, da naðe ženu koja æe mu dati dijete. Bila je to Hagara ili Hadžera koja je rodila sina imenom Ismail ili Išmae a.s. On æe biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je èekalo veliko iznenaðenje. Doèekala su ga "trojica" i obavijestila da æe Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer je znala da je prestara da rodi, na što su oni rekli da æe ona roditi i da æe to biti muško i da æe ga nazvati Ishak a.s što na staro-hebrejskom znaèi smiješak. Od njega æe poteæi židovi. Ibrahim a.s je sretno živio sve dok mu nije On zapovijedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvoroðenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je ovna kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani (oni koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovijed žrtvovanja kurbana. To je najèešæe ovca, po moguænosti, ali to može biti i protuvrijednost u novcu kojom æe se kupiti meso kojim æe se žrtvovati te ovce. Taj èin se obavlja za vrijeme hadždža, u posljednjem mjesecu po hidžretskom kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po treæinama, tako da jedna treæina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna treæina kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne moguænosti za to, ako ne može to mu nije grijeh.

Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi mogao uèini bilo tko bez èvrste vjere. Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obeæao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršæanska, židovska i islamska imaju zajednièkog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s kojeg spominju i Stari Zavjet i Kur’an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti osloboðenje zarobljavanjem sebe Božjom rijeèju, Njegovom voljom i Zakonom. To se najbolje vidi za vrijeme hadždža, kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najèvršæe ujedinjenosti ljudskih duša oko zajednièkog cilja, dogaðaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji.

1 Posle toga htede Bog okušati Avrama, pa mu reèe: Avrame! A on odgovori: Evo me.
Jev. 11:17, Jak. 1:12

2 I reèe mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde æu ti kazati.
2 Dn. 3:1, Jn. 3:16

3 I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i poðe na mesto koje mu kaza Bog.
Jev. 11:17

4 Treæi dan podigavši oèi svoje Avram ugleda mesto iz daleka.

5 I reèe Avram momcima svojim: Ostanite vi ovde s magarcem, a ja i dete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratiæemo se k vama.

6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.
Jn. 19:17, 1 Pet. 2:24

7 Tada reèe Isak Avramu ocu svom: Oèe! A on reèe: Šta je, sine! I reèe Isak: Eto ognja i drva, a gde je jagnje za žrtvu?

8 A Avram odgovori: Bog æe se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iðahu obojica zajedno.
1 Pet. 1:19

9 A kad doðoše na mesto koje mu Bog kaza, Avram naèini onde žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svog metnu ga na žrtvenik vrh drva;
1 Car. 18:33, Jn. 10:17

10 I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svog.
Isa. 53:6

11 Ali anðeo Gospodnji viknu ga s neba, i reèe: Avrame! Avrame! A on reèe: Evo me.

12 A anðeo reèe: Ne diži ruku svoju na dete, i ne èini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi.
1 Sam. 15:22, 1 Sam. 26:5, Rim. 8:32, Jak. 2:22

13 I Avram podigavši oèi svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u èesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.
1 Kor. 5:7

14 I nazva Avram ono mesto Gospod æe se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gde æe se Gospod postarati.

15 I anðeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama.

16 I reèe: Sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako uèinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog,
1 Moj. 26:5, Ps. 105:9, Lk. 1:73, Jev. 6:13

17 Zaista æu te blagosloviti i seme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvezda na nebu i kao peska na bregu morskom; i naslediæe seme tvoje vrata neprijatelja svojih;
1 Moj. 15:5, 1 Moj. 24:60, 1 Moj. 28:4, 5 Moj. 28:4, 2 Dn. 1:9, Jer. 13:16, Jer. 33:22, Mih. 1:9

18 I blagosloviæe se u semenu tvom svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.
1 Moj. 3:10, 1 Moj. 12:3, 1 Moj. 18:18, 1 Moj. 26:5, Ps. 72:17, Rim. 4:17, Gal. 3:8, Gal. 3:16, Gal. 3:18

19 Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram živeše u Virsaveji.

20 Posle toga javiše Avramu govoreæi: Gle, i Melha rodi sinove bratu tvom Nahoru:
1 Moj. 11:29

21 Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Aramovog,
Jov 1:1, Jov 32:2

22 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.

23 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovom.
1 Moj. 24:15

24 I inoèa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.