Zasto Boziji putevi ovako znaju biti cudni?
Zasto ne znam proctati to sto zeli da mi kaze?
Kako da znam dal je to samo testiranje il mi pokazuje novi put?
Kako pustiti da mi nesto tako divno al zabranjeno izmakne iz ruku...
Izdaæe te samo onaj kome vjeruješ,
drugi to ne mogu....
Znaš, nije bitno ko si, gdje si i šta si,
ti si jedino svjetlo koje se nikada ne gasi...
Ja ne nudim utjehu
i ne pružam ruke da na tren sve zaboraviš...
Ja nudim sreæu
i zovem te da doðeš po nju kad iza sebe sve ostaviš....
Ne diraj moju tišinu ako nisi spremna šutjeti sa mnom,
ni moje oèi ako ne voliš oblake,
posebno ne diraj moje srce,
ukoliko si vjeènost skrila od mene......
Ne volim,
to što od bjeline dana
prije neg æu doæi
do zlatne boje jutra,
moram preæ preko crne noæi.....
Udišem težak dim cigarete. Izgleda da je cigareta najbolje sredstvo da izbjegnete tuðu blizinu. Dovoljna vam je cigareta, kafa i nemate potrebu za ljudskim biæem. Nestane Homo sapiens u Vama. Tako je i sa njom, ima svoju cigaretu, šta æu joj ja? Upravo konobar donosi mali ekspreso, nehajno ga spušta na sto. Nemam me ni u najboljim željama. Bolje je da se ne zanosim, veæ put pod noge.. Kako kažu: Kud koji, mili moji... Nema veze lutko, imam ja svoje nemire, odoh se boriti sa njima....
Lijepa je... Duga kosa kao zlatni ram uljepšava crte lica, lica kog se ne bi postidjela ni jedna kneginja. Lijepa je... Znamo se još iz studentskih dana, tad mi je bila mnogo bliža...Volim žene sa osmijehom, a ona je svoj negdje izgubila. Vrijedio je zlata. Lijep je još uvijek, samo... Htio sam joj reæi, daj lutko osmijehni se, nisam ja Da Vinèi...Sad kad sam veæ dobro odmakeo, hiljadu stvari bih joj želio reæi...Da .... Ma nije bitno...Što da se zamaram s neèim što možda nije ni postojalo u njoj.... Odoh sanjati svoju neznanku... Sanja li me negdje pod ovim zvijezdama? |
