|
klenovsek
|
#1
|
Posts: 1075
24. Haz 2008. 21:48:31
|
Dostojevski
ajde da razgovaramo o njegovim delima,ako iko zeli da pocne samo napred
-----------------
bolje je biti medju progonjenima,nego medju progoniteljima
|
|
|
Dylan_Dog
|
#2
|
Posts: 5986
03. Kas 2008. 06:53:45
|
Prvi i najbolji
-----------------
|
|
|
PARNI__VALJAK
|
#3
|
Posts: 16
26. Kas 2008. 17:06:36
|
Zloèin i Kazna, Fjodor Dostojevski
Èitao sam Zloèin i Kazna od Dostojevskoj, kažu da je to jedno od njegovih najboljih dela. Kad sam èitao mnogo sam se zaneo u tu prièu, jako je zanimljiva....
Vidim da niko neposeæuje ovakve teme što je tužno, svi dangume na temama o sexu, chatu, fudbalu i kojekakvim glupostima a malo ko dolazi na tebe o nauci i delima ovakvih velikih ljudi kao što je Fjodor Dostojevski.
Evo ja æu vam napisati nešto o ovom velikom èoveku i njegovom velikom delu "Zloèin i Kazna
Biografija pisca:
- Fjodor Dostojevski (1821- 1881) pripada epohi klasicnog realizma u ruskoj knjizevnosti i svojim djelom obiljezava epohu, iza sebe ostavljajuci veliko knjizevno nasledje. On nastavlja sa temom malog covjeka kojeg u rusku knjizevnost uvodi Nikolaj Gogolj pripovjetkom Sinjel. Vec u svojim prvim djelima Bedni ljudi (1846) i Dvojnik (1846) on prosiruje temu malog covjeka i jos vise je obogacuje. Za njega i ljudi sa dna zvota nose slozenost. ljudskosti. Oni su sposobni da razmisljaju o sebi i svijetu. Oni su sposobni da vole, duboko da pate i da se zrtvuju za druge.
U proljece 1894. godine, Dostojevski je uhapsen zbog djelovanja u kruzoku Petrasevskog i osudjen na smrt streljanjem, zajedno sa najradikalnijim clanovima kruzoka. Smrtna kazna je pred samo izvrsenje zamjenjena desetogodisnjom robijom i progonstvom u Sibir.
Poslije povratka sa robije, Dostojevski objavljuje knjigu Zapisi iz mrtvog doma, u kojoj slika tamnicu i, posmatrajuci robijase, daje sirooku sliku zlocinaca. Zatim slijede roman Ponizeni i uvrijedjeni (1861) i pripovjetka Zapisi iz podzemlja (1864), u kojoj Dostojevski polemise sa evropskim i ruskim racionalizmom. Teze iz pripovjetke se razgradjuju u romanima Zlocin i kazna (1866) i Idiot (1868). U slijedecih nekoliko godina Dostojevski objavljuje romane Zli dusi, Mladic i Braca karamazovi, u kojima se pojavljuju sve teme o kojima je pisao: problem malog covjeka, ponizeni i uvredjeni, patnja djece, slucajna porodica, zlocin i kazna, ljepota i strast, odnos Rusije i Evrope, ateizma i vjere, strast zivljenja, otkrivanje covjekovog psihickog svijeta.
Uticaj koji Dostojevski vrsi na Rusku i svijetsku knjizevnost je veliki. Nice izjavljuje: ,,To je jedini mislilac od koga sam nesto naucio!’’
O delu:
Struktura romana gradi se na principu konfliktnosti. Glavni junak je u sukobu sa svijetom i taj sukob se produzuje na sukob sa samim sobom. Ostali likovi u romanu su nezavisni i takav njihov polozaj predstavlja konfronaciju raznih misljenja. Autor svima daje mogucnost da izraze svoj stav i da donesu sud o datom problemu, ali ni jedan lik ne predstavlja tacku gledista autora. Ona se moze traziti u presjeku misljenja i stavova svih tih likova. Ova osobina romana se obiljezava kao polifonijska struktura romana.
Struktura romana je tipicna za roman Dostojevskog jer u sebi objedinjava osobenosti svih vidova romanesknog zanra. To je roman hronika- obuhvata niz dogadjaja i situacija: pozar zbog kojeg su okrivljeni nihilisti, kocije koje gaze pijanicu, ubistvo; socijalni roman- jer obuhvata zivot u sirotinjskim cetvrtima, prostituciju i alkoholizam; kriminalni roman- govori o junaku koji izvrsava ubistvo i o traganju policije za ubicom; filozofski roman- nosi ideju glavnog junaka koji nudi eticko- filozofsku podogu i on je daje u raspravi ,,O zlocinu’’; psiholoski roman- likovi u romanu se razotkrivaju analizom psihickih stanja i njihovih ponasanja; avanturisticki roman- tajno dopisivanje i sastanci, ucjene, revolverski hici; roman tragedija- donosi smrt Marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo; javljaju se djeca patnici.
Prostor u romanu je veoma suzen. Radnja se odvija u tri-cetiri sobe, u krcmi, sudnici, na mostu i na jednom trgu. To je prostor u kome se krecu sitni cinovnici, prostitutke i prosjaci; mjesta u kojima junaci zive i ujedno govore o svojoj sudbini. Soba, nalik na mrtvacki sanduk ili brodsku kabinu, govori o zivotnoj tjeskobi glavnog junaka. Soba Sonje Marmeladove je nejednakih uglova sto podsjeca na njenu neobicnu sudbinu. Sav ambijent, u kome sekrece glavni junak, pocev od krcmi u koje se obavezno silazi niz stepeniste mracnih ulica ulica u kojima obitavaju prostitutke, djeluje funkcinalno i motivise ponasanje glavnog junaka.
Vrijeme u romanu je zgusnuto na devet i po dana. Prvi dio romana je vrijeme u kome Raskoljnikov vrsi probu ubistva, kada dobija pismo od majke, kada cuje sudbonosni razgovor u krcmi; vrijeme koje traje dva i po dana. Zbog kratkog vremena radnja dobija na dinamici i roman cini zanimljivijim. Uostalom, sazimanje vremena u romanu je osobenost moderne proze.
Iz svesaka i prepiske Dostojevskog evidentno je da se kolebao u obrazlozenju ubistva, od cega je zavisila i koncepcija glavnog lika-Raskoljnikova. Njega muci pitanje: Da li dobar cilj opravdava sredstvo kojim se ostvaruje?
Ideja o ubistvu pojavila se poslije prve posjete zelenasici i ,,pocela da mu kljuje u glavi’’. Istovremeno on istu ideju cuje u kafani, u razgovoru izmedju oficira i studenta; razgovor u kome student tvrdi da bi ,,tu proklrtu babu ubio i opljackao bez imalo grize savjesti’’. Ideja o ubistvu je razgradjena u clanku ,,O zlocinu’’ koji je Raskoljnikov ranije objavio u jednom casopisu. U tom clanku on razmatra psiholosko stanje za sve vrijeme zlocina, tvrdeci da izvrsenje zlocina uvijek prati bolest kao posljedica grize savjesti ili osjecanje grijeha. Medjutim on tvrdi da postoje u svijetu neobicni ljudi koji imaju pravo da izvrse zlocin: ,,Neobican covjek ima pravo... to jest ne zvanicno pravo nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da prekoraci preko izvjesnih prepreka i to jedino u slucaju ako to zahtjeva ostvarene njegove ideje...’’ Te ,,izvjesne prepreke’’ su prije svega moralne prirode.
Naporedo sa dogadjajima koji motivisu i podsticu na ubistvo, u glavnom junaku se nesvjesno javlja i otpor prema zlocinu. Dostojevski kaze da ,,kad je covjek bolestan snovi se cesto odlikuju izvanrednom stvarnoscu sa stvarnoscu’’. Raskoljnikov sanja strasan san. Osjeca da nece izdrzati teret zlocina: ,,Boze, je li moguce da cu uzeti sekiru i udariti je po glavi, da cu zatim gaziti po klizavoj ljepljivoj krvi... Ne, ja to necu izdrzati’’.
Poslije zlocina u junakovom ponasanju se zapaza teznja da se zlocin prikrije, a borba izmedju ,,obicnog’’ i ,,nobicnog’’ covjeka u njemu se produzava do kraja romana. Opljackane stvari Raskoljnikov ne koristi, vec ih, naprotiv, krije daleko od stana, pod nekakav kamen, jer bi ga prisustvo tih stvari podsjecalo na ubistvo koje je on pokusavao da potisne iz svoje svjesti.
Izvrsivsi zlocin, Raskoljnikov zakoracuje u drugi svijet, svijet Svidrigajlova i Sonje Marmeladove. Na drugoj strani ostaju sestra, majka, prijatelj Razumihin i zakon olicen u Porfiriju Petrovicu. Sada se motivacija, sa kojom je nasao moralno opravdanje ubistva, sudara sa podsvjesnim u njemu (bolest i bunilo) i sa sredinom koja ne prihvata zlocin. Sonja mu kaze: ,,Krst patnje treba da uzmes na sebe i njome da se iskupis’’. Glavni junak odbacuje i svijet Svidrigajlova koji vodi u samoubistvo. On shvata da je jedini put ispravnosti put preobrazaja, tj. povratka iz svijeta neobicnih u svijet obicnih ljudi. Raskoljnikov pkusava da dosegne kako je Sonja, pored razvrata uspjela da sacuva cistotu duse. Na pitanje da li se moli Bogu, Sonja odgovara: ,,A kako bih ja bez Boga!’’- ,,Eto to je izlaz! Evo objasnjenja njenog izlaza!’’ Tada pocinje njegov preobrazaj. Tako nastaje ,,istorija njegovog potpunog prelaza iz jednog svijeta u drugi i upoznavanje sa novom dosad nepoznatom stvarnoscu.’’ Njegova odluka da se prijavi ne realizuje se odmah, cemu je uzrok veoma jaka motivacija. On se do kraja dvoumi, pa cak i onda kada ulazi u policijsku zgradu s namjerom da se preda. U jednom trenutku, on odustaje, izlazi iz policije, da bi se odmah potom vratio i proznao: ,,Ja sam ubio babu-cinovnicu i njenu sestru Lizavetu i opljackao ih’’. Osudjuju ga na tamnicu i progonstvo u Sibir na osam godina. Za njim, u Sibir, polazi i Sonja.
U osvjetljavanju glavnog junaka pomazu i likovi koji su prije zlocina samo naznaceni. U njihovom okruzenju i u njihovim sudbinama glavni junak provjerava vrijednost svoje ideje, a samim tim i odredjuje svoj dalji put.
Razumihin je suprotstavljen glavnom junaku na idejnom planu. Njegovo ime sugerise razum za razliku od glavnog junaka, cije ime otkriva njegovu podjeljenu i rascijepljenu licnost. On se iz svog teskog materijalnog stanja izvlaci radom i odricanjem i samim tim dokazuje da za covjeka ne postoji stanje ,,kada se vise nema kud’’. On zivi u malom sobicku kao i Raskoljnikov i spreman je da svoju skromnu zaradu podijeli sa njim. Razumihin polemise sa gledistem socijalista da je zlocin protest protiv nemoralnosti drustvenog uredjenja i da ce ,,socijalni sistem ispreden iz glave nekog matematicara odmah urediti citavo covjecanstvo i za tren oka uciniti pravednim i bezgresnim, prije svakog zivog procesa, bez ikakvog istorijskog zivotnog puta!... Zato oni tako i ne vole zivi proces zivota: ne treba ziva dusa, jer ce ziva dusa traziti da zivi, ziva se dusa nece pokoravati mehanici, ziva je dusa podozriva, ziva je dusa nazadna!’’ I kada okolina pocinje da sumnja da je Raskoljnikov ubica, Razumihin trazi argumente da ga odbrani. Medjutim on tacno rezimira clanak ,,O zlocinu’’ i kaze Raskoljnikovu: ,,Ono sto je stvarno originalno u svemu tome, i sto, na moj veliki uzas, pripada samo tebi, to je sto ti dozvoljavas covjekovoj savjesti prolivanje kvi i, oprosti, cak sa fanatizmom’’.
Svidrigajlov je amoralist, sladostrastnik i sadista. Prividno, on je pobijedio jer zivi iznad domena moralnih zakona. Misli da moral pretvara zivot u dosadu i da ,,moralan covijek mora da se dosadjuje’’. On se odaje razvratu zato sto u njemu nalazi nesto zasnovano na prirodi, nesto sto kao zeravica gori u krvi. Dok Raskoljnikov ubija u ime novog i bolje svijeta, Svidrigajlov ubija iz egoisticnih pobuda. Ali i jedan i drugi ne mogu da nose teret ubistva. Svidrigajlov je covjek bez vjere i bez nadanja. On kaze: ,,Mi eto, uvijek zamisljamo vjecnost kao neku ideju koja se ne moze shvatiti, kao nesto ogromno... I, odjednom, zamislite, mjesto svega toga, samo jedna sobica, nesto slicno domacem seljackom kupatilu, pocadjavela i po svim coskovima pauci i to ti je, eto, sva vjecnost’’. Kada shvati da ne moze zadobiti Dunjinu ljubav, izlaz nalazi u samoubistvu.
|
|
|
ninorota
|
#4
|
Posts: 460
15. Þu 2009. 05:25:21
|
Treba ga izbegavati.
Narocito "Zlocin i kaznu", "Karamazove" i ponajvise "Idiota".
Za druge cu javiti cim saznam nesto vise.
P.S: Sto manje budete citali klasike, manje cete ih i svrljati.
|
|
|
lilien
|
#5
|
Posts: 131
20. Þu 2009. 20:08:53
|
...
Dostojevski-opitan vernik!!! Otud i njegov raskosan talenat!!!
|
|
|
malanastija
|
#6
|
Posts: 381
21. Nis 2009. 00:56:04
|
......
Dusa kaznjenih nam govori recima:"Ne ti me ljubi pa iako sam prljav jer cistog i umivenog voleo bi me svako"
FM Dostojevski
|
|
|
Carica_Aurora
|
#7
|
Posts: 342
21. Nis 2009. 01:40:30
|
Zastakljen
je Dostojevski u mom kredencu!!!
Bele noci...
|
|
|
malanastija
|
#8
|
Posts: 381
08. Haz 2009. 13:31:20
|
Moji likovi iz njegovih romana
Sonja - zloèin i kazna
Njetoèka -Njetoèka njezvanovna
Knez Miškin Idiot
|
|
|
Symantec
|
#9
|
Posts: 207
11. Tem 2009. 04:03:36
|
tvoji likovi?!
no comment
|
|
|
san8488824
|
#10
|
Posts: 26
06. Að 2009. 19:25:11
|
STEPAN TROFIMOVIC
besmrtnost moje duse potrebna je vec i stoga sto Bog nece uciniti nepravdu da sasvim ugasi plamen ljubavi prema NJemu , kad se ona u mom srcu jednom zapalila.A sta je vece od ljubavi ...LJubav je vise od postojanja ,pa kako jedno bice moze da se ne pogne pred njom..Ako sam Ga zavoleo i obradovao se ljubavi svojoj / moze li biti da On da on mene i radost moju ugasi, i da nas pretvori u nista .Ako postoji Bog ,onda sam i ja besmrtan..... ETO TO JE MOJE VEROVANJE....
|
|
|
san8488824
|
#11
|
Posts: 26
06. Að 2009. 20:50:31
|
rodion romanovic raskolnikov
zlocin i kazna je svakako najvece delo u knjizevnosti i da bi se o njemu moglo razgovarati neophodno je dobro poznavanje svetog pisma ,odnosno novog zaveta... svaki pokusaj da se se shvati osnovna ideja ovog remek dela bez decidnog poznavanja HRISTOVOG jevandjela je gubljenje vremena...
|
|
|
devojcicaa
|
#12
|
Posts: 27
09. Að 2009. 14:47:47
|
Fjodor Mihajloviè Dostojevski roðen je 1821. godine u porodici prilièno siromašna èoveka. Njegov otac bio je vojni lekar plemiækog porekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, ali je taj položaj u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman i porodica Dostojevski živela je u skuèenom stanu i u okolnostima koje ni u kom sluèaju nisu bile raskošne. Otac mu je bio mali tiranin koga su ubili pod nepoznatim okolnostima. ( Prema kritièarima, izlazi, da je Dostojevski cijelog života patio od osjeæaja posredne krivice jer je njegovog oca ubio njegov koèijaš).
Onde, u moskovskom sirotištu, proveo je prve godine svog života. Nikad nije o njima govorio, a tacutanja i tisina uvek je bila stid ili ponosni strah. Kad je onda kao mladiæ izašao iz tog mraènog sveta, njegovo je djetinjstvo veæ bilo ugašeno. Zajedno sa svojim bratom u ono je vreme beskrajno mnogo èitao i danju i noæu. Pun najsnažnijeg oduševljenja za èoveèanstvo, on se je upravo bolesno poèeo kloniti ljudi. Nateran novèanom oskudicom otišao je u vojsku, ali ni onde nije našao prijatelje. Usledile su teske mladenaèke godine. Kao junaci svih njegovih knjiga on je živio u nekakvom kutku, sanjareæi i razmišljajuæi.
Dostojevski je morao pronaæi neki izlaz da ne bi sasvim poludio u tom okruženju. Utehu je našao u kršæanstvu.
Za vrijeme boravka u inostarnstvu on mrzi Nemce u Nemaèkoj, Francuze u Francuskoj i to samo zato jer nisu Rusi. On želi jedino oseæati Rusiju, domovinu, samo želi vidjeti æirilicna slova i bar letimièno osetiti dah domaæe reèi. Nastaju Zloèin i kazna, Idiot, Zli dusi i Igraè, monumentalna dela dvadesetog stoleæa. U roku èetiri godine, od 1867. do 1871. njegova porodica stekla je neku materijalnu sigurnost i mogli su se vratiti u Rusiju.
Od tada pa do kraja života Dostojevski je živio u relativnom miru.
Romani Dostojevskog i pored sve svoje filozofiènosti "nisu flozofija; oni su književnost koja to iskustvo može preneti èitaocima jedino i iskljuèivo na onaj naèin kakav pripada samo umjetnièkoj književnosti. On je zaèetnik jednog razvoja u umetnièkoj prozi koji misaono previranje i borbu mišljenja èini svojom središnjom temom. Zbog toga se struktura savremene književnosti naprosto ne može razumjeti bez Dostojevskog. Tko nije proèitao njegove romane, teško može shvatiti ono o èemu se radi" u savremenoj prozi i o èemu to zapravo njen velik dio govori.
|
|
|
belarada
|
#13
|
Posts: 24731
10. Að 2010. 02:37:39
|
Tajna èovjekovog života nije u tome da samo živi,
veæ u tome zašto živi.
-----------------
Love Profusion ... 
|
|
|
belarada
|
#14
|
Posts: 24731
10. Að 2010. 02:37:57
|
Glupan koji je postao svjestan da je glupan, nije više glupan.
-----------------
Love Profusion ...
|
|
|
You haven`t enough privilegies to reply in this forum.
|
