|
PARNI__VALJAK
|
#1
|
Posts: 16
23. Dec 2008. 21:43:28
|
Legija stranaca
Legija stranaca je elitna, profesionalna borbena jedinica koja je sastavni deo Francuske vojske. Jedinicu èine dobrovoljci svih narodnosti, rasa i veroispovesti. Legija stranaca služi interesima Republike Francuske, svuda u svetu.
Legiju danas èine preko 140 nacionalnosti sa svih krajeva sveta:
Rusi, Amerikanci, Kanaðani, Španci, Japanci, Kinezi, Arapi, Turci, Jevreji, Crnci, Nemci, Hrvati, Srbi, Muslimani, francuzi, Poljaci i ostali. Svi oni se Bore pod istom zastavom, za istu državu, jedan za drugog i svi su pod istim krovom i svi smatraju legiju svojom porodicom.
Kada odete u Legiju Stranaca potpisujete ugovor na pet godina, dobijate drugi identitet, tj. drugo ime i prezime, drugi datum roðenja,...
Proseèna zarada legionara se kreæe od 900 do 1200 eura, Legionar jednom godišnje ima pravo na godišnji odmor i posle treæe godine služenja ima pravo da zatraži Francusko državljanstvo
Osnovni uslovi
Légion étrangere - Legija Strana
Informacije u vezi sa angažovanjem
1. Angažovanje u Legiju Stranaca je èin liène prirode za koji ste Vi jedini odgovoran. Mozete se angažovati samo u odredjenim regrutacionim centrima, koji se nalaze na teritoriji Francuske.
1.Troskove putovanja i dobijanja vize za Francusku snosite Vi lièno.
3.Po Vašem dolasku u Francusku biæete podvrgnuti dosta teskim selektivnim i orijentacionim testovima zdravstvene i psihofizicke prirode.
4. Ako se Vaša kandidatura ne uzme u obzir, moraæete da se vratite u Vašu zemlju i da snosite troškove svog povratka od mesta gde ste se prijavili.
Kancelarije za informisanje i regrutaciju
Aubagne Quartier Viénot 13400 AUBAGNE
Bayonne 18, quai de Lesseps 64100 BAYONNE
Bordeaux 260, rue Pelleport 33000 BORDEAUX
Clermont-Ferrand 31 cours Sablon 63035 CLERMONT6FERRAND ?
Dijon Caserne Jognot - 66, avenue du Drapeau 21000 DIJON
Lille La Citadelle 59000 LILLE ?
Lyon Quartier Général Frere 69007 LYON ?
Marseille La Malmousque - Chemin du Génie 13007 MARSEILLE ?
Metz Quartier de Lattre de Tassigny 57000 METZ
Nantes Quartier Degrées du Loup 44000 NANTES ARMEES ?
Nice Caserne Filley - Rue Sincaire 06300 NICE
Paris Fort de Nogent 94120 FONTENAY-SOUS-BOIS
Perpignan Caserne Mangin - 8, rue Rabelais 66020 PERPIGNAN ?
Poitiers Quartier Aboville 86000 POITIERS
Reims Quartier Colbert - 32 bis, avenue de la Paix 51000 REIMS ?
Rouen Rue du Colonel Trupel 76038 ROUEN CEDEX
Strasbourg Quartier Lecourbe - Rue d’Ostende 67000 STRASBOURG
Toulouse Caserne Pérignon - Avenue C. Pujol 31000 TOULOUSE ?
Uslovi pristupanja Starost: od 17 do 40 godina (za maloletna lica, potrebno je ovlašæenje roditelja ili legalnog staratelja, overeno u opštini).
Od dokumenata: lièna karta ili druga potvrda o identitetu.
Kandidat mora biti fizièki spreman da služi bilo gde.
Bez obzira na braèno stanje, Legija stranaca smatra da je kandidat neoženjen u trenutku pristupanja
Poznavanje francuskog jezika nije potrebno.
Selekcija Obavezno je lièno prijavljivanje u Francuskoj.
Kandidat snosi troškove puta i vize.
Po ovim pitanjima, kandidat neæe dobiti nikakvu pomoæ da bi mu se olakšao dolazak na francusku teritoriju.
Posle provere kriterijuma za pristupanje, kandidat je preuzet u Aubagne-u.
Obavljaju se lekarski, fizièki, psihotehnièki testovi kao i razgovori o bezbednosti i motivaciji.
Uobicajeno vreme potrebno da kandidat prodje sve etape je oko 20tak dana.
Regrutacija
Kako se postaje Legionar?
Dugaèak je put za sve one muškarce izmeðu 17 i 40 godina života koji žele postati legionari. Ulazak u Legiju poèinje kroz jedan od mnogih ureda za novaæenje (dislociranih na matiènom francuskom teritoriju) ili u jednom od sjedišta tzv. "Udruženja veterana" raštrkanih po cjielom svijetu, koji funkcioniraju na svoj naèin kao središta za novaèenje. Svi prijavljeni dobrovoljci pristižu u Aubagne gdje im se kao prvo oduzima civilno odijelo, licni dokumenti i sav novac koji posjeduju. To se radi zbog potiskivanja bilo kakve pomisli o bijegu i zbog eliminacije etnièkih razlika izmeðu prijavljenih kandidata, da bi se što prije potisnulo sjeæanje i svaka veza sa civilnim životom. Prije poèetka svog prvog dana pod ugovorom, regrut mora poèeti misliti i djelovati kao legionar, a ne npr. kao jedan Europejac ili Azijat.
Filozofija Legije zasniva se na èinjenici da se njezini pripadnici koji potpišu ugovor u narednih pet godina meðusobno neæe dijeliti po boji kože ili po nacionalnosti nego æe iskljuèivo biti vezani "bratstvom Legije" i da æe dati život za svoje saborce. U Aubagneu, nakon što prime radne uniforme novaci poèinju s trosedmicnim vježbavanjem poslije kompletnog medicinskog pregleda.
Ispituju se motivi ulaska u Legiju, politièka uvjerenja, a vrlo su važni i podaci o prošlosti svakog kandidata. Legija ustvari više nije sigurno sklonište svakovrsnim kriminalcima, pa ova selekcija služi i osigurava izmeðu ostalog da se otkriju moguæi kriminalci u bijegu, koji bi utoèište željeli naæi u redovima Legije.
Svaka sedmica provedena u Aubagneu oznaèena je na planu rada drugom bojom. Prva oznaèena je žutom, druga zelenom a treæa crvenom bojom. Razlièite boje oznaèavaju stepen selekcije i svladanog poèetnog programa obuke. Program konstantno napreduje, uz iskljuèivanje onih kandidata koji ne mogu svladati obuku. Kandidati koji uspiju svladati i treæe crveno razdoblje obuke potpisuju ugovor na pet godina, koliko traje jedan ciklus služenja u Legiji stranaca.
Ugovor predviða mjeseènu platu od 6800 francuskih franaka (dok nije bio uveden euro). Takoðer tim ugovorom je predviðeno služenje u van europskim (prekomorskim) jedinicama Legije u trajanju od najmanje dvije godine. Ugovorom je predviðena moguænost traženja francuskog državljanstva (dovršetkom ugovora), kao i moguænost novog angažmana u Legiji. Negativni aspekti novopridoših pripadnika Legije jesu da su bez licnih dokumenata lišeni nekih normalnih civilnih stvari kao što su npr. posjedovanje vozaèke dozvole, osobnog vozila ili stana, nemoguænost ženidbe itd. Legiji se mora dati sve ali i ona svojim pripadnicima uzvraæa mnogo. Svojim pripadnicima osigurava novi identitet, zaštiæeni su i kada jednom "èasno" odrade svoj ugovor ukoliko to žele Legija za njima briše sve tragove. Izmeðu ostalih vrlo je važno pravilo da se legionar ne može javno fotografirati bez njegovog eksplicitnog pristanka. Nakon potpisivanja ugovora slijedi kompletno oblaèenje i opremanje legionara te posjet Dvorani èasti u Muzeju Legije, gdje se buduæi legionari upoznaju sa nasljedstvom koje su im ostavili njihovi prethodnici. Nakon toga regruti se šalju na daljnju obuku u bazu Qartier Lapasset u mjestu Castelnaudary, gdje je sjedište 4° RE.
Èetvrta regimenta (4° RE) je jedina jedinica Legije koja nastavlja tradicije nekadašnje Regiment d´Instruction de la Legion Etrangere (RILE) i tzv. Groupement d´Instruction (GILE) koje su svojevremeno bile podreðene 2° RE. Svi novopridošli - kandidati poèinju sa baznim èetveromjeseènim uvježbavanjem na koja se nastavlja još èetiri mjeseca tzv. naprednog baznog kursa. Ta dva razdoblja namijenjena su prije svega tome da se kandidatu podigne na najvišu moguæu razinu fizièka snaga i istodobno dovede na maksimum mentalna kondicija. Mentalnu spremnost svojih pripadnika vodstvo Legije smatra jednim od njezinih najjaèih oružja i stoga joj pridaje iznimnu važnost. Fizièke i psihièke probe i uvježbavanja su dugaèki i iscrpljujuæi. Tokom tih prvih mjeseci kandidati su podijeljeni u vodove po 30 ljudi, uz fizièku i psihièku pripremu uèe osnovne komande, upoznaju vojne baze u kojima æe službovati, uèe karakteristièni spori paradni korak i tradicionalne Legijine koraènice. Osim toga intencija je obuke da kandidati u svakom trenutku budu sposobni ispoljiti duh i tradicije Legije.
U tom se razdoblju posebna paznja poklanja obuci u rukovanju vatrenim oružjem i bojevim gaðanjima mobilnog i stacionarnog tipa na pokretne i nepokretne ciljeve. U sklopu borbene obuke kandidati se poduèavaju borbenim tehnikama i taktici pješadije, operacijama èišæenja terena, metodama borbe u urbanim podruèjima, patrolama (dnevnom i noænom), protugerilskim taktikama. Uobièajenim borbenim tehnikama i taktici Legija pridodaje i svoja posebna iskustva, tj. "nauèene lekcije" iz svojih operacija u indokineskim i afrièkim džunglama ili saharskoj pustinji.
U kasarnama i kampovima vlada željezna disciplina. Odavno nema straviènih fizièkih kažnjavanja kao nekada, ali zato postoje neke druge, možda i perfidnije kazne.Uniforma se mora održavati u besprijekornom stanju, kako to nalažu vrlo stroga pravila.
Kandidati su obvezani tokom mjeseca odraditi 192 sata straže a svakodnevna jutarnja vježba poèinje serijom od 100 sklekova. Bazni trening kandidata obuhvata takoðer hodnje pod punom ratnom opremom. Poèinju sa hodnjom duzine 7 km koja se progresivno poveæava dok ne dosegne duzinu od 21 km.
Završetak te faze obilježen je forsiranom noænim marsem duzine 25 km po iznimno teškom terenu, koja se mora obaviti u roku tri sata - s jednim rancem i opremom ukupne težine 50 kg.
Oni kandidati koji uspješno završe tu "poèetnu" fazu obuke dobivaju neformalni naziv "napredni volonter". Dobivaju privilegiju slobodnog izlaska iz kasarne, izlaznu uniformu ukrašenu crvenim naramenicama (epoletama) sa resama i plavi ovoj koji se omota oko struka i nosi ispod opasaèa. Do tada su kroz obuku prošli gologlavi a sada na jednoj sugestivnoj sveèanosti pod bakljama i uz pjesmu "Le Boudin" (sveta pjesma Legije) prvi puta dobivaju kapu bijele boje i time simbolièno postaju (sa svim pravima i obvezama) "Hommes du Rang", odnosno "legionari druge klase".
Nakon prva èetiri mjeseca u Aubagneu, kandidati se upuæuju na drugi dio obuke (takoðer u trajanju od èetiri mjeseca) koji se provodi u kasarnama Legije u Nimesu (2° REI), Orangeu (1° REC) ili u Avignonu (6° REG). U tim središtima buduæi legionari se poduèavaju kako djelovati zajednièki kao jedinica, uz poštivanje osobitosti i baznih zadtaka razlièitih regimenti. Svi pripadnici Legije, pa èak i oni koji æe obavljati neborbene zadatke, moraju proæi ta dvaosnovna "paketa" obuke. Razlog tome leži u èinjenici da svaki legionar mora biti sposoban formirati borbenu grupu i komandovati njome. Osim toga, bilo koji legionar može biti pridodan kao ispomoæ 2° REP i biti poslan u akciju.
Ljudi uvršteni u Drugu padobransku regimentu (2°REC) nakon završenog naprednog kursa odlaze na najviši stepen obuèavanja u bazu regimente u Calviu na Korzici. Intenzivan program padobranske obuke traje èetiri sedmice. Prva sedmica je obilježena intenzivnim podizanjem fizièke spreme kroz niz dugotrajnih dnevnih i noænih marseva pod punom opremom. Druga sedmica je posveæena uèenju tehnika skakanja i doskoka te sigurnosti. U tom razdoblju intenzivno se izvode skokovi s padobranskog tornja.
U posljednje dve sedmice legionari imaju ukupno šest skokova od kojih je jedan noæni. (Naime, toliki broj skokova zahtijeva francuska vojska da bi legionarima uopste mogla izdati padobranske licence).
Odmah treba reæi da druga padobranska regimenta Legije stranaca nije obièna padobranska jedinica. Njezini pripadnici u stanju su djelovati kao konvencijalna pješadija, kao "zraèna konjica" i naposljetku kao vazdusno -desantne trupe. Iznad svega stoji njihova moguænost transformacije u padobrance-komandose.
Transformacija jedinice u današnji oblik poèela je još 1963. godine pod komandom potpukovnika Caillauda (legendarnog vojnika Legije i prvog komandanta druge padobranske bojne Legije formirane 1948. godine - 2° BEP koji je poslije prerastao u regimentu).
Regimenta je podijeljena u šest ceta:
• Komandno-logisticka ceta (CCS)
• Ceta za podršku i izviðanje (CEA)
• 1 ° ceta za urbana dejstava, noæna i protivoklopna djejstva
• 2 ° ceta za planinska dejstava
• 3 ° ceta za amfibijske operacije
• 4 ° ceta za snajperska dejstava, rušenje i sabotaže
Pripadnici 2° REP, njih 1275, uvježbavaju se u razlièitim vještinama i specijalnostima, sukladno ceti u koju su rasporeðeni. Ipak, svi pripadnici prije ili kasnije proðu kurseve borbe u džungli (održavaju se u Gvajani) i borbe u pustinji (održavaju se u Džibutiju). Unutar 2° REP, preciznije unutar cete CEA, koja broji 237 legionara, nalazi se jedna mala jedinica koja je svojedobno bila nazvana SOGH (Sauterus Operationels de grande hautere), a danas se njezino ime krije iza kratice CRAP (Commandos de reinsegnements et dans la profondeur).
Radi se o posebnoj skupini vrhunskih padobranaca, specijalista za skokove s velikih visina i slobodan pad, s kasnim otvaranjem padobrana. Ova malena grupa namijenjena je za sakupljanje informacija, za izviðanje duboko iza neprijateljskih linija, te naravno za izvoðenje sabotaža na teritoriju kojeg nadzire neprijatelj.  
Tradicija Legije stranaca
Prestaviti Legiju stranaca nije ni malo jednostavno. Jedinica nastala radi podupiranja ekspanzije francuskih kolonijalnih interesa ima dugaèku i burnu prošlost, zaogrnutu plaštom mita. Da bi se razumjela njezina sadašnjost, potrebno se bar za kratko vratiti i upoznati njezinu prošlost .
Od vatrenog krštenja prije 175 godina u Alžiru pa do njihovih posljednjih zdataka na Balkanu i Bliskom istoku, Legionare je vodio njihov moto: èast i odanost.
Opis današnje Legije stranaca nemoguæe je razumjeti bez barem djelomiènog upoznavanja s njihovom prošlošæu. Formirana potpuno od dobrovoljaca (plaæenici su u Legiju ušli kasnije) podrijetlom iz cijele Europe, Legija stranaca nastala je dekretom bivšeg Napoleonovog maršala Solta 9. ožujka 1831. godine, za vrijeme kralja Luja Filipa. Novostvorena jedinica - Legija stranaca, bila je sastavljena od 7 pješaèkih bataljona od kojih je svaki bio sastavljen od vojnika iste nacionalnosti: 1., 2. i 3. bataljon bili su sastavljeni od Švicaraca i Prusa, 4. su èinili Španjolci, 5. je bio sastavljen od Talijana, 6. od Belgijanaca i Nizozemaca i na koncu 7. od Poljaka. Po dekretu, legionari su se smjeli boriti samo izvan europskih teritorija, pa su tako bili poslani na svoju prvu vojni zadatak u Alžir, pod komandom švicarskog pukovnika Stoffela, protiv alžirskih berberskih plemena.
Zbrka s jezikom i oskudni vojni duh prvih legionara stvorili su neke probleme koji su bili riješeni uvoðenjem željezne discipline koja je bila gotovo nehumana.
Vatreno krštenje
U Aprilu 1832. godine Legija je imala svoje vatreno krštenje u selu Maison Carree u blizini grada Alžira i odmah se okrvarila. Stvorena za borbu u ime slobode, Legija je poslana u osvajaèki rat i borbu koja se vodila s neopisivom krvoloènošæu. Akcija u Maison Carreeu završila je predajom prve ratne zastave koju je francuski kralj predao novom komandantu Legije, pukovniku Combeu. U tom razdoblju otpor Arapa dobio je na žestini, i oni su pod vodstvom Abd-el-Kadera, emira od Mascare, zapoèinjali nove bitke kao što je bila ona ispred mediteranske luke Oran. Poražen od Španjolaca iz 4. bataljona Legije, emir se morao povuæi i preæi u gerilu. Sukobi i vatrene èarke nastavili su se, izmjenjivale su se bitke, kao što su bile one za osvajanje Arzewa, Kolea i Mostaganema.
Tri godine poslije, 1835. godine, dok je u Alžiru još bjesnio ustanak svom snagom, Legija je bila pozvana u Španjolsku. Tamo je ucestovala u prvom karlistièkom ratu na strani kraljice Izabele, koji je trajao do konca 1838. godine.
Španjolska i Alžir
Bio je to jedan dugaèki rat u kojem nije bilo mnogo zarobljenika. Na okrutnost baskijskih ustanika legionari su odgovarali jednako krvoloèno. Iz tih godina poznat je pokušaj pukovnika Bernella, koji je komandovao Legijom u Španjolskoj da stvori pouzdanu taktièku borbenu grupu opremivši svoje jedinice artiljerijom, inženjerijom i konjicom. Iz bitke u bitku redovi legionara su se sve više prorjeðivali.
U bitci kod Zubire 3. i 4. bataljon Legije bili su gotovo totalno uništeni, a u Junu 1837. godine kod Barbastre pao je u borbi nasljednik Bernella, pukovnik Conrad.
Vojna kampanja u Španjolskoj završena je 1838. godine, ali je Legija poslije nje bila gotovo totalno uništena: od 5000 ljudi iskrcanih kod Tarragona 1835. godine preživjelo ih je manje od 500. Istodobno su u Alžiru druge jedinice Legije bile ukljuèene i dalje u borbu protiv emira Abd-el-Kadera i ucestovale su u opsadi i osvajanju grada Costantina.
Službena retorika kaže da su legionari osim što su bili ratnici bili i konstruktori, graditelji, slièlno legionarima iz doba carskoga Rima. Tih godina legionari su èesto znali zamijeniti svoje puške lopatama i motikama, gradeæi ceste (poznata cesta izmeðu Donera i Bonfarika, nazvana "Chaussee De Legion") mostove, kanale, nasipe, ali prije svega svoje osinje gnijezdo: kasarnu Vienot u Sidi-bel-Abbesu.
Godine 1841. broj bataljona Legije je narastao toliko da je bilo moguæe formirati dva cjelovite puka: Prvi puk smješten u Sidi-bel-Abbesu i drugi puk, èija je baza bila u Boneu, na granici Saharske pustinje. Pacifikacija Alžira provodila se dosta brzo tih godina, osim na nekoliko podruèja kao što je bilo ono oko grada Kabylia, gdje je djelovala alžirska gerila. Ostali dijelovi su bili pokoreni. U tom podruèju Legija je vodila 24. 6. 1857. godine svoju prvu slavnu bitku, onu kod Ischeridana pod komandom generala MacMahona (koji je kasnije postao predsjednik Francuske). Njegova 2. puk marširao je kao na smotri prema jednom grebenu gdje ih je èekalo otprilike 500 arapskih gerilaca. Kad su im se približili dovoljno blizu, MacMahon je zapovjedio juriš s isukanim bajunetama.
Pobjedom kod Ischeridana završila je protufrancuska gerila u Alžiru, a Alžir je bio kompletno pacificiran. Legija je pokazala svoju vrijednost kao jurišna jedinica kojom æe se Francuska ubuduæe koristiti na svakom mjestu gdje æe se oružjem i silom morati boriti za svoje interese. Legiju su oèekivale nove borbene kampanje na Krimu, Meksiku i Italiji, kampanje u kojima je Legija nastavila graditi svoj krvavi imidž.
Epopeje u Meksiku i Africi
Na Krimu je kao dio francuskog ekspedicijskog korpusa ucestovao 1. puk pod komandom pukovnika Vienota, po kojem je nazvana matièna vojarna Legije u Sidi-bel-Abbesu u Alžiru, a kasnije i ona u Aubagneu, kad je Legija bila prisiljena napustiti Alžir 1962. godine. Legionari iz 1. regimente(puka) pojaèani jedinicama iz 2. regimente (puka) borili su se slavno kod Abna, porazili trupe Menšikova i na kraju ucestovali u opsadi i uspješnom zauzimanju Sevastopolja predvodðeni posljednji juriš na rusku tvrðavu. Poslije ove borbene kampanje Legija je bila reorganizirana.
Veterani iz Alžira i oni iz Sevastopolja bili su združeni u 2. regimentu, doèim su dobrovoljci, iskljuèivo Švicarci svrstani u novu regimentu koja je dobila službeni naziv 1. regimenta Legije stranaca. S takvom strukturom Legija je poslana u Italiju 1859. godine zajedno sa ostalim francuskim jedinicama koje su zajedno sa sardinijsko-pijemonteškim snagama ucestovale u drugom talijanskom ratu za nezavisnost. Prvi okršaj sa austrijskim snagama zbio se kod grada Magente. Lijevo krilo francusko-sardinijsko-pijemonteškog rasporeda ustuknulo je pred udarom austrougarskih snaga i Legiju je dopala zadatak da se za to pobrine.
Pukovnik Chabriere zapovjedio je juriš, legionari su nataknuli bajonete na svoje puške i u furioznom jurišu razbili austrougarsku vojsku te oslobodili put za Milano. U Milano su ušli na èelu francuskog ekspedicijskog korpusa. Poslije toga vodili su krvave bitke kod Solferina i St. Martina, koje su potrajale sve do konca rata.
Nakon završetka trijumfalne pobjednièke parade u Parizu, Legija se vratila u Alžir, gdje je ponovno bila reorganizirana. Taj proces u rekonstrukciji i ustroju preživjela je samo jedna regimenta. Tri godine poslije, Napoleon III, francuski kralj, odluèio je uspostaviti u Meksiku svoju vlast pa je kao podrsku tome tamo poslao snažni vojni kontignent èije je jezgro èinila Legija. Zbog izbijanja narodne revolucije pod vodstvom Benita Juareza i u potpunom neprijateljskom okruženju, kroz mnogobrojne bitke, Legija je ispisivala svoje najslavnije stranice na jedini naèin kako je to znala: svojom hrabrošæu i svojom krvlju.
Legija i danas slavi kapetana Danjona (invalida bez podlaktice lijeve ruke), dvojicu potporuènika i 62 legionara iz sastava 3. cete koje su sa municijom i namirnicama dospjeli u meksièku zasjedu, uspjeli se povuæi na jednu ruševnu hacijendu u blizina gradiæa Camerona, gdje su se gotovo cijeli dan opirali napadima daleko brojnijih protivnika. Kad su ostali bez municije, hrane i vode posljednja petorica preživjelih krenuli su u juriš bajonetama, dvojica su odmah poginula, a troje posljednjih poštedio je meksièki pukovnik Combas. Poštedio ih je zbog iskazane hrabrosti i dopustio Francuzima pokapanje njihovih mrtvih. Meksièka kampanja trajala je dugaèke èetiri godine u kojima su legionarske trupe, kao i u alžirskoj i španjolskoj epizodi, kroz brojne bitke pretrpjele goleme gubitke.
U meðuvremenu u Europi se pruska opasnost nadvila nad domaæe Francuske granice. Napoleon III se "riješio Meksika" i pozvao Legiju natrag u Alžir da bi je imao na raspolaganju za obranu (prvi, ali ne i posljednji put) same Francuske. Kad je izbio francusko-pruski rat, mnogobrojni stranci nahrpili su u Legiju koja je formirala novi bataljon, 5., pod komandom majora Aragoa, koja æe biti uništena u bitci kod Orleansa 10. listopada 1870. godine. Legionari pozvani iz Alžira preoteli su od Prusa grad Montbeliard.
Njihova hrabrost ipak nije bila dovoljna jer je vojnika sa šiljkom na kacigi (Prusi) bilo mnogo više i bili su bolje opremljeni i naoružani. Francuska je bila poražena i izgubila je vojni primat u Europi. Radi iskupljenja zbog tog poraza, Francuska je poèela seriju kolonijalnih ratova u Africi i Aziji. Legija je ponovno bila uvuèena u kolonijalno širenje francuske imperije u Indokini, Dahoneju, Madagaskaru i velikom dijelu Zapadne Afrike. Od 1883. godine legionari ucestuju u vojnim kampanjama u Maroku i Tonkinu (Vijetnam), te pišu nove stranice u ratnoj knjizi Legije. U novembru 1883. godine Legija se iskrcala u Haibhongu i odmah se ukljuèila u osvajanje utvrde Son-Tay i gradiæa Bac Ninha. Nakon toga Legija je s dvije cetee branila utvrdu Tuyen Guang. Pod komandom majora Domire Legija je branila utvrdu od 23. februara do 03. marta 1885. godine pred napadima više od 20 hiljada kineskih vojnika. Neprijateljstva su završila 1. aprila 1885. godine potpisivanjem francusko-kineskog mirovnog ugovora, nakon toga su legionari u skladu sa svojom tradicijom ponovno zamijenili puške za lopate i motike i zapoèeli s izgradnjom infrastrukture u toj francuskoj koloniji.
Godine 1892. Legija je poslana u Dahomej da se bori za interese francuskog saveznika kralja Behanzina. Ta se kampanja može sažeti pod ime samo jedne bitke koja se tamo vodila: Dogba. U tom mjestu francuska vojna kolona bila je iznenada napadnuta, ali je 800 legionara pod komandom majora Fauraxa reagirala brzo i kao obièno krenulo u juriš s isukanim bajonetama. Nakon što je riješena situacija u Dahomeju, Legija je poslana u Sudan, gdje je vrlo kratko ali uspješno djelovala 1892. godine.
Tri godine kasnije (1895. godine) Legija je poslana na Madagaskar gdje se 23. aprila iskrcala u mjestu Majung. Iz svoje baze poèeli su graditi cestu uzduž koje su napredovale francuske snage. Zbog vrlo teške, gotovo neizdržljive tropske klime, bolesti i insekata legionari su umirali u stotinama. Nasuprot tome gubici u borbi bili su gotovo zanemarivi, jer su se domaæi ustanici iz plemena Hova gotovo redovito razbježali pred Legijom bez borbe. No, u Alžiru je Legija nastavila borbe s ustanicima i gerilom koja se s teritorija Maroka ubacivala na dio teritorija koji su zauzeli Francuzi.
U to vrijeme bile su formirane cete konjaništva u sastavu 2. regimente koje su odmah ukljuèene u kontrolu granice izmeðu dviju država. Veæ 2. avgusta 1903. godine jedna od tih ceta bila je ukljuèena u bitku kod El Moungara, koja se èesto usporeðuje s onom u Meksiku kod mjesta Camerone. Polovica cete Montee, pod komandom kapetana Vaucheza bila je opkoljena s 2000 marokanskih vojnika. Nakon otpora koji je trajao više od 10 sati, posljednji ostaci cete uspjeli su doèekati dolazak pojaèanja. Taj je incident potvrdio tadašnjem komandantu Legije, pukovniku Lyauteyu, potrebu jake vojne intervencije u Maroku.
|
|
|
Dylan_Dog
|
#2
|
Posts: 5986
27. Apr 2009. 18:01:41
|
Na temu niko nije odgovorio , a ima niz pravopisnih gresaka ...
-----------------
|
|
|
You haven`t enough privilegies to reply in this forum.
|
